6 žena o jednoj stvari koju bi voljele da su znale prije poroda

Koliko god se trudile pripremiti za porod – čitanjem knjiga, odlascima na trudničke tečajeve, razgovorima s prijateljicama i praćenjem iskustava na društvenim mrežama, stvarnost poroda često nadmaši sva očekivanja. Prvi susret s trudovima, bolovima, medicinskim osobljem, vlastitim tijelom koje ulazi u potpuno novu dimenziju… sve to može biti zbunjujuće, zastrašujuće, ali i transformirajuće.

Iako se o porodu danas govori više nego ikad, još uvijek ostaje puno toga što žene saznaju tek nakon što prođu kroz to iskustvo. Kako bismo rasvijetlile što sve može dočekati buduće mame u rađaonici (i izvan nje), razgovarale smo sa šest žena koje su već rodile. Pitali smo ih: Koju bi jednu stvar voljele da su znale prije poroda? Njihovi odgovori otkrivaju širok spektar emocija, neugodnih iznenađenja, važnih lekcija i dubokih spoznaja koje bi svakoj trudnici mogle pomoći da se osjeća malo sigurnije, pripremljenije i manje same.

Žene koje znaju sve o porodu, ali iskustvo im pokaže suprotno

Katarina je medicinska sestra koja je svoje obrazovanje “brusila” godinama. Kao magistra sestrinstva pomislili bismo kako je njoj lakše, pripremljena je i sve zna. Međutim, formalno znanje nije dovoljno bez iskustva. Drugim riječima, u teoriji možemo znati sve, a da iskustvo bude potpuno drukčije. Iako medicinska sestra, Katarina smatra da zaslužuje jedak pristup i pravo na potpuno informiranje od strane liječnika baš kao i svaka druga žena koja nije medicinske struke. Strah od poroda i bolova mogu biti toliko preplavljujući da ponekad znanje koje već žena ima može djelovati kontraproduktivno.

“Prije poroda htjela sam znati koliko stvarno porod boli. Nisam mogla zamisliti kolika je to bol. Ta pomisao dosta me opterećivala iako sam znala da postoje lijekovi koji umanjuju bol. No ono što me doista zanimalo bilo je kad je vrijeme za krenuti u bolnicu. Znala sam da trebam krenuti kada trudovi budu puno češći, no ja trudove nisam imala. Meni je usred noći pukao vodenjak, a trudova niotkud. Doslovno sam guglala trebam li odmah u bolnicu ako pukne vodenjak, a trudova nema. Tako sam još čekala kod kuće nekoliko sati i na putu do bolnice krenuli su poprilično jaki trudovi. Bila bih puno mirnija da sam i tu informaciju dobila od ginekologa.”

Većina žena priželjkuje prirodan, vaginalan porod imajući na umu oporavak od carskog reza koji se, iako isprva čini bezbolan prilikom poroda, pokaže bolnijim u kasnijim fazama zacjeljivanja. U skladu s time žene se puno informiraju baš o vaginalnom porodu, a vjerojatno u cijeloj priči prevladava strah od boli i koji sve načini postoje da se bol umanji. Dodatno, društveni pritisci poput toga koja je više majka s obzirom na način na koji rodi toksični su i stvaraju kod žene još veći pritisak i želju za kontrolom da rode vaginalnim putem. Dubravka je i sama raspolagala brojnim informacijama o klasičnom porodu, no život je odlučio ići svojim putem: “Bila sam upoznata sa svime za vaginalni porod i nisam se time previše opterećivala. Ipak sam trebala nakon puno mučenja na carski, o kojem nisam znala ništa. Od “dripa” sam imala strašne bolove, gotovo sam izludjela, sve dok mi nisu dali “rajski plin” i odlučili se za carski.”

O šivanju i sramu ne priča se dovoljno

Danas su nam informacije dostupne na jedan klik, a žene koje se pripremaju za porod tijekom devet mjeseci praktički mogu i diplomirati na temu poroda. Knjige, internet, razgovori s drugim ženama oblikuju znanje i očekivanja u vezi poroda. Sara smatra da se ubraja u skupinu žena koje su se itekako dobro informirale. Međutim, kad porod krene, samo iskustvo u prvi plan izgura one manje ugodne situacije: “U mojem iskustvu nije ništa bilo neočekivano. Sve sam znala što bi moglo biti jer sam tip osobe koja voli sve proučiti prije pa me ništa nije iznenadilo, osim što je trajalo cijeli dan i pola noći te me jako boljelo jer na kraju nisam ništa uzela za bolove. No nisam znala za provjeru crijeva, što me malo izbacilo iz takta. Također, nisam znala ni da šivanje toliko boli i peče.”

