Zbog gastritisa, Antonia je “pala” na svega 44 kilograma. Ispričala nam je koje su joj metode pomogle

by | 23 studenoga, 2020

Jedna od najraširenijih bolesti probavnog sustava je gastritis – upala sluznice želuca uslijed koje dolazi do bolova u trbuhu, smanjenog apetita, mučnine, povraćanja pa sve do gubitka teka i moguće posljedične anoreksija.

Gastritis se komotno može nazvati i bolešću modernog doba jer je usko vezana uz način i stil života – posebice ako ste dugotrajno izloženi stresu i nepravilnim prehrambenim navikama. Jedna od osoba koja je svojedobno iskusila jedan od oblika gastritisa, a posljedično i gubitak kilograma je i Antonia Martinčić Hržić, 35-godišnja profesorica hrvatskog jezika iz Rijeke, koja je s nama podijelila svoju priču.

Kada ste primijetili prve znakove gastritisa i da nešto nije u redu?
Prve znakove gastritisa primijetila sam prije tri godine jako naglo s obzirom na to da nikad prije nisam imala poteškoće s gastritisom. U listopadu 2017. godine jednostavno mi je odjednom počelo oticati grlo. Neprestano sam mislila da se radi o nekakvoj tipičnoj jesenskoj prehladi te sam najprije liječila grlo. Međutim, stanje se nije popravljalo te su doktori posumnjali na gastritis.

Iako gastritis nije životno ugrožavajuća bolest, opet predstavlja smetnju i narušava kvalitetu života. Kako ste primili dijagnozu?
Pokušavala sam biti pozitivna, ali moj odraz u ogledalu više mi se nije sviđao. Promjenu su odmah primijetili ljudi oko mene i zbilja sam se počela osjećati loše u svojoj koži, ali ponajprije sam bila jako zabrinuta za vlastito zdravlje. Cijelo to vrijeme (trajalo je nekoliko mjeseci do konačne dijagnoze) polako sam gubila kilograme s obzirom na to da sam sve manje mogla jesti normalnu hranu (imala sam i nuspojave na određenu terapiju). O gastritisu do tada nisam znala nešto više od prosječnog čovjeka. Znala sam da ima veze sa želucem, prehranom, stresom…

Što mislite, jesu li ljudi dovoljno informirani o gastritisu?
Ono što me zbilja smetalo na mom putu oporavka bili su komentari ljudi da gastritis ima veze sa psihom i živciranjem te očekivanja okoline da jedem isto kao prije. Naravno da priznajem da gastritis između ostalog (genetske predispozicije, nezdrave hrane) ima itekako veze sa stresom, ali stres je samo jedan od okidača, nikako jedini i glavni uzročnik gastritisa koji se često stigmatizira kao psihičku bolest.

Do kojih se razmjera gastritis razvio u Vašem slučaju?
Nakon što mi je toliko pozlilo da nisam prestajala povraćati, završila sam na hitnoj pomoći u Rijeci. Upućena sam na gastroskopiju i daljnje pretrage koje sam obavila u privatnoj klinici u Zagrebu. Tamo su mi napokon ustvrdili dijagnozu kroničnog gastritisa, previše otvoren sfinkter i GERB (refluks kiseline). Također, dobila sam novu terapiju budući sam od prošle imala nuspojave (iako su me liječnici uvjeravali da je to nemoguće jer je lijek prilično siguran). S obzirom na to da sam inače vitka i nisam previše visoka (158 cm, oko 50 kg) tad sam već bila u prilično lošem stanju i s nekih 44 kg počeo je moj dugi oporavak. U početku sam zbog GERB –a morala sjediti u krevetu jer sam mjesecima bila bez glasa.

Kako ste prilagodili svoj način života?
Oporavak je počeo čim sam shvatila da svoj način života moram dodatno mijenjati (iako redovito radim na sebi i duhovnom rastu). U početku sam se zbilja odrekla svega. Treninga omiljenog pole dance plesa, umaranja, stresa, ali svakako je najteže od svega bilo priviknuti se na novi način prehrane. U potpunosti sam se odrekla kave pa se bivšoj ovisnici o kavi u početku bilo jako teško priviknuti na ritam buđenja ujutro. Morala sam neprestano obilaziti police zdrave hrane u marketima i beskrajno sam griješila s obzirom na to da za mnoge proizvode nisam niti znala da postoje. Malo po malo naučila sam se što mogu jesti te iako jelovnik nije bio raznovrstan bila sam zadovoljna jer sam bila na putu oporavka. Puno sam čitala o gastritisu, pokušavala razne alternativne terapije…

U principu s gastritisom se dosta normalno živi uz prilagođenu prehranu?
S gastritisom se dosta normalno živi, ali period oporavka trajao je godinama i još uvijek traje. S obzirom na to da je terapija nakon određenog vremena prestala biti tako učinkovita odustala sam od klasične terapije i istraživala alternativne metode liječenja. Priznajem da je na tom putu bilo puno pogrešaka i bačenog novca sve do prošle godine i otkrića dr. Silvije Zec Sambol u Rijeci. Ona je otkrila previše kandide u organizmu te intoleranciju na određene namirnice. Navedena liječnica i njezina terapija su me doslovno preporodile.

Kako danas izgleda Vaš dan, otkad znate za dijagnozu, te ako se pojavi napadaj?
Danas živim gotovo normalno. Još uvijek se nisam vratila starim treninzima, ali našla sam nove zanimljive aktivnosti. I dalje pazim na tempo i stres te uvijek radim na sebi. Njegujem zahvalnost, usredotočenost na trenutak i ne dopuštam da zbog posla izgorim. Pazim na prehranu, naučila sam mnoge veganske recepte bez namirnica koje mi smetaju. Trenutačno sam trudna šest i pol mjeseci i sretna sam što mi moje dijagnoze ne smetaju ništa više nego ostalim prosječnim trudnicama. Danas u potpunosti prihvaćam svoj izgled, svoj novi zdraviji način života za koji smatram da je itekako bitna lekcija koju sam naučila. Svaki je put drukčiji i bitno je da lekcije na svom putu usvojimo i prihvatimo. Zahvalna sam na cijelom putu koji sam prošla jer me doveo ovdje gdje sam danas. Ograničenja treba prihvatiti i pretvoriti u nešto novo. To je život.

Foto: Unsplash