S književnikom Kristianom Novakom o njemu važnim ženama i životu “popola”

Nagrađivani književnik Kristian Novak svojim novim romanom “Slučaj vlastite pogibelji” srušio je rekorde prodaje. Njegovi romani već godinama se nalaze na listama najčitanijih knjiga, a za predstave koje po njima nastaju traži se karta više. S autorom kojeg vole i čitaju mnogi razgovaramo o njemu važnim ženama i životu “popola”.

Za koje žene u svom životu možete reći da su Vas “oblikovale”?

Majka, sestra, baka tijekom odrastanja. Oca sam izgubio rano, tako da su me one formirale na sve zamislive načine. Poslije Zrinjka Glovacki-Bernardi, moja prva šefica, Ida Raffaelli i Mislava Bertoša, koje su mi bile nadređene u uredništvu časopisa “Suvremena lingvistika”. Pa onda osim toga mnoge hrvatske autorice i istraživačice, ne da se to nabrojiti. I supruga, naravno. Sada smo već veći dio života zajedno nego što nismo. Teško mi je reći što bi to bilo “specifično žensko” čemu su me podučile, ne mogu to razdvojiti. Samo, čini se da imam dobro podcrtan osjećaj za ravnopravnost i poštovanje svih.

Postoje li savjeti koje ste dobili od žena, a koje pamtite?

O tome bi se dala napisati knjiga. Supruga: “Pusti onu “važno je sudjelovati”. Kad već ideš u natjecanje, ideš uzeti prvo mjesto.” I drugo, jednom sam joj u šali rekao da kad će ona meni ispeglat košulju jer ja to radim sam. Ona mi je rekla: “Evo, napiši mi izjavu da si glup i ne možeš to sam, potpiši je pa ću ti peglat. Sestra: “Nemoj mi palamuditi sa svojim dosjetkama ili pametovanjem, daj mi priču, ili te neću čitati.” Majka: “Ne možeš kombinirati plavo i crno, kaj ti je.” Trenutačno mi na pamet padaju većinom samo ove zabavne, ali ima tu i puno mudrosti, naravno.

Što ste naučili od žena i što još uvijek učite?

Prvo mi pada na pamet stvar koja se naučiti ne dâ. Treningom možda poboljšati, ali usavršiti nikad. Ja ne znam multitaskati. Kad radim jednu stvar, ne mogu raditi još dvije istodobno. Jednostavno nisam u stanju, mozak mi “prekuha”. I druga stvar, nakon radnog dana, ja mogu samo, potpuno prazan, buljiti u zid ili telku, dok moja supruga još kao leptirić hopsa po stanu i sređuje stvari za sutra.

Kakve su žene u Vašim romanima i je li Vam teško pisati kroz “oči žene”?

Bilo mi je teško pisati Milenu iz prvog lica u “Ciganinu”, cijelo sam se vrijeme pitao odakle meni pravo, kao bijelom hetero muškarcu. I mogao sam se okliznuti na sto mjesta, prijeći u stereotip, klišej. Ispalo je da nisam i sad mi je već puno lakše. Moji su dosadašnji ženski likovi snažni, aktivni, artikulirani, borbeni, trodimenzionalni. Profa u “Slučaju vlastite pogibelji” svjesna je svoje sudbine i činjenice da će zbog nemirenja s nepravdom izgubiti sve. Imala bi stotinu dobrih razloga za konformizam, ali ona ne odstupa. Baš mi je zato toliko draga.

Žene i muškarci u svijetu književnosti

Mislim da dobivaju više prostora nego prije, idemo prema poželjnoj situaciji jer imamo doista vrhunske autorice, ali to se još mora vidjeti na nagradama. Nisam brojio, ali mislim da većina nagrada još uvijek ide muškim autorima. Diskriminacije, začudo, još uvijek ima. Kažem začudo jer bi se očekivalo da je toga nestalo u okružju načitanih ljudi, konzumenata umjetnosti. Većinom je to u vidu šovinističkih i patronizirajućih ispada muškaraca u književnom polju. Dobro je to sažela Vedrana Bibić kad smo nedavno razgovarali, a rekla je otprilike ovako: “Ajde, dečki, manite se tih Bukowski motova, to već odavno nije štosno.”

Ravnopravnost od malih nogu

Jesmo, napredovali smo, ali ima još posla. Ključno je podcrtavati ravnopravnost od malih nogu, kako u školi tako i u obitelji te stvoriti zakonske okvire koji će osigurati ravnopravnost i na tržištu rada. Ne može žena biti manje plaćena od muškarca za isti posao. Ja, doduše, radim na faksu, tu su te stvari nezamislive, ali supruga mi je iz korporativnog miljea pa znam koliko je teže za ženu doći do rukovodeće pozicije. Dosta se stvari dogovara na tjednim terminima malog nogometa, muškim druženjima uz pivu i tako to.

Postoji li u vašem braku podjela na muško/ženske poslove?

Ne. Imamo troje djece i u nekom trenutku morali smo uzeti pomoć za po kući, ali prije toga tjedno čišćenje stana bilo je podijeljeno točno popola. Oboje kuhamo, oboje odrađujemo stvari vezane za djecu. Mislim da smo kako treba što se toga tiče, pokrivamo se. Ali pitajte i Mirnu za svaki slučaj.

Sve popola

Teško je to sažeti u poruku i mislim da ona ima manje efekta u kontekstu činjenice da klinci upijaju prije svega imitacijom onoga što vide u svakodnevnom životu. Znam da će mojim kćerima biti potpuno nezamislivo biti u vezi s nekim tko će očekivati da netko drugi čisti za njima. Ne znaš kuhati? Ja ću te naučiti, a imaš i YouTube. Ne znaš očistiti WC? Pa probaj, neće te ugrist’. Nećeš? Ajd’ bok. Sve popola, ne može biti zdrave veze bez toga. Naravno, ako netko ima zeznutu fazu na poslu, više izbiva, ne može uvijek sve biti 50-50, ali treba biti neke uzajamnosti.

Žena (ili žene) bez kojih ne možete?

Supruga, kćeri, mama, sestra.

Pročitajte: Sa chefom Ivanom Pažaninom o ženama koje su najviše utjecale na njegov život

Foto: Robert Gojević