ADHD se desetljećima povezivao s muškom djecom, nemirnim dječacima koji ne mogu sjediti u školskim klupama i teško održavaju koncentraciju. Ipak, kako se posljednjih godina sve više razgovara o mentalnom zdravlju, brojne žene prepoznale su da se iza njihove kronične iscrpljenosti, zaboravljivosti, osjećaja preopterećenosti i unutarnjeg kaosa možda ne kriju hormoni ili ritam života, već upravo ADHD.
Što je ADHD?
ADHD je kratica za Attention-deficit hyperactivity disorder, odnosno poremećaj pažnje i hiperaktivnosti. On zapravo podrazumijeva stanje koje utječe na razvoj i funkcioniranje različitih dijelova mozga te na način na koji oni surađuju. Iako simptomi počinju već u djetinjstvu, mnogi ljudi dijagnozu dobiju tek u tinejdžerskoj ili odrasloj dobi.
Postoje tri tipa ADHD-a: nepažljivi tip, hiperaktivno-impulzivni tip te kombinirani tip. Vrsta ADHD-a određuje se prema simptomima koji su najizraženiji kod osobe. Nepažljivi i hiperaktivno-impulzivni tip imaju po devet mogućih simptoma, a za postavljanje određenog tipa potrebno je da osoba ima najmanje šest simptoma koji traju barem šest mjeseci. Kod kombiniranog tipa prisutni su simptomi oba oblika, što znači da osoba mora pokazivati najmanje šest simptoma iz svake skupine tijekom razdoblja duljeg od šest mjeseci.
Simptomi ADHD-a kod žena
Istraživanja pokazuju da se poremećaj češće dijagnosticira muškarcima, no stručnjaci danas smatraju da je broj žena s ADHD-om znatno veći nego što se ranije vjerovalo. ADHD se također često razlikuje ovisno o spolu, pa se simptomi kod muškaraca i žena mogu manifestirati na različite načine. Upravo zato što ADHD povezujemo s djecom, kod odraslih se teško dijagnosticira.
Kod žena je najčešći nepažljiv tip, ranije poznat kao ADD. Osobe s ovim tipom imaju izrazite poteškoće s održavanjem pažnje, lako im se odvlači pozornost, zaboravljive su i gube stvari, ali nisu hiperaktivne, kao što je slučaj kod drugog tipa. Najčešći simptomi kod žena, prema Cleveland Clinicu su:
- Sklonost pogreškama zbog nepažnje i manjka koncentracije
- Poteškoće sa zadržavanjem fokusa i izvršavanjem zadataka
- Dojam odsutnosti tijekom razgovora s drugima
- Lako započinjanje projekata, ali poteškoće s njihovim dovršavanjem
- Problemi s organizacijom i određivanjem prioriteta, osobito kod složenijih zadataka
- Izbjegavanje dosadnih, repetitivnih ili administrativnih obaveza
- Često gubljenje, zametanje ili zaboravljanje stvari
- Laka rastresenost zbog vanjskih podražaja ili vlastitih misli
- Zaboravljivost u svakodnevnim obavezama, poput termina, računa i dogovora
Kako se dijagnosticira i tretira ADHD?
ADHD dijagnosticira stručnjak za mentalno zdravlje, najčešće psiholog ili psihijatar. Proces dijagnosticiranja obično uključuje razgovor o sadašnjim i prošlim simptomima, kao i procjenu načina na koji oni utječu na svakodnevni život. Stručnjaci pritom često koriste posebne upitnike i standardizirane procjene koje pomažu u prepoznavanju simptoma ADHD-a. Ne postoje laboratorijski ni medicinski testovi koji mogu potvrditi dijagnozu.
Iako ADHD nije moguće potpuno izliječiti, simptomi se mogu uspješno držati pod kontrolom uz odgovarajuće liječenje. Terapija često uključuje lijekove koji pomažu u regulaciji pažnje, impulzivnosti i hiperaktivnosti, ali i različite oblike psihoterapije. Psihoterapijski pristupi mogu pomoći odraslima da bolje razumiju svoje obrasce ponašanja te razviju strategije za svakodnevno funkcioniranje. Terapija je korisna i zato što se uz ADHD često pojavljuju i druga stanja, poput anksioznosti ili depresije.
FOTO: Kaboompics
Možda vas zanima
