Celijakija: sve što trebate znati o životu s ovom autoimunom bolesti

Većini nas poznato je da osobe koje pate od celijakije ne smiju konzumirati gluten niti hranu s tragovima glutena, a trebaju izbjegavati čak i takvu kozmetiku. Ova kronična autoimuna bolest nije baš tako jednostavna u smislu izbacivanja određene vrste hrane. Kad netko dobije dijagnozu celijakije, čeka ga put učenja, kvalitetnog informiranja i prilagodbe života. Glavni problem stvara gluten koji se prirodno nalazi u pšenici, raži i ječmu. Međutim, puno prehrambenih proizvoda je na bazi ovih žitarica, pogotovo pšenice ili su, pak, naočigled bezglutenski proizvodi pakirani ili došlo u doticaj s namirnicama koje sadrže gluten. Zbog toga osobe koje pate od celijakije trebaju dobro znati čitati deklaracije.

Uzrok i simptomi celijakije

Kod osoba s celijakijom, konzumacija glutena pokreće imunološki odgovor koji oštećuje sluznicu tankog crijeva, točnije crijevne resice koje su ključne za apsorpciju hranjivih tvari. Tijekom vremena, neliječena celijakija može dovesti do ozbiljnih nutritivnih deficita, sistemskih komplikacija i smanjenja kvalitete života. Uzrok bolesti nije u potpunosti razjašnjen, ali znamo da postoji genetska predispozicija. Osobe s određenim varijantama gena HLA-DQ2 i HLA-DQ8 imaju povećan rizik za razvoj bolesti. Međutim, prisutnost tih gena ne znači automatski da će osoba razviti celijakiju, već je potreban neki oblik okidača, poput infekcije, stresa ili promjene u prehrani, što može pokrenuti imunološki odgovor. Bolest se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi, a broj dijagnosticiranih slučajeva raste. To je dijelom posljedica boljeg prepoznavanja simptoma, ali i promjena u prehrambenim navikama, preradi hrane i mikrobiomu crijeva koji mogu igrati ulogu u razvoju bolesti.

Zbog nespecifičnih simptoma, dijagnostika celijakije nije uvijek lagana. Umor, gubitak tjelesne težine, nadutost, proljev i bolovi u trbuhu svakako se ubrajaju u simptome. Međutim, celijakija se može manifestirati i drugim simptomima koji zvuče kao zasebne dijagnoze kao što su anemija, neplodnost, depresija, osteoporoza, glavobolja, kožni problemi poput kroničnog osipa. Dodatno, djeca koja imaju celijakiju mogu sporije rasti, imati promjene u ponašanju, a zubi se isto tako neće odgovarajuće razvijati. Baš zbog tog širokog spektra simptoma, prilikom dijagnostike može se posumnjati i na druge bolesti i poremećaje kao što su oni psihosomatske prirode pa sve do sindroma iritabilnog crijeva ili intolerancije na laktozu. Kod pojave simptoma koji traju dulje vrijeme, ali i zbog eventualne obiteljske anamneze, svakako je dobro otići liječniku. Ako liječnik sumnja na celijakiju, zatražit će krvne pretrage i biopsiju sluznice tankog crijeva. Pri tome je važno da se ne izbacuje gluten na svoju ruku, već da se konzumira uoči pretraga kako ne bi zamaskirali rezultate.

Kako se liječi celijakija 

Nažalost, medicina još uvijek nije pronašla način kako izliječiti celijakiju. Za sada, jedini način nošenja s ovom bolešću jest doživotna bezglutenska prehrana. Važno je izbjegavati i najmanje čestice glutena, a ako unutar obitelji jedan član ima celijakiju, ostali članovi će se ponekad prikloniti bezglutenskoj prehrani kako bi bili sigurni da u kuhinji nema tragova glutena. Hrana ne smije doći u doticaj s glutenom pa se mora zasebno pripremati, a bezglutenska hrana nikako se ne smije čuvati kraj glutenskih namirnica poput pšeničnog brašna, kruha i slično. Danas na tržištu postoji puno bolji izbor bezglutenskih proizvoda koji su često odvojeni na posebnim policama i s jasnim oznakama kao što je gluten-free ili prekriženo klasje. Ujedno, to je i najbolji način kako se orijentirati kod kupovine namirnica. Međutim, s druge strane valja naglasiti kako su takvi proizvodi nerijetko prerađeni i nutritivno siromašnij. Stoga treba pronaći način prehrane koji će ipak zadovoljiti energetske i nutritivne potrebe organizma. Suradnja s nutricionistom uvelike može olakšati osobama koje pate od celijakije kako bi se dobro usmjerile i naučile kombinirati namirnice. Također, ponekad će biti potrebna suplementacija, ovisno o utvrđenom manjku, a to se posebno odnosi na željezo, vitamin D i B12, ali više kao posljedica oštećenja crijeva, pogotovo ako celijakija godinama nije otkrivena.

