U društvu koje nas tjera na to da stalno jurimo, možda je najozbiljniji zadatak naučiti se ponovno zabavljati. Pa kako onda ponovno pronaći zabavu i izgubiti pojam o vremenu? Donosimo odgovore!
Jučer sam, prije nego što sam ušla u kuću, ispirala blato sa stopala, s leđa otresala kamenčiće, a iz kose vadila vlati trave. Uobičajena popodnevna šetnja sa psom pretvorila se u djetinju razbibrigu. Dok sam bezbrižno gazila kroz lokve blata, sa susjedima sudjelovala u improviziranoj potrazi za ribicama u rižinim poljima, a Žućka me u naletu veselja oborila na leđa, zaboravila sam koliko je sati, koje me obveze čekaju, gdje sam i koliko imam godina. To je bilo više od onoga što nazivamo zabava. To je bio povratak u tijelo, u život, u “sada” – u onu vrstu radosti koju sam ostavila negdje u djetinjstvu. Ti dragocjeni trenuci u kojima svijet utihne, vrijeme prestane postojati, a ja ponovno imam pet godina, za mene su prava definicija razonode. Ali koliko nas uopće još stiže (redovito) do tog stanja?
Dani počinju notifikacijama, završavaju nabrajanjem to-do lista u glavi, a između smo uglavnom na autopilotu. Umjesto da živimo, mi upravljamo vremenom. Kao društvo, ušli smo u kolektivni task mode, stalno nešto “radimo”, čak i kad se navodno odmaramo. Slobodno vrijeme podliježe nekoj čudnoj logici produktivnosti; moraš nešto naučiti, unaprijediti se, “raditi na sebi”, čak i zabava mora imati svoju funkciju; escape room razvija logiku, karaoke team building jača kolegijalnost, a večera s prijateljima prilika je za networking. Ne znamo se više zabavljati bez svrhe i plana. I to nas mijenja. Bez “brige i pameti”, postajemo “tvrđi”, cinizam raste, emocionalni umor se taloži, dok se ona iskrena, zarazna radost povlači u zapećak. Tome ne pridonose ni globalna zbivanja koja sve više sliče distopiji. Jer kako da se, unatoč svemu, usudimo zabavljati bez grižnje savjesti?
Odgovor je paradoksalan. Nećemo svijetu pomoći tako da postanemo još ozbiljniji, još discipliniraniji, još “otporniji”. Ponekad mu najviše pomažemo kad se hihoćemo, kada smo nježni, kad si dopustimo male ludosti, kad širimo radost. Jer sretan se čovjek, pokazala su brojna psihološka istraživanja, lakše povezuje s drugima, empatičniji je i spremniji pomoći drugima. Studije poput “Playfulness and Coping: Implications for Resilience in Times of Crisis” pokazuju da razigranost i uronjenost u stanje flowa ne samo da pojačavaju osjećaj vitalnosti nego i povećavaju i mentalnu otpornost te smanjuju pesimistične tendencije. To znači da igra, iskrena i improvizirana, djeluje kao psihološki štit, čak i u turbulentnim vremenima. Flow odavno nije rezerviran za umjetnike i sportaše, to je stanje kojemu svi imamo pristup ako si dopustimo male rituale užitka, poput bosonogog hodanja po pijesku, pjevanja pod tušem, trčanja po kiši, improviziranog plesa za vrijeme kuhanja. Martha Beck takve trenutke naziva “radikalnom zabavom” jer zahtijevaju mrvicu hrabrosti. Prema toj američkoj autorici, radost nije bijeg, nego čin otpora prema kulturi koja nas mjeri prema postignućima. A taj otpor nije frivolnost, već nužnost. U društvu koje nas tjera da stalno jurimo, zabava je lijek, alat, otpor. Zato je možda najozbiljniji zadatak naučiti se ponovno zabavljati. Ne zato da biste pobjegli od stvarnosti, već da biste se u nju vratili cjelovitiji, jači, suosjećajniji, pozitivniji jer tek kad si dopustite zaprljati se, pasti sa stolca od smijeha, promatrati oblake bez ikakve svrhe, postajete cjeloviti i stvarno prisutni. Iz te svjesnosti možete voljeti dublje, živjeti smislenije i stvarati kreativnije. Zabava, u tom svjetlu, nije bijeg, ona je povratak sebi. Možda nam je danas više nego ikad potrebna upravo “nefiltrirana”, neisplanirana, necenzurirana, pomalo luckasta razonoda. Stoga, što kažete na to da ovo ljeto iskoristite za prisjećanje onoga što vas tjera da zaboravite koliko je sati, gdje ste i koliko godina imate? Pomoću naših savjeta, pokušajte ponovno otkriti što za vas znači “zabava” i dajte joj mjesto koje zaslužuje.
