Želite uvesti promjene u život? Evo zašto zapinjete i kako ipak možete uspjeti

Psiholog Mario Zulić otkriva zašto se teško mijenjamo, kako biti realan u promjeni načina života i što kad naiđemo na prepreke.

Promjena načina života jedno je od najvažnijih, ali i najzahtjevnijih pitanja s kojima se mnogi od nas suočavaju. Unatoč snažnoj želji da se osjećamo bolje, zdravije ili ispunjenije, često nailazimo na unutarnje otpore, stare obrasce ponašanja i osjećaj preplavljenosti. Zašto je toliko teško mijenjati se iako znamo što bismo “trebali” raditi? Zašto se neki ljudi uspješno pokrenu, dok drugi godinama ostaju u začaranom krugu nezadovoljstva? Koliku ulogu u tome imaju emocije, navike, okolina i naše vlastite misli? I što uopće znači “promijeniti način života”? Na ova i slična pitanja odgovara psiholog Mario Zulić, mag. psych., osnivač stranice Nepopularna psihologija i edukant kognitivno-bihevioralne psihoterapije. Otkrit će nam konkretne uvide i smjernice temeljene na savjetodavnom iskustvu i znanstvenim saznanjima. Njegov je pristup realističan, suosjećajan i duboko ukorijenjen u razumijevanje ljudske psihe. Ako ste se ikad pitali zašto je tako teško promijeniti se i kako to ipak možemo učiniti, ovaj je tekst za vas.

Kako promijeniti način života s kojim nismo zadovoljni

Razgovor o promjeni načina života nije lak, a vjerojatno nitko to ni ne očekuje. Jedan od razloga zašto nam je to jasno jest i taj što smo svi mi u nekom trenutku poželjeli promijeniti određene aspekte svog funkcioniranja i shvatili da to nije tako lako kako se čini. Dodatan razlog je i to što je promjena načina života jedan od češćih razloga dolaska na psihoterapiju – ponekad izravno izrečena, a ponekad prikrivena željom da budemo manje anksiozni ili depresivni. Iako dolazimo sa simptomima, često se zapravo dotičemo obrazaca mišljenja i ponašanja koji zahtijevaju promjenu. Čini se da je to univerzalno pitanje s kojim se ljudi bore – i unutar i izvan terapije. Promjena ponašanja nije laka. Dovoljno je da pogledamo koliko knjiga, časopisa, filmova, pa čak i cijelih industrija postoji zahvaljujući našoj želji da bolje reguliramo svoju tjelesnu težinu – nešto za što svi otprilike znamo kako se radi, ali put do toga rijetko je linearan. Često dolazi do odustajanja, a ponekad se naši obrasci ponašanja i razmišljanja čine jednostavno prejaki da bismo ih mijenjali.

Je li onda sve uzalud

Naravno da nije. Sjetite se promjena koje ste uspješno implementirali u svoj život, pogledajte živote svojih bližnjih koji nam također mogu poslužiti kao dobar model poželjnih ponašanja. Možda ste prestali pušiti, možda je vaš najbolji prijatelj počeo redovito vježbati. Možda smo prekinuli toksične odnose koji su nas emocionalno iscprljivali godinama. Neke su pobjede manje, neke veće, ali su važne jer potvrđuju da su promjene moguće. Ipak, važno je biti oprezan kod socijalnih usporedbi. One često mogu biti štetne, osobito kad se uspoređujemo s idealiziranim prikazima života na društvenim mrežama. S druge strane, usporedba s osobama koje smatramo sličnima sebi može biti korisna – može nas motivirati ili nam jednostavno pružiti osjećaj podrške.

Otkud krenuti

Često dolazimo s nejasnim željama, poput: “Želim biti sretniji” ili “Želim više uživati u životu”. U savjetovanju pokušavamo zajedno s klijentima razjasniti što to za njih konkretno znači. Pitanja poput: “Zamislite da je prošla godina dana i možete reći da ste zaista sretniji – što se promijenilo? Čega ima više, a čega manje?” mogu pomoći da dođemo do konkretnih aspekata života koje želimo mijenjati. Prvi korak prema promjeni često je samopromatranje. Ljudi često precjenjuju koliko dobro poznaju vlastito ponašanje. Ako, primjerice, zaključimo da želimo biti aktivniji tijekom dana, korisno je najprije promotriti kako naši dani trenutačno izgledaju. Zapišite tijekom dva tjedna na što trošite vrijeme – možda otkrijete da na društvenim mrežama provedete tri sata dnevno. Taj uvid može biti osnova za konkretan prvi korak, primjerice: smanjiti vrijeme provedeno na društvenim mrežama i to vrijeme iskoristiti za nešto što nas veseli – poput učenja novog instrumenta.

