Evo kada otići na prvi ginekološki pregled
Prvi ginekološki pregled često izaziva nervozu i brojne nedoumice, ali je važan korak ka očuvanju zdravlja svake žene. Odlazak na pregled ne treba ...
Kuda gledate utječe na to kako se osjećate.
Živimo u svijetu nesigurnosti i neizvjesnosti koje nam uskraćuju mir, radost i kreativnost te našu sposobnost za rad i ljubav. Opterećenja i očekivanja sve su veća i perzistiramo u stanjima preživljavanja. A nesvjesni smo koliko zapravo imamo resursa u našem tijelu i mozgu za samoregulaciju i povratak u stanje homeostaze.
Znanost danas egzaktno može dokazati promjene koje se događaju u moždanim strukturama tijekom određenih psihoterapijskih metoda zahvaljujući tehnološkim dostignućima. Današnja klasifikacija rada kod psihoterapijskih pristupa, kako to objašnjava psihijatar dr. Bessel van der Kolk, idu u tri smjera: metode koje idu odozgo prema dolje (sve vrste kognitivnih th), od dolje prema gore (tjelesna th) i farmakoterapija. Jedan od tih pristupa je i brainspotting (BSP), koji objedinjuje prvi i drugi pristup jer su tijelo i mozak (um) dio iste cjeline.
Ovu vrstu terapije otkrio je 2003. godine dr. sc. David Grand kao napredak u svom radu na terapiji desenzibilizacije i ponovne obrade pokreta oka (EMDR – Eye Movement Desensitization and Reprocessing). Dr. Grand primijetio je radeći s klijenticom EMDR kako joj se pogled “zaglavio” na jednome mjestu. Dok je pogled klijentice boravio na tom mjestu u tom jednom fokusiranom pogledu, kako ulazi dublje u procese obrade nego ikad prije, te je rođen brainspotting.
Dakle, brainspotting terapija koristi točke u vidnom polju osobe kako bi im pomogla u procesuiranju neprerađenih mentalnih, emocionalnih sadržaja i traume koje su zarobljene u supkortikalnom mozgu, području mozga odgovornom za kretanje, fiziološke funkcije, emocije i motivaciju. Pronalaskom i pozicioniranjem očiju u jednoj točki se aktiviraju “moždane kapsule” u tim subkortikalnim dijelovima mozga, povezane s neodgovarajuće obrađenom emocijom, događajem.
Zato što brainspotting iskorištava prirodnu sposobnost tijela da pristupi izvorima traume, anksioznosti i negativnih emocija koje se možda neće pojaviti u terapiji razgovorom.
Naše biće već nesvjesno koristi ovu metodu. To su oni trenuci kad se zagledamo u jednu točku u koju smo poput magneta privučeni i ne možemo odmaknuti pogled s nje. Kao dokaz, dovoljno je da primijetite kad razmišljate o nečemu opterećujućem (primjerice, o konfliktu na poslu, razvodu) što vam stvara golemu težinu boli koju možete nositi u sebi danima, mjesecima i godinama – gdje zadržavate pogled. U tom trenutku potpuno smo odsječeni od vanjskog svijeta i naš mozak radi ono što nam je po rođenju dano. Naš živčani sustav provodi samoregulaciju. Mi gledamo prema van, a zapravo se iznutra cijelo naše tijelo regulira. Ili kad razmišljate o nečemu što vas veseli, primijetite u kojem smjeru gledate (recimo, želite nekoga iznenaditi divinim poklonom ili maštate o nečemu). Također, primijetite da se dobro osjećate i da ste sami sebi resurs dobre energije.
Važno je znati da kad radimo brainspotting, radimo i sa svojim tijelom i mozgom, koji su jedna cjelina te se uspostavlja integracija, protok – usklađenost tijela i mozga (homeostaza) jer se trauma otpušta (možemo ih zamijetiti kroz razne tjelesne reakcije – zijevanje, plakanje, želja za snom, podrigivanje, smijanje, želja za pokretom). Nakon terapijskog tretmana, proces se nastavlja inicijacijom neuroplastičnosti mozga, čime se kreiraju neka nova podržavajuća stanja i percepcije kojima donosimo kvalitetnije izbore i odluke. Ono što se do sada pokazalo jest da su rezultati održivi i dugoročni.
Brainspotting se temelji na hipotezi da osjećaji iz traume mogu zaglaviti u tijelu, što dovodi do fizičkih i mentalnih bolesti. Vjeruje se da se sjećanje mozga na određenu traumu ili incident “resetira” u tijelu i mozgu kroz brainspotting. Dr. Grand opisao je ovu “zaglavljenost” kao “smrznutu neprilagodljivu homeostazu.” (1) Naša tijela općenito su namijenjena tome da budu u stanju homeostaze, pokušavajući održati stabilno okruženje, ali ova posebna vrsta homeostaze nije od pomoći.
