SEKS I JAD: If you have to force it, it’s probably a shit!!!

SHARE

SEKS I JAD KOLUMNA_6

Kažu da se u životu treba potruditi oko nečega do čega ti je stalo. Bila to ljubav, bio to posao, bili to hobiji… Kažu da sve što se u životu isplati i što vas na kraju čini sretnim, iziskuje veliki trud i odricanje. A ja vas pitam gdje je granica između tog truda i forsiranja??? Kada znamo da smo se dovoljno potrudili i dali sve od sebe i da je vrijeme da odustanemo?

Pročitala sam nedavno jednu od najdubokoumnijih poslovica ikad. Ne znam je li u pitanju Sokrat, Platon, Paris Hilton ili netko od nepoznatih velikih umova, al’ da je duboka, duboka je. “Love is like a fart, if you have to force it, it’s probably a shit!“ I stvarno mi je došlo da se zapitam. Je li ljubav fakat k’o prdac? Je li prdac hrvatska književna riječ? Valjda je, iskreno, nemam pojma. No, vratimo se na ljubav. Pretvara li se ljubav, ako je previše forsirate, ako se previše trudite, ako nikako ne odustajete, na kraju u jedno veliko sranje? Nemam pojma, da znam, napisala bih to odmah u prvoj rečenici i ne bih previše filozofirala.

Cijeli život vas uče da odricanje ide uz bok ljubavi, da su sve prave ljubavi tužne, da ljubav boli. Ne znam kako vi, ali ja baš ne vjerujem u sve te stvari. Ne vjerujem da ljubav boli, posebice ne fizički. Ne vjerujem čak niti da boli psihički. Boli isključivo i samo onda kada to sami dozvolimo, kad se zaljubimo u sliku u svojoj glavi, a ne u stvarnu osobu, kada tražimo od nekoga da bude nešto što nije, kada tražimo od ljudi da se mijenjaju zbog nas… Onda vjerujem da boli, ali isto tako vjerujem da to niti nije prava ljubav. Ne vjerujem niti da su sve prave ljubavi tužne. Tko li je to samo izmislio? A tko drugi, nego mi ljudi, mi, čudna bića koja radije pričamo o ružnim događajima nego o lijepim. I zato nitko nikad ne priča o velikim ljubavima koje su sretne. A jedino to i jesu prave ljubavi, sretne ljubavi! Nebitno bile one sretne na trenutak, na godinu, dvije, pet ili za cijeli život. Vjerujem li da odricanje ide uz bok ljubavi? Pa vjerujem da neka vrsta odricanja ide uz sve do čega nam je u životu stalo. Ali ne vjerujem u odricanje u kojem izgubite sebe zbog ljubavi. Onda to nije ljubav, onda to nije ni prdac, onda je to fakat jedno veliko sranje!

Gdje je granica? Kada ste dali dovoljno? Kada je vrijeme da se prestanete truditi? Odgovore na ta pitanja dobit ćete ako nazovete broj 01020102. Cijena prava sitnica, samo 10 kn po sekundi. Nećete dobiti nikakav odgovor, taj odgovor morate pronaći sami. Isto kao što sami znate trebate li samo prdnuti ili ići na WC, tako sami trebate znati i ovo. Ponekad nije jednostavno, zna biti malo X/tricky/X, ma kome lažemo, zna biti vraški zahebano, al’ takva je ljubav. Takvo je i sranje, a takav je i život. I svi oni koji vam pametuju da trebate napraviti ovako ili onako, da se trebate više potruditi ili odustati, tek vam oni, dragi moji, nemaju pojma. Da znaju o čemu pričaju, poradili bi malo na vlastitom životu.

Na kraju krajeva, ima nešto u tome “If you have to force it, it’s probably a shit!“ Ali, s druge strane, i sranje donosi olakšanje, tako da… Forsirajte kad mislite da je potrebno! X/Deep Ella, very deep!!!/X

Čudna stvar je to forsiranje. Evo ja već treći dan ležim u krevetu s povišenom temperaturom i trenutačno pokušavam napisati kolumnu. Pokušavam napisati nešto smisleno. Nisam sigurna da mi baš ide, al’ optužit ćemo temperaturu za to. Da, već tri dana mi je temperatura oko 38,5 °C i ne mogu je spustiti nikako ispod 37,8 °C. Forsiram, ali ne ide! Malo padne pa se vrati. Tablete ovakve, onakve, oblozi, limun, med, čaj, tuširanje… ništa ne pomaže! Forsiram ja, forsira ona. Prvi dan otišla sam u ljekarnu i rekla: “Imam povišenu temperaturu i osjećam malaksalost, nemam nikakve druge simptome. Dajte mi nešto što djeluje odmah, odmah, molim vas!” Al’ valjda me gospođa krivo shvatila, jer ne da ne djeluje odmah, nego ne djeluje! I sad, neki bi mi rekli da odem kod doktora, a drugi da moram dopustiti tijelu da se bori na svoj način, jer povišena temperatura je način čišćenja tijela od toksina i infekcija. Ja si nekako mislim da je dosta forsiranja, odustajem, idem kod doktora kako i ovo ne bi ispalo jedno veliko sranje! Razumijete? Nekad jednostavno morate znati kad odustati! Nije to sramota…

Ljubim vas sve, onako, bez forsiranja! 😉

Pratite nas na Instagramu

NEMA KOMENTARA

Ostavi komentar