Pozitivne vijesti tjedna: Norveška će zabraniti korištenje društvenih mreža mlađima od 15
I dok često živimo okruženi teškim i izazovnim vijestima, vjerujemo da pozitivne promjene, bez obzira na to koliko se činile malima, zaslužuju medi...
Kad odmaram mozak, volim pogledati one “la la” filmove s temama princeza, zaljubljivanjem, frendicama na putovanju. One filmove uz koje ne moram razmišljati, ne bude u meni strah i nelagodu, a radnja i dijalozi su ponekad toliko naivni da se znam pitati “Dubravka, zar stvarno to gledaš? Osjećaš li kako ti IQ iz sekunde u sekundu opada?” Što ću, volim ih i opuštaju me. Nije u redu da sama sebe osuđujem zar ne?
I tako gledam ja jedan od tih filmova u kojem ona kreće na sveučilište i razmišlja o svom djetinjstvu, slike idu i dolazi vrijeme nakon puberteta te govori: “Napokon se osjećam se ugodno u svome tijelu”.
Kad sam pročitala tu rečenicu, počela sam razmišljati o tome i postavila sebi pitanje. Osjećaš li se ti ugodno u svome tijelu? Odgovor je – da. Kad si se počela osjećati ugodno u svome tijelu? Sigurna sam da nisam u pubertetu. Ni poslije njega. Dvadesete nikako. Tek negdje na sredini, malo više prema kraju 30-ih osobno sam se počela osjećati ugodno u svome tijelu. Počela sam ga voljeti. Osjećati, za početak. Razumjela sam jezik kojim mi govori.
Pročitajte: Koje su dobrobiti prakticiranja mindfulnessa u svakodnevnom životu?
Kako sam ja mijenjala odnos prema svome tijelu, i tijelo se počelo mijenjati. Sve je krenulo od prihvaćanja sebe onakve kakva jesam u tom trenutku i prihvaćanja da je moje tijelo dio mene, da nije tamo neki objekt koji stalno uspoređujem s drugim objektima (tijelima), popravljam (dijetama), “klesam” iscrpljujućim treninzima. Da je moje tijelo, tijelo jedne žene koja ima obline. Da te obline uključuju i guzu i grudi. Da je moje tijelo tu da mi služi i da mi vrati sve ono što sam ja njemu dala.
Razgovaram s prijateljicama, klijentima i klijenticama i čujem sve one riječi osude koje i sama imaju prema svome tijelu. Nemojte misliti da su osude i mršavo tijelo tema rezervirana isključivo za žene. Danas je izrazito izazovno osjećati se ugodno u svome tijelu, čak i nama odraslima koji imamo razvijenu ličnost i stav – nađemo se u situaciji da se uspoređujemo, štipkamo za trbuh ili lupamo po guzi i govorimo vidi što je ima. Zamislite kako je tek mladima. U cijelom ovom ludilu naše svakodnevice nije im jednostavno. I one stvarno skladne i tanke djevojke ne jedu kako bi im trbuh bio ne ravan, nego uvučen kad nose kratke majice. Razmišljam je li uistinu bilo potrebno da prođe više od 30 godina (pa to je gotovo pola nečijeg života!) kako bih se ja osjećala ugodno u svome tijelu. Istom onom tijelu u kojem sam prisutna otkad znam za sebe. Izgleda da je. Tko me je učio o tijelu? U školi na prirodi i biologiji učili smo kako naše tijelo funkcionira, od kojih se organa sastoji i koji se procesi odvijaju unutar njega. Kako razumjeti i zavoljeti svoje tijelo – to nam nitko nije rekao, napomenuo niti pokazao. Barem ne meni i mojoj okolini. Nitko me nije pitao što mislim o svome tijelu? Mišljenje sam stvarala kada sam se gledala u ogledalo i uspoređivala s drugima. Kao mlada se nisam uklapala. Zapravo, nitko od nas se ne uklapa jer svi imamo viziju onoga što bismo željeli biti, a da pritom nismo svjesni onoga što jesmo.
Dok ovo pišem, na televiziji se vrti reklama za pojas za vitki struk. Struk koji izgleda neprirodno. Modeli na TV-u izgledaju poput Barbika. Gledam i pitam se gdje stanu organi ako je struk tako tanak, neprirodno tanak. Postoje različiti oblici tijela i tjelesne građe. Od silne želje da smo ljepše, privlačnije svoje tijelo dovodimo do samih granica iscrpljivanja. Potom na cesti ugledam ženu, predivnu, raskošnu u svakom smislu. Široka osmijeha i pokreta poput plesa, prepunu oblina. Ona sjaji, blista i vuče te da je pogledaš. Ona se osjeća ugodno u svome tijelu. Ona je jedno sa svojim tijelom, nosi svoje tijelo, pripada mu. Otuda dolazi ljepota i sklad.
Pročitajte: Priprema hrane može biti jedan od načina prakticiranja mindfulnessa. Evo i kako
Kako bismo stvorili odnos i vezu sa svojim tijelom, treba krenuti od prihvaćanja. Ovo ovdje je moje tijelo sada. Jedino koje imam. Takvo je kakvo je u ovom trenutku. Do sada sam radila za sebe najbolje kako sam znala. Prihvaćanje u okvirima mindfulnessa ima posebno značenje. Prihvaćamo bez osuđivanja sve što je prisutno u našem sadašnjem iskustvu. Prihvaćanje nije pristrano. Pristanak vodi do odustajanja, a prihvaćanje je prvi korak ka boljem upoznavanju sebe i iskazivanju ljubavi prema sebi.
Iskazivanje ljubavi i nježnosti prema sebi iziskuje sigurnost i povezanost prema sebi. Važan je i način na koji se odnosimo prema sebi. Način pun blagosti i topline gradi nježan odnos s nama samima. Kad osjetimo onog malog unutarnjeg kritičara ili kad osudimo sebe, svoje tijelo, osvijestimo to i nježnim glasom, onim koji majka upućuje djetetu kad ga tješi. Recimo si:
Neka se (vaše ime) osjećaš sigurno i zaštićeno
Neka se (vaše ime) osjećaš sretno i smireno
Neka se (vaše ime) osjećaš zdravo i snažno
Meni je jedna od najdražih meditacija Bodyscan. Ona nam služi za povezivanje sa svojim tijelom, za osjećanje svog tijela i pojedinih dijelova tijela. Kad pomislimo na prst na nozi, mi ga u većini slučajeva vizualiziramo u glavi, bez da ga zapravo osjetimo kao dio tijela. Mi i kažemo glava i tijelo, kao da to nije jedinstvena cjelina.
Ova meditacija na jedan nježan način upoznaje nas s našim tijelom. Uvodi nas u svijet senzacija i emocija u njemu i boljem poznavanju i prepoznavanju istih. Odličan je temelj za kasnije kad i ako želimo krenuti s intuitivnom prehranom. Meditaciju možete raditi sami ili u društvu djece. I ako zaspite, to je sasvim OK, samo zapamtite da nam nije cilj opustiti se već uspostaviti kontakt i stvoriti odnos sa svojim tijelom.
Bodyscan meditaciju možete pronaći u videu ispod.
Tekst: Dubravka Fazlić
Više o Dubravki Fazlić, savjetodavnoj terapeutici i mindfulness trenerici te edukacijama koje održava pročitajte na www.dubravkafazlic.com
Foto: Nicola Katie, fizkes obje iStock via Getty Images Plus