Električni čajnici ispuštaju milijarde čestica plastike u vašu šalicu, pokazalo je novo istraživanje
Novo istraživanje otkriva da električna kuhala za vodu otpuštaju milijarde čestica nano-plastike. Saznajte kako tvrda voda djelomično ublažava rizik, ali za stvarnu zaštitu razmislite o alternativama.
Mnogima prva stvar koju ujutro dohvate u ruku i posljednja u kojoj uvečer pripremaju umirujući čaj prije spavanja krije neugodnu istinu, onu koja se dugo skrivala iza pare što se diže iz kuhinjskog pulta. Ispod jednostavnog klika na gumb, tog sitnog svakodnevnog luksuza, odvija se proces koji je znanosti tek sada počeo otkrivati svoje slojeve.
Čini se da je plastično, električno kuhalo za vode daleko manje bezazlen nego što se mislilo. Novo australsko istraživanje sa Sveučilišta Queensland pokazuje da ta najobičnija kućanska sprava, prisutna u gotovo svakom domu, može u vodu ispuštati milijarde nanočestica plastike, čak i nakon što je korišten stotinu puta.
Rezultati su, blago rečeno, zapanjujući. Prvo ključanje u potpuno novom plastičnom kuhaču oslobađa gotovo 12 milijuna nanočestica po mililitru. U praksi to znači da čaj u šalici od 250 ml sadrži blizu tri milijarde plastičnih čestica koje završavaju u našem organizmu. Ni dugotrajno korištenje ne donosi olakšanje: i nakon 150 ključanja istraživači su detektirali oko 820 tisuća nanočestica po mililitru, što je približno 205 milijuna čestica u samo jednoj šalici. Te brojke bacaju novo svjetlo na rutinu koju mnogi smatraju ljekovitom i energizirajućom.
U cijeloj priči postoji i jedna nijansa koju vrijedi spomenuti. Tvrda voda, bogata mineralima, stvara tanak sloj kamenca na stijenkama kuhača i time donekle smanjuje izravni dodir plastike s kipućom vodom. No taj sloj je nestabilan je, neujednačen i tek djelomično učinkovit kao zaštia. Drugim riječima, može ublažiti problem, ali ga ne rješava ni približno dovoljno da bismo mogli odahnuti.
Najveća neizvjesnost leži u zdravstvenim posljedicama. Mikroplastika i nanoplastika posljednjih su godina detektirane u krvi, posteljci i spermi. Postoje naznake povezanosti s upalnim procesima i hormonskim poremećajima, no znanstvena zajednica još oprezno bira riječi. U takvom kontekstu, saznanje da i najobičnije kuhanje vode može biti izvor unosa nanoplastike dodatno naglašava potrebu za promišljenijim izborom materijala u kućanstvu.
Stručnjaci zato sve češće preporučuju smanjenje plastike u kućanstvu tj. prelazak na kuhala od nehrđajućeg čelika, stakla ili metala. Jer plastični modeli, ma koliko povoljniji bili, donose i rizik koji ne možemo ignorirati. Možda je baš sada pravi trenutak da jutarnji ritual kuhanja kave postane nešto čišći, doslovno i simbolički te da umjesto plastike u kipuću vodu uronimo malo zdravog razuma.
Foto: Freepik; Dupe
