Kuhar sa Sardinije otkriva tri ključna principa života u plavim zonama

Kako živjeti što dulje, a naravno i što zdravije, pitanje je kojim se znanost i čovječanstvo bavi već tisućljećima. Znamo da prehrana i stil života tu igraju važnu ulogu, a znamo i da postoje područja gdje ljudi žive dulje i kvalitetnije od ostatka svijeta. Radi se, naravno, o plavim zonama, koje su mnogi istraživali kako bi dokučili – koja je tajna ovih mjesta i njihovih stanovnika?

Za početak – što su plave zone? Plave zone naziv su za regije u svijetu u kojima ljudi žive znatno dulje od prosjeka, a pritom često ostaju vitalni i aktivni i u poznim godinama. Koncept je popularizirao Dan Buettner, koji je proučavao pet područja poznatih po dugovječnosti: otok Okinawa u Japanu, dijelove Sardinije, grčki otok Ikariju, poluotok Nicoya u Costa Rici te kalifornijski gradić Loma Lindu. Iako se razlikuju po kulturi i načinu života, stanovnici plavih zona dijele nekoliko ključnih karakteristika: kreću se prirodno kroz svakodnevne aktivnosti, hrane se pretežno biljnom prehranom, jedu umjereno, imaju snažne društvene veze te osjećaj svrhe.

Nama geografski najbliža plava zona nalazi se na talijanskom otoku Sardinija, gdje je broj stogodišnjaka deset puta veći od prosjeka. Njihovu se dugovječnost pripisuje snažnom osjećaju zajednice, stilu života i nizu malih, svakodnevnih navika te naravno, mediteranskoj prehrani, za koju više istraživanja tvrdi da je najzdravija na svijetu. Upravo se tom temom u svojoj knjizi “Eat Like a Sardinian: Live to 100” bavi talijanski kuhar Francesco Mattana, koji je tajne njihove dugovječnosti sažeo u tri ključna principa.

3 navike stanovnika plave zone na Sardiniji

Hrane se sezonski

“Tradicionalno se na Sardiniji obroci temelje na jednostavnim, minimalno prerađenim namirnicama koje su sezonske i uzgojene u neposrednoj blizini doma. Posebno se cijeni koncept chilometro zero, koji podrazumijeva da hrana dolazi iz što bližeg okruženja – idealno s udaljenosti od nula kilometara – kako bi do stola stigla što svježija i s minimalnim prijevozom”, objasnio je Mattana i dodao da takav pristup ne osigurava samo svježinu i veću nutritivnu vrijednost hrane, već i jača povezanost s lokalnim okolišem te prirodnim ritmovima godišnjih doba.

Dobra je vijest da uživati u sezonskoj prehrani možemo i bez da spakiramo kofere i otputujemo na Sardiniju. Zapravo, možemo se jednostavno ugledati na to kako su jele naše bake ili prabake – ljeti su im tanjuri bili puni sezonskih namirnica, dok su se zimi oslanjale na ukiseljeno povrće, mahunarke, sušenu hranu i namirnice koje su se mogle dugo čuvati.

Kretanje im je dio svakodnevice

Danas već svi zaista znamo koliko je redovita tjelesna aktivnost važna – posebno ako posao od vas traži da sjedite osam sati dnevno. Međutim, ono što ljudi u plavim zonama rade drukčije jest to da kretanje uključuju u svoje svakodnevne rutine – hodaju do posla, slobodno vrijeme provode u vrtu, a passeggiata (šetnja nakon obroka) je neizostavan dio večeri.

Zajednica je prioritet

“Na Sardiniji se obroci gotovo nikad ne jedu u žurbi. Oni su prilika za okupljanje obitelji i prijatelja, razgovor i uživanje u hrani bez stresa, često uz čašu vina. Takve svakodnevne društvene interakcije doprinose dobrobiti i dugovječnosti”, objasnio je Mattana. Zaista, ovo potvrđuju i studije – nedavno smo pisali o tome da je zajednica i osjećaj pripadnosti istoj jedna od zanemarenih tajni dugog i zdravog života, a u mediteranskim kulturama (pa tako i kod nas) ona često kreće upravo od stola.

FOTO: fabiano caddeo/iStock via Getty Images Plus