Takva promjena ne donosi samo više vremena nego i može pozitivno utjecati na psihičko zdravlje s obzirom na to da su prekomjerna uporaba društvenih mreža, besciljno scrollanje i stalno izlaganje idealiziranim prikazima života povezani s porastom anksioznosti i depresivnih simptoma. Slično vrijedi i za prehrambene navike ili konzumaciju alkohola – tek kad počnemo pratiti vlastito ponašanje, vidimo stvarnu sliku. U ovoj fazi važno je ne pokušavati prikazati sebe boljima nego što jesmo – samo iskrenim promatranjem možemo doći do stvarnih i korisnih zaključaka. Naravno, ovo ne vrijedi za destruktivna ponašanja koja ozbiljno ugrožavaju naše zdravlje – njih je važno prekinuti što prije, po mogućnosti uz stručnu pomoć.

Postavljanje ciljeva

Nakon što znamo što želimo mijenjati, korisno je postaviti konkretne ciljeve. Općenito, pokazalo se kako je vjerojatnije da ćemo postići ciljeve koji su specifični, mjerljivi, realistični, izazovni i vremenski određeni. Umjesto neodređene ideje: “Želim manje biti na mobitelu”, jasnije je reći: “Kroz sljedeća dva tjedna smanjit ću korištenje društvenih mreža na najviše sat i pol dnevno.” Umjesto ideje: “Želim se zdravije hraniti”, jasnije je: “Kroz sljedećih mjesec dana neću jesti brzu hranu niti naručivati.” Umjesto: “Želim se više kretati”, korisnije je: “Svaki dan hodat ću barem 30 minuta, i to tako da to upišem u kalendar točno kad ću hodati i kuda.” Velike promjene dobro je razlomiti na manje korake – tako svaka manja pobjeda može dati dodatnu motivaciju za nastavak.

Što pomaže

Na putu promjene prepreke su neizbježne. Umjesto da ih zanemarimo, korisno ih je unaprijed predvidjeti. Možemo se, primjerice, zapitati: “Što ako za pet tjedana nisam postigao cilj, zašto se to dogodilo?”. Takvo razmišljanje pomaže nam prepoznati vlastite rizične čimbenike. Ako znate da ste skloniji piti alkohol kada ste pod stresom, možete unaprijed razmisliti o zdravijim alternativama hladnom gemištu – poput šetnje, razgovora s prijateljem ili meditacije. Jednako tako, važno je uključiti podršku bliskih osoba poput partnera, prijatelja, obitelji. Podijelite s njima svoje ciljeve i zamolite ih za podršku, često će im biti drago da ih vidite kao oslonac. Vizualna pomagala također mogu pomoći. Jednostavni alati poput aplikacija za praćenje navika, bilješki na zidu s kategorijama “za napraviti”, “u tijeku” i “napravljeno”, ili vođenje dnevnika napretka mogu nam pomoći održati fokus i osjećaj kontrole nad procesom. Osim toga, možete si planirati nagrade za napredak ka cilju. Uz sve to, važno je imati samosuosjećanje i podsjetiti se na to da ovi procesi nikad nisu linearni.

Stoga, ako dođe do prepreka ili stagnacije, važno je podsjetiti se na to da je to potpuno normalno i nastaviti dalje prema svom cilju. Na kraju, važno je naglasiti da se ovdje radi o površinskom prikazu teme koja je sama po sebi vrlo složena i kojoj su posvećene cijele discipline. U nekoliko paragrafa ocrtane su samo konture nečega što iziskuje puno strpljenja, energije, planiranja, samosuosjećanja i rada na sebi. Neki naši obrasci ponašanja često imaju duboke korijene – emocionalne, socijalne ili traumatske – i ne mijenjaju se lako. Zato, ako vam se prepreke učine prevelikima, ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć psihoterapeuta uz kojeg će taj rad na sebi, introspekcija i plan za dalje dobiti jednu novu dimenziju.

Foto: Pexels, privatna fotografija