Kako otkriti flow i vratiti zabavu u život?
Ne trebate booking ni plan aktivnosti u tri koraka. Sve što vam je potrebno jest malo prostora za spontanost, kap odvažnosti i dobra volja da ne budete produktivni. Evo nekoliko načina kako povratiti zabavu u život, onako kako je stvarno osjećamo, bez publike, bez ocjena, bez filtera.
1. Vratite se stvarima koje ste voljeli kao dijete
Zvuči kao klišej, ali istina je: u djetinjstvu niste radili stvari zato što su bile korisne. Trčali ste jer je bilo zabavno, crtali jer ste htjeli nešto izraziti, igrali ste se bez cilja. Pokušajte ponovno: uzmite bicikl i vozite bez “navigacije”, igrajte se s djecom, ali stvarno – pustite mobitel, obrišite prašinu s Lego ili Čovječe ne ljuti se kutije… Možda ćete se iznenaditi koliko ste toga zaboravili i koliko vam je to nedostajalo.
2. Planirajte vrijeme za neplanirano
Ostavite prazno mjesto u svom planeru ili upišite “vrijeme za glupiranje”. Izađite iz kuće, bez cilja, plana i rute. Sjednite na klupu. Promatrajte pse kako se igraju. Pratite vlastiti poriv. Uživajte u dosadi, ona je plodno tlo za spontanost.
3. Družite se s onima koji znaju uživati
Svaka generacija ima svoje “zabavljače”. Nađite ih. To su ljudi koji znaju inicirati pjesmu usred vožnje, koji vas nasmijavaju do suza i podsjećaju da život nije samo lista obveza. Ako ste vi ta osoba, tim bolje, a ako niste, držite ih uz sebe jer u njihovom se društvu zabava događa spontano.
4. Pokrenite tijelo, ali ne zbog kalorija
Ples u pidžami, skakanje na trampolinu, igranje badmintona s klincima, bacanje kamenčića u more… Odvažite se na akciju koja nije ni trening ni izazov, nego čista zabava. To će vas vratiti u sadašnji trenutak i u tijelo, a tijelo pamti radost bolje nego um. Samo ga pustite da se kreće kako mu dođe i zabava će doći sama.
5. Isključite kontrolora u sebi
Zabava ne podnosi perfekcionizam. U njezinoj su prirodi pogreške, improvizacija, neurednost. Neka bude neplanirano, smiješno, pomalo kaotično. Ako vas strah blokira, zapitajte se: što je najgore što se može dogoditi? Taj unutarnji glas koji vam šapuće da se sramite, da niste dovoljno dobri, da vas drugi gledaju – “poklopite”. Vjerujte nam, nitko vas ne gleda jer su ljudi uglavnom previše zaokupljeni sobom samima. Vi imate pravo pjevati falš, pljeskati na gluposti, plesati na semaforu. Neka vam bude svejedno.
6. Uvedite mali ritual radosti
To ne mora biti ništa grandiozno. Može biti pet minuta skakanja na krevetu (da, i u četrdesetima), crtanje srca u bilježnicu dok telefonirate, pjevanje s djecom u autu. Sitnice koje ne služe ničemu osim da vas nasmiju i podsjete da život nije samo “moranje”. Ako ih dovoljno često ponavljate, počet će vas oblikovati u nježnije, razigranije i prisutnije ljude.
7. Ne trebate biti sretni da biste se zabavili, već obrnuto
Ako čekate da se “dobro osjećate” zato da biste se zabavili, kad će to biti? Istina je da dobra zabava stvara dobro raspoloženje. Iskoračite iz glave, uđite u trenutak. Ponekad je dovoljna jedna smiješna pjesma ili pogled s prijateljem koji zna kad vam je potreba “žuta minuta”.
8. Isprobajte nešto novo, ali stvarno novo
Novi tečaj, novo mjesto, novo društvo, ne zato što trebate “raditi na sebi”, već zato što je život pun skrivenih radosti koje ste možda zaobišli. Nemojte se pitati jeste li za to, samo budite znatiželjni i krenite. Flow ne dolazi iz kontrole, već iz efekta iznenađenja. Dopustite sebi osjećaje početnika ili djeteta. Blaga neugodnost, nespretnost ili uzbuđenje znaci su da ulazite u zonu igre – u flow – a tamo stanuje zabava.
Foto: JLco – Julia Amaral / iStock via Getty Images Plus