Pročitajte: Pričali smo s mladom doulom koja nam je opisala što radi i kome sve pomaže kroz trudnoću

Slično iskustvo sa šivanjem imala je i Ana, koja se osvrnula i na temu o kojoj se nedovoljno priča, a to su ranjivost i dostojanstvo žene u trenucima poroda: “Ima nekoliko stvari za koje nisam znala jer se jednostavno o nekim stvarima valjda ne priča dok sama ne prođeš kroz porod. To bi moglo biti i jedno saznanje zapravo. Imam osjećaj da žene koje su porod prošle ne pričaju toliko detaljno o njemu dok ga i sama ne doživiš. Nakon poroda sam dobila toliko dojmova i informacija od žena, dijelile su sa mnom detaljno iskustva koja nisu dijelile prije poroda, tako da sam nakon poroda svašta čula i zaprepastila se. U jednu ruku nije to ni loše jer nisam išla sa strahom na porod, a u drugu ruku, da su podijelile iskustvo prije, možda bih se bolje pripremila. Tako da je jedno od mojih saznanja bilo kako sâm porod nije toliko bolan koliko mi je bilo šivanje (zbog toga što sam popucala prilikom poroda). Da sam to znala, odnosno očekivala da će se to dogoditi, vjerojatno bih se pripremila i tražila nešto dodatno za bolove jer očito sama lokalna anestezija nije djelovala, ili bih barem reagirala na bolove, ali sam u tom neznanju smatrala da to tako mora biti, bolno više od samog poroda. Također, nisam znala i da, nakon što rodiš, imaš trudove da bi izbacila posteljicu. Znala sam da se to odvija nakon rođenja djeteta, ali nisam bila dobro informirana, mislila sam da oni “izvuku” to iz tebe, a ti zapravo i dalje imaš trudove i moraš “tiskati” da bi to izašlo. Na kraju, spomenula bih da se čovjek mora pripremiti na to da u nekom trenutku kao da gubiš neko svoje žensko dostojanstvo. Dok si tako ranjiv, gol, s bolničkom spavaćicom, u najvećim bolovima pred puno ljudi, shvatiš da vjerojatno u životu nikad nećeš biti više ranjivija nego tada i da sam to znala prije, pripremila bih se na to. Izgubiti sav mogući sram s obzirom na situaciju te da ćeš na kraju ovisiti o tuđoj pomoći, da te netko u minutama nakon poroda mora prati, pomoći ti ići prvi put na toalet. Da sam znala to sve, mislim da bih se bolje psihički pripremila.”

Briga o mentalnom zdravlju prije, za i nakon poroda

Tehničke informacije oko poroda žene itekako apsolviraju iako se dogodi da u očekivanju normalnog poroda zaborave više produbiti temu carskog reza i šivanja. Međutim, ono o čemu se tek počelo pričati, a iznimno je važno za nastavak kvalitete života kao majke i žene, jest mentalno zdravlje. Brojne žene suoče se s pomiješanim emocijama i strahom, neke pate od postporođajne depresije koja se pogoršava s nedostatkom razumijevanja bližnjih i okoline, a neke već u početku imaju osjećaj krivnje jer se nisu još povezale s bebom.

Također, golemi fokus zbog straha od boli i hoće li sve proći u redu stavljaju na sâm čin poroda, a zapravo nepripremljene, ako uopće mogu biti pripremljene, ulaze u fazu oporavka. Slično je osvijestila i Mateja, a nedostatak sna koji dolazi s brigom za novorođenče djeluje kao savršen teren za pad mentalnog zdravlja: “Mentalno zdravlje važnije je od samog oporavka. Riješiš se trauma i nekih loših stvari koje nosiš u sebi jer kad se transformiraš u roditelja, izađe sve van. I spaaaaavaj, spaaaavaj ako možeš još prije poroda.”

Briga za mentalno zdravlje žene počinje puno prije poroda. Dominantna emocija koja se javlja gotovo kod svake žene jest strah. Strah od boli, strah od poroda, strah hoće li biti komplikacija, hoće li se prema njoj ophoditi s poštovanjem, strah od oporavka. Toliko strahova dovodi do toga da on sam po sebi zakomplicira stvar jer naše tijelo itekako reagira na emocije, pa tako i na strah. Laički rečeno, tijelo se prebaci na sustav preživljavanja i sve ono što mu se u tom trenutku čini manje važnim, zablokira.

Upravo je to voljela znati i Agata: “Izgon (ono što je zapravo porod) najlakši je i najkraći dio. Strah u glavi od nepoznatog što će se dogoditi jest upravo ono što nas blokira kako bi krenuli trudovi. Imala sam inducirani dogovoreni porod bez epiduralne. Dosta sam bila informirana jer sam pohađala tečaj, ali svejedno nisam mogla kontrolirati strah zbog kojeg sam i išla na indukciju.”

Foto: Pexels