Ginekologinja Larisa Čorda: “Žene trebaju postati majke kad to osjećaju”
S renomiranom opstetričarkom i ginekologinjom dr. Larisom Čordom razgovarali smo o njezinom holistički i znanstveno utemeljenom pristupu plodnosti i začeću.
Planiranje trudnoće često se percipira kao fiziološki proces – usmjeren na ovulaciju, hormone i medicinske pretrage. Međutim, sve više stručnjaka i parova prepoznaje važnost cjelovitog pristupa koji uključuje i emocionalno, mentalno te duhovno zdravlje. U središtu ove promjene nalazi se dr. Larisa Čorda, britanska ginekologinja i specijalistica za plodnost rodom iz Sarajeva, poznata po svom pionirskom radu na području holističkog planiranja začeća. Dr. Čorda, školovana na Imperial Collegeu u Londonu, kombinira suvremenu medicinu s epigenetikom, komplementarnim terapijama i duhovnim praksama kako bi pomogla parovima u povećanju vjerojatnosti za začeće. Jedan od najpoznatijih primjera uspjeha njezina programa zabilježen je 2019. godine u emisiji “This Morning”, kad je par koji se godinama borio s neplodnošću – zbog kombinacije muških i ženskih čimbenika, uključujući i dijagnozu sindroma policističnih jajnika – uspio začeti dijete svega nekoliko tjedana nakon primjene njezine metode “Planiranje začeća”. Ovo iskustvo inspiriralo je ginekologinju da napiše istoimenu knjigu, koja služi kao vodič za parove koji žele pristupiti planiranju obitelji na svjestan i cjelovit način. Nakon njezinog predavanja u Zagrebu, popričali smo sa stručnjakinjom o važnosti emocionalnog iscjeljenja, utjecaju međugeneracijskih trauma na plodnost te ulozi muškaraca u procesu začeća.
Kako biste definirali “svjesno planiranje začeća” koje elaborirate u svojoj knjizi? Po čemu se ono suštinski razlikuje od tradicionalnih pristupa planiranju obitelji?
To je sposobnost da u proces začeća unesemo novu razinu svjesnosti te da prepoznamo kako on od nas zahtijeva određene unutarnje inicijacije – time što svjesno pristupamo vlastitom iscjeljenju prije nego što postanemo roditelji, znajući da će to utjecati na konačan ishod. Naše stanje svijesti određuje našu sposobnost razvoja – prelaska iz jednog stanja bivanja u drugo – te upravo to smatram pravim i širim značenjem plodnosti.
Vaš rad objedinjuje zapadnu medicinu, epigenetiku, komplementarne terapije i duhovnost. Kako ova sinergija doprinosi uspješnijem začeću i zdravijem roditeljstvu?
Sve su metode međusobno povezane te djeluju na biološki i energetski sustav čovjeka. Ovaj multidimenzionalan pristup djeluje na razini epigenoma – utječe na ekspresiju naših gena. Vjerujem da takav pristup optimizira prirodnu plodnost i opće zdravlje, a učinci su transgeneracijski.
Većina se žena fizički priprema za trudnoću, primjerice, kroz optimizaciju prehrane ili tjelovježbu, ali koliko je važna manje poznata komponenta – psihološka priprema?
Fizički aspekti su bitni, gotovo jednako kao i psihološki. Mnogi, primjerice, nisu ni svjesni koliko je njihov unutarnji govor destruktivan ili samosabotirajući, niti koliko negativnih misaonih obrazaca nose u sebi. Sve to treba prepoznati i obraditi jer utječe na neuronske veze u mozgu, ali i na endokrini i imunološki sustav – sve do razine stanice. Danas imamo novu znanstvenu disciplinu – psihoneuroimunologiju – koja nam pