SEKS I JAD: (Ne)prava ljubav

SHARE

SEKS I JAD KOLUMNA5

Jeste li primijetili kako većina ljudi voli pametovati?!? Pa to je čudo jedno! Nemaju blage veze što napraviti od vlastitog života, ali su zato izuzetno hitri kad treba udijeliti savjet, savjet koji NISTE tražili. Kad vam treba ukazati na to kako ste pogriješili. Kad vas treba podsjetiti kako su oni bili u pravu. Kad vam treba objasniti volite li vi uistinu nekog ili ne, voli li on vas ili ne, je li on dobar za vas ili nije, jesu li vaše emocije prave ili nisu. Uvijek znaju što je za vas najbolje, što vam treba, što morate napraviti kako bi vam život bio bolji. Kad se trebate oženiti, kad trebate roditi dijete, kad trebate promijeniti boju kose… Sve oni znaju. Bilo bi divno kad bi sve to svoje „znanje“ usmjerili na vlastiti život i pustili ostale da žive onako kako žele.

Sjedim tako neki dan u bircu i čekam frendicu da se pojavi. Čudna li čuda, gle ja opet čekam, ali ruku na srce, uranila sam, pa sam si sama kriva. I kaj da drugo radim dok čekam nego da fino i pristojno prisluškujem razgovor žena koje sjede za susjednim stolom. Iskreno, ne znam jesu li bile u pitanju žene il’ djevojke, čovjek se danas lako pogubi. Djevojke žele izgledati kao odrasle žene, žene pak žele izgledati kao djevojke, štoviše, ponekad i kao djevojčice, i granice se lako izgube…

Dakle, jedna od njih, Ivana, sa suzama u očima, govori kako je prekinula s dečkom. Bili su zajedno pet godina, veza na daljinu… „Hmmmm, zanimljivo!“, pomislim i nastavim i dalje pristojno prisluškivati. Odlučili su zajedno da je kraj, vole se, ali ona živi ovdje, on 700 km daleko. Financijska situacija nije im baš bajna, posao, budimo realni, nigdje ne čeka iza ugla… Svašta se nakupilo.

Priča tako Ivana svojim dvjema prijateljicama, suspreže suze, a jedna od njih, ni pet, ni šest, krene k’o lava iz vulkana…

„Ma kreten, budala. Lik je fakat idiot, da te voli, ne bi te samo tako pustio!!!“

„Ali nije to bilo samo tako, vjeruj mi, dugo smo ras…“, pokušala ga je Ivana opravdati.

„Ma daj molim te, pa vidiš da je lik totalna šupčina!“, prekine je frendica zapovjednim tonom. „Da je to prava ljubav, on bi preokrenuo nebo i zemlju samo da bude s tobom!“

„Pa ne možeš tako, nemaš pojma u kakvoj su situaciji njegovi roditelji, ne može…“

„Kaj ne može? Normalno da može!!!“, prekine je frendica opet. „Ništa drugo nije bitno ako je ljubav prava!“

„Hej Stela, nismo mala djeca, postoje i druge stvari u životu koje…“, ponovno je Ivana pokušala doći do riječi.

„Ma koje druge? Koje? Lik je idiot! Je l’ tako Sandra?“

Sandra je zdušno kimala glavom na sve Steline mudrolije i ponavljala za njom: „Da, baš je kreten, nije ti to bila prava ljubav!“

„Joooj, Ivana, pa odmah sam ti ja rekla da to neće uspjeti, te veze na daljinu su fakat koma. To nikud ne vodi. Trebala si me slušati. Ti cijelo vrijeme živiš u nekom svom imaginarnom svijetu. Kažem ti da je lik kreten i da te cijelo vrijeme vuče za nos, a sad se pokazalo da sam očito bila u pravu. Ovako je bolje za tebe, vjeruj mi!“, mudro je konstatirala Sandra.

Ivanini pokušaji da opravda svog bivšeg, svoje emocije, svojih posljednjih pet godina sreće, svaki put bili su prekinuti nekom pametnom Stelinom izjavom koja se na kraju uvijek svodila na sljedeće: „Stara moja, bila si u krivu, bolje bi ti bilo da si mene slušala, ja samo želim ono što je najbolje za tebe!“

Na trenutak sam čak pomislila: „Pa dobro, prijateljica joj je, možda je samo želi oraspoložiti, možda joj samo želi olakšati ovo ionako teško razdoblje u životu, možda misli da joj pomaže na taj način…“ Ali onda sam shvatila da osoba koja tako zdušno pljuje po drugoj osobi nema apsolutno nikakve dobre namjere, ona njoj samo želi pokazati koliko je bila u krivu, želi joj pokazati da je napravila najveću moguću pogrešku u životu jer si je dopustila da voli čovjeka koji živi daleko od nje, želi joj direktno dati do znanja kako je ona bila u pravu od samog početka kada joj je tvrdila da njezina veza na daljinu neće uspjeti, a najgore od svega, želi je uvjeriti da njihovi osjećaji nisu bili PRAVI, da njihova ljubav nije bila PRAVA.

