Zasigurno ste više puta čuli da je ples fantastičan način za “izbaciti sve iz sebe”. Doista, kad plešemo – da, čak i sami u svom dnevnom boravku – često se nakon toga osjećamo bolje, poletnije i rasterećenije. Pa, čini se da nije stvar samo u osjećaju – istraživanje dovršeno prošle godine pokazalo je da ples zaista može uvelike utjecati na naš wellbeing i mentalno zdravlje.
Ova studija objavljena u BMJ zborniku ispitala je kako aktivnosti poput plesa, joge, šetnje ili treninga utječu na simptome depresije i došla do neočekivanog zaključka. Od navedenih aktivnosti, uvjerljivo najpozitivniji ima ples, a autori istraživanja opisali su ga “možda čak boljim od antidepresiva”. “Između tjelesne aktivnosti, društvene interakcije i utjecaja glazbe, ne iznenađuje me što je ples pokazao dobre rezultate”, rekao je profesor Michael Noetel, glavni autor ove studije.
Ples kao antidepresiv
Ljudski mozak reagira na ritam, pa tako ples aktivira cijeli naš živčani sustav. Neki neuroznanstvenici ovu potpunu stimulaciju tijela opisuju kao neurokemijsku simfoniju. Očekivanje melodije može potaknuti lučenje dopamina, tjelesna aktivnost povećava endorfine, a ples s drugima podiže razinu oksitocina. Istraživanja pokazuju da ova kombinacija može poboljšati raspoloženje, ojačati društvene veze i smanjiti stres.
Neuroznanstvenica Julia F. Christensen za National Geographic ističe da upravo ovaj spoj elemenata izdvaja ples od drugih oblika vježbanja, poput sporta ili joge. “U terapiji pokretom i plesom, primjerice, smanjenje tjeskobe i depresivnih simptoma povezano je s izražajnim aspektom plesa”, objašnjava.
Blagotvorni učinci koje ples ima na naš um jasno su se pokazali i u kliničkim testiranjima. Naime, ključ nije u tome koliko su sudionici dugo plesali, koliko često i po kojoj koreografiji, već koliko su se prepustili glazbi i energično plesali. Kad skupina ljudi pleše na podiju, istraživači su primijetili fenomen koji su nazvali moždanom sinkronijom – usklađenost moždane aktivnosti među ljudima na podiju. Kako su objasnili, tada se brišu granice između ljudi, što stvara osjećaj povezanosti, pripadanja i povjerenja.
Kako ples utječe na osobe koje pate od depresije
Pokreti su jezik kojim naše tijelo govori. Kod osoba koje pate od depresije pokreti postaju tiši, prigušeniji – manje gestikulacije, slabija mimika te lošije držanje samo su neki od fizičkih indikatora depresije. Neki to opisuju kao gubitak emocionalnog “rječnika” tijela. Tu nastupa ples, koji pruža jedinstvenu priliku za povezivanje sa sobom. Aktivira emocionalne, kognitivne i osjetilne putove, budeći osjećaj povezanosti sa sobom samima i s drugima.
Depresija ne utječe samo na raspoloženje; ona oblikuje i naš odnos prema vlastitom tijelu i prema drugima. “Ljudski mozak treba prisutnost drugih ljudi da bi ostao zdrav i mentalno i fizički. Iz evolucijskih razloga, mozak prelazi u način preživljavanja kad je sam”, objašnjava Christensen.
Ples također nudi nešto što razgovor sa psihologom ne može: način da se emocije obrade bez riječi. “Ples ljudima omogućuje da izraze osjećaje bez potrebe da ih verbaliziraju”, kaže neuroznanstvenica. Za mnoge je to duboko iscjeljujuće i izvrstan dodatak klasičnoj terapiji.