Celijakija i svakodnevni život

Iako osobe koje pate od celijakije ne moraju uzimati lijekove, nego voditi računa o kontaktu s glutenom, njihov život i nije baš tako jednostavan, pogotovo ako je riječ o djeci s ovom autoimunom bolešću. Naime, društveni život se itekako jednim dijelom vrti oko prehrane pa odlasci u restorane, na sladoled, roštilj i slično predstavljaju velik izazov. Strah od kontaminacije neprestano je prisutan i teško je opustiti se u različitim situacijama. Takve osobe ne mogu bezbrižno proći kraj pekarnice i kupiti omiljeno pecivo, nisu sigurni mogu li konzumirati ponuđenu hranu u avionu, a pokloni u obliku hrane od strane drugih ljudi koji nisu upućeni, doista može stvoriti emocionalni i mentalni pritisak. Osim toga, osobe koje pate od celijakije stalno se moraju objašnjavati, ispočetka pričati zašto nešto ne smiju jesti i praktički se njihovi razgovori s drugim ljudima počinju svoditi na njihovu dijagnozu. Djeca i adolescenti mogu osjetiti da su drukčiji, stoga su integracija i osjećaj pripadnosti otežani. Često ni škole nisu tome prilagođene, a dijete, da bi uistinu bilo sigurno, mora nositi hranu od kuće, dok druga djeca veselo trče u školsku kuhinju. Život s celijakijom itekako je moguće ispunjeno živjeti, a informiranje i razumijevanje svih nas može im uvelike pomoći, ako ništa drugo, da se ne moraju stalno objašnjavati. Osobe s celijakijom imaju svoj život, druge interese, hobije i žele nova iskustva. Zato ih ne treba gledati kroz naočale njihove dijagnoze, već kao kompletne osobe.

Je li gluten opasan za osobe koje ne pate od celijakije

U posljednjem desetljeću bezglutenska prehrana postala je trend, a gluten kao sastavni dio određenih žitarica, točnije, njihov protein proglašen je nezdravim i nepoželjnim. Glutenu su se počeli pripisivati raznorazni simptomi, a svjedočimo i samostalno postavljenim dijagnozama intolerancije na gluten. Ako osoba ne zna što radi, zapravo može osiromašiti prehranu nutrijentima. Međutim, važno je naglasiti kako gluten za većinu ljudi nije opasan, a pšenica je i dalje jedna od najbazičnijih namirnica, posebno u zapadnom dijelu svijeta. Nema dodatnih zdravstvenih koristi ili učinka na brže mršavljenje ako netko samoinicijativno izbaci gluten. Iako pojedine osobe mogu biti osjetljivije na gluten, a bez da imaju autoimunu bolest celijakiju, teško je doći do toga je li baš gluten problem ili neki drugi sastojak hrane. Ovdje se može voditi dnevnik prehrane i u suradnji s nutricionistom izbacivati jednu po jednu namirnicu kako bi se vidjelo što bi eventualno predstavljalo problem. No, prije nego što si netko postavi dijagnozu osjetljivosti na gluten, dobro je pogledati cjelokupni stil života i prehranu, što može puno toga reći u kakvom nam je stanju crijevni mikrobiom. Nezdrava prehrana također za sobom povlači nadutost, konstipaciju, probleme s kožom i slično. Ako sumnjate na dijagnozu, obratite se liječniku, a ako izbacujete gluten zbog trenda ili pogrešno nametnutih uvjerenja da je on opasan za sve, tada ga nepotrebno izbacujete.

Foto: Pexels, Unsplash