Nakon što je Stela Ivaninog bivšeg nazvala kretenom, imbecilom, gadom i inim divnim nazivima jedno 368 puta i nakon što je isto toliko puta naglasila kako njihova ljubav očito nije bila prava kad je tako završila i kako je ona bila u pravu od samog početka, Ivana je obrisala suze i dostojanstveno krenula s paljbom na Stelu.

„Što ti, curo draga, znaš što je pravo, a što nije?!? Jesi li ti bila tamo kad smo se upoznali? Jesi li ti vozila kilometre i kilometre samo da bi ukrala par trenutaka s osobom koju voliš? Jesi li ti htjela uskočiti u ekran kada bi satima pričala s osobom koju obožavaš, a ne možeš je dotaknuti? Jesi li ti grlila jastuk sanjajući da je on pokraj tebe…? Što ti koji k… znaš što je pravo, a što krivo?!?“ Jesi li ti vozila 700 km samo da me zagrliš jer mi je uginuo pas? Jesi ti ikad voljela nekoga toliko da nemaš potrebu pljuvati po njemu ma što god napravio? Jesi li ikad, curo draga, stavila nekog ispred sebe, je l’ ti ikad nečiji osmijeh bio važniji od tvog vlastitog? Nije! Tebi je samo bitno da si ti bila u pravu! Ti si bila u pravu! Hajdemo jedan pljesak za Stelu koja je uvijek u pravu! Koga boli k… što joj se frendica raspada kad je ona u pravu?!?“

„Ali Ivana, ja sam ti samo htjela najbolje i mislila sam…“

„Nisi ti, Stela, ništa mislila, u tome i jest tvoj problem! Da si mislila, ne bi izrekla hrpu ovih sranja, ne bi ti bilo bitno najboljoj frendici nabijati na nos kako si bila u pravu dok se ona slama pred tobom, da si ti draga moja mislila, ne bi pričala, nego bi me zagrlila! A ti Sandra, imaš mozak, shvati to! Poprilično sam sigurna da ti ga je Bog dragi udijelio prilikom rođenja pa bi bilo nadasve divno da ga počneš koristiti za promjenu!“, izgleda kako je Ivanin vulkan bio jači od Stelinog i Sandrinog zajedno.

Nakon što je sve to izašlo iz nje, ustala je i otišla u još većim suzama. Uto se pojavila moja Ivana, pa nisam više slušala što pametnog imaju za reći Stela i Sandra (osim kimanja glavom)…

Kad sam došla kući, ulogirala sam se na Facebook, naravno, i naletim na ovaj citat.

Da“, rekoh te noći, svima onima za tim stolom koji mi nisu željeli ništa dobro, „on je moj bivši. Jeste me ostavio, ali nije gad, jeste ponekad u ljutnji svašta znao reći, ali nije kreten, i ne, nije nikakva greška, jer smo se voljeli. On je osoba koja je uljepšala moju prošlost i dala čvrste temelje mojoj budućnosti… Zato ne čekajte uzalud da čujete lošu riječ o njemu iz mojih usta… to se dogoditi neće… jer ove usne moje nekad su ljubile i voljele njegove… a ja sebe, za razliku od vas, poštujem…“

Baš se učinio nekako prigodnim, kao nešto što bi Ivana rekla svojim prijateljicama za kraj, da je suze nisu spriječile.

I uistinu je to tako, ljudi vole pljuvati po svojim bivšima, ruku na srce, vjerojatno to nekad i zaslužuju, al’ meni je to nekako uvijek bilo kao pljuvanje same sebe. Uvijek sam mislila da, ako pljujem po osobi s kojom sam provela određeni period u životu i dala joj dio svog vremena, onda automatski sebe omalovažavam. Al’ dobro, svačija je priča različita, ljudi svašta kažu u afektu, emocije su često puta prejake, bile pozitivne ili negativne… I to je valjda u redu…

Al’ nije u redu kad se nađu pametne sveznalice koje imaju potrebu pljuvati po ljudima s kojima nemaju nikakve veze. Nije u redu kada si ljudi daju za pravo umanjivati nečije osjećaje. Ako su za tu osobu bili pravi, onda su pravi i nitko drugi to ne može osporiti.

Prestanite pobogu soliti pamet drugima, prestanite im dokazivati da ste u pravu pod krinkom toga da im želite samo najbolje, prestanite se petljati u tuđi život, a još bitnije, prestanite određivati koja je ljubav PRAVA, a koja nije!!! U kojem se to točno priručniku za ljubav može pročitati?

Pusa svima onima kojima drugi vole pametovati!!!

Pratite nas na Instagramu

NEMA KOMENTARA

Ostavi komentar