Brainspotting terapija djeluje na srednji mozak – limbički mozak, koji kontrolira dijelove autonomnog živčanog sustava (AŽS) koji reguliraju naše životne funkcije. Kada dođe do traume, ovaj dio mozga obično prelazi u režim zamrzavanja (2) kako bi sačuvao resurse za tijelo u obrambenom načinu rada. Ovo je neophodno ako se, recimo, borite s tigrom, ali je manje korisno za psihičku traumu – no naša tijela ne mogu razlikovati to dvoje.
Brainspotting tome pristupa i pokušava integrirati ovu prekinutu obradu traume. Tradicionalna terapija razgovorom poznata je kao terapija “odozgo prema dolje”. Odnosno, tradicionalna terapija pokušava riješiti probleme svjesnim umom koji ne dotiče te strukture mozga.
Iako je brainspotting terapija primarno usmjerena na otkrivanje i ublažavanje traume, ona može pomoći kod mnogih različitih vrsta problema, pogotovo jer su učinci traume tako dalekosežni.
Brainspotting pomaže i uspješan je kod:
Anksioznosti
Napadaja panike
Pitanja vezanih za traume iz djetinjstva
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
Smanjenja pažnje uslijed hiperaktivnosti
Nemogućnosti kontrole bijesa
Zlouporabe supstancija i ovisnosti
Kompulzivnog prejedanja i potrošnje
Fobije
Straha od javnog nastupa
Problema s povezivanjem
Ovisnosti
Kronične boli
Depresije
Tugovanja
Konflikata
Simptoma (migrena, osip, zujenje u uhu)
S obzirom na to da je BSP relativno nova metoda te je u razvoju, sve više kreće se i u smjeru istraživanja koja potvrđuju učinkovitost BSP. U jednoj maloj studiji (3) sudionici su doživjeli smanjenje simptoma PTSP-a, anksioznosti i depresije unutar nekoliko sesija. Ostale pogodnosti: smanjenje boli, sjećanja postaju manje bolna, negativni obrasci mišljenja su smanjeni, kvalitetniji san, povećana razina energija, integracija iskustava, osjećaj cjelovitosti, reduciranje fizičkih simptoma, boli.
Jedna od značajnih prednosti brainspotting terapije je ta da ne treba ponovno “proživljavati” traumu kako bi se olakšalo njezino oslobađanje iz tijela.
Kao i svaka druga terapija, bazirana je na uspostavi kvalitetnog odnosa između klijenta i terapeuta kao i standardnih protokola koji su dio same metode. Kod BSP-a pristup je fluidniji jer prati ponajprije klijentov proces. Započinje se razgovorom, odabirom teme koju želite razriješiti. Pronalazi se “moždana točka” u vidnom polju povezana s tjelesnom senzacijom te započinje proces prerade iskustava koja se pojavljuju. Bitni element BSP je taj da vam terapeut daje dovoljno prostora i podrške da se osjećate sigurno procesuirati nešto što je za vas vrlo bolno. Nakon seanse obično dolazi do olakšanja na svim razinama – emocionalnoj, mentalnoj i fizičkoj. Moguće je da se osjetite iscrpljeno, umorno. a ponekad emocionalnije. Također, nakon što sama sesija završi, proces nije završio i teže emocije mogu nastaviti izlaziti na površinu jer se mozak počinje samoorganizirati. Sve je to dio procesa i ukazuje kako je potreban daljnji rad na temi/problemu. Seansa traje 45-60 min. Preporučen broj seansi je 6-12 za teže traume. BSP je potrebno iskusiti da bi se razumjeli i osjetili benefiti tog pristupa za naš umu i tijelo.
Nevjerojatno je kako neka zaboravljena sjećanja, događaji preko kojih smo samo prešli i mislili da smo ih prebrodili, u žurbi i površnosti svakodnevice ipak duboko dominiraju našim životima stvarajući nam limitirajuće obrasce ponašanja i osjećaja, te čekaju na razrješenja da bismo mogli živjeti puninu života.
Naša sloboda i odgovornost prema sebi i osobama oko nas poziva nas da budemo što mentalno zdraviji, stabilniji i empatičniji. Bitno je da osvijestimo kako nismo determinirani prošlošću i da imamo pravo na zdraviju i radosniju sadašnjost i budućnost. Proces brainspottinga vrlo je nježan, dubok i iscjeljujuć. Možda je vrijeme da sami prema sebi upravo budemo takvi kroz proces branspottinga, zar ne?
Autorice teksta: Renata Kokotović dr. med., BSP praktičar, Dubravka Fazlić, savjetodavni terapeut, BSP praktičar
Izvori:
Foto: dikushin, PeopleImages/iStock/Getty Images Plus