Categories KNJIGE

Monografija ULUPUH-a

Monografija sadrži na 188 stranica presjek djelovanja ULUPUH-a i njegovih članova. Tekst je ilustriran s oko 400 reprodukcija djela primijenjene umjetnosti, ugođajnim dokumentarnim fotografijama članova, izložbenih postava i faksimilima dokumenata. Knjiga sadrži tri dijela – povijesni dio, priloge razgovora i sjećanja, pogovor aktualne predsjednice Ivane Bakal te popis članova. Ne ulazeći u pojedinačne autorske doprinose, monografija se zadržava na idejama i projektima koje su bile dio skupnog promišljanja, dotiče opća mjesta organizacijskih promjena udruženja, kao i umjetničkih pojava i pravaca koji su se reflektirali na djelovanje njegovih sekcija i istaknutih pojedinaca. Sublimirani su napori društvene angažiranosti ULUPUH-a kao cjeline koja objedinjava 17 vrsta likovnosti živo utkane u hrvatsku kulturu kroz 60 godina te koja predstavlja Hrvatsku i na međunarodnom planu. Razgovori s bivšim i sadašnjom voditeljicom Galerije ULUPUH odnosno nekolicinom ciljanih sugovornika zaokružena je slika o ULUPUH-u kao živom organizmu koji se mijenja, bori za ideje i stavove te opstaje kao potreba.

U uvodnom tekstu autorica Branka Hlevnjak osvještava svu složenost pothvata kakav je povijesna obrada jednog tako kompleksnog organizma kao što je ULUPUH, u rasponu od 60 godina njegova postojanja te piše: „Prikaz 60-godišnjeg razdoblja Udruge likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske ULUPUH nameće nekoliko pitanja. Primjerice, čine li udrugu i njezino djelovanje samo administrativni aparat, dokumenti i događaji, koji su nastali pod njegovim pečatom, ili mu obol daju članovi, široki spektar njihova djela i djelovanja, utjecaji i postignuća u promicanju vrijednosti koje su statutarno zacrtane? Treba li ovom prigodom promotriti sve to golemo stvaralaštvo od oko tisuću i više članova, koliko ih je približno tijekom šest desetljeća registrirano, i ustanoviti njegove mijene ili dati prioritet organizaciji pod čiju su se kapu dobrovoljno dali brojni autori i za čije članstvo se i danas bore novi naraštaji. Treba li objasniti posebnost svih sedamnaest sekcija koliko ih danas ima ili ih je dovoljno predstaviti kroz cjelinu ULUPUH-a? Je li potrebno, iz današnje perspektive podrazumijevajućih razlika, tražiti razloge koji su naveli Sekciju za primijenjenu umjetnost i njezinih pet podsekcija da se, nakon pet godina postojanja (1946.-1950.), izdvoje iz ondašnjeg Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH-a) u samostalno Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske (ULUPUH)? Danas nikome nije čudno što je 1984. dizajnerska sekcija ULUPUH-a prerasla u Društvo dizajnera Hrvatske (danas HDD). Širenje djelatnosti, porast članstva kao i društvena potreba za specijalizacijama, koje omogućavaju kvalitetnije usmjeravanje pozornosti na probleme ciljanih područja djelovanja, dovoljni su razlozi ovih promjena. Treba li u tom rastu i razvoju primijenjene umjetnosti i njezinih grana naglasak staviti na domaću scenu ili na međunarodnu suradnju i međusobne utjecaje koji su kanalizirani upravo kroz organizaciju ULUPUH-a? Svi ovi upiti samo su postavljanje sondi, obilježavanje područja za druga specijalistička istraživanja. U koordinatama između organizacije i pojedinaca, domaće i međunarodne scene ova monografija naznačuje neke povijesne obrise omeđene desetljećima, odjeke suvremenika oživljene ponekim razgovorom, izjavom, osobnim svjedočenjem koji monografiji daju mjeru živog organizma, što u konačnici i jest obilježje ULUPUH-a.“

Knjiga je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pratite nas na Instagramu