Pitali ste Ljiljanu: “Zbog situacije u Ukrajini, više se ne mogu veseliti ničemu”

Dobro došli u SOS kutak, seriju u kojoj na vaša pitanja i nedoumice odgovara psihijatrica. Ne ustručavajte se zatražiti stručnu pomoć – pišite Ljiljani Škrinjarić, dr. med., spec. psihijatar, psihoterapeut na [email protected] (za intimni kutak). Sva su pitanja anonimna.

Kao i većinu, situacija u Ukrajini potpuno me šokirala. Nakon pandemije i potresa, mislila sam da se dobro držim. Uspijevala sam manje-više pozitivno gledati na budućnost, no rat koji se dogodio potpuno me obeshrabrio. Prvo sam bila u stanju istinskog šoka i panike, nisam se mogla koncentrirati ni na što osim na pregledavanje vijesti, a nakon tog prvog stadija, upala sam u nekakvo apatično raspoloženje u kojem ne vidim neku pozitivnu budućnost. Osjećaji straha, bespomoćnosti i grižnje savjesti zbog ljudi koji trenutačno prolaze strahote dok ja samo paničarim i brinem se u ovom kutku planeta stalno se izmjenjuju. Bojim se uopće nešto planirati, ne mogu se veseliti ničemu. Strah me da se sve ne raspadne i ne vidim neku svijetlu točku za koju bih se mogla primiti. Imate li kakav savjet koji bi mogao pomoći u ovim vremenima? Maja

Draga Majo, svi smo se mi kroz protekli period jako umorili: potres, korona, sad i prijetnja rata, a uz to i svakodnevni život uz prepuno obveza. Nikad se ljudi nisu osjećali kao mali mravi koji su u neprekidnom strahu da ih nešto ne pregazi kao sada. Stalne prijetnje, bez predaha! U mirnijim i povoljnijim situacijama, kad zbog toga imamo i više snage, koliko god emotivni bili, lakše kontroliramo vlastite reakcije na stres.

Do koje mjere nekog oduzme strah ovisi o našoj količini psihičke snage kojom u tom trenutku raspolažemo. Ona je pravi zbroj svega onoga što smo doživjeli od kada smo se rodili.

Sami ste naveli da ste se do sada prilično dobro nosili sa svim nedaćama proteklog perioda, a sada je “kap prelila čašu“. Strah je snažna emocija koja je evolucijski ugrađena u nas. Dok je prisutna u manjoj mjeri, čuva nas od opasnih situacija, ali problem nastane kad se pojača i počne kontrolirati osobu. Uznemirujuće misli vrlo su jake, stvaraju nam veliki nemir, i umor zbog toga raste, a strah je uslijed toga jači. Ljudska je potreba držati stvari pod kontrolom pokušavajući unaprijed predvidjeti sve stvari koje bi se mogle dogoditi. To često dovodi do prikovanosti uz TV ekrane i informativne medije, što još više naglašava uznemirujuće signale, a posljedično uvjetuje i gubitak rutine koja nas smiruje. Stoga smanjite gledanje takvih sadržaja na najmanju moguću mjeru ili na neko vrijeme u potpunosti ukinite. Uvijek nam pomaže uključiti svjesni dio i sagledati stvarnost.

Kad je neizvjesno što donosi sutra – omjer je 50 posto da bude dobro, a 50 posto da bude loše. Ako uspijemo ostati na 50 posto pozitivnih, imamo mogućnost od dana napraviti ono što je najbolje za nas te tako sačuvati snagu i vjeru.

Veću pažnju usmjerite na sve ono što opušta: smirujući čaj, topla kupka, šetnja prirodom, druženje s obitelji i prijateljima, igranje društvenih igrica. Dopustite ljudima oko sebe da vam pomognu, nemojte biti previše sami jer to su trenuci kad se intenziviraju zastrašujući scenariji. Pažljivo napravite plan za svaki dan i živite dan po dan. Razmišljanje o tome koliko je teško onima u ratnim uvjetima isto ne pomaže – radije razmislite imate li neku konkretnu mogućnost kako da im pomognete (primjerice, humanitarne akcije) i potrudite se pomoći sami sebi bildanjem pozitivnog stava.

Do pozitivnog stava i razmišljanja dolazimo kroz akcije. Nemoguće je doći do pravog mira u kratkom vremenskom periodu. Ako ništa ne pomogne, nemojte se ustručavati potražiti stručnu pomoć jer će vas psihoterapija sigurno naučiti kako možete bolje razumjeti sami sebe, osnažiti se i naučiti napraviti najbolje za sebe.

Pročitajte: “Kako povratiti volju za životom i pronaći svoju životnu svrhu?”

 

Foto: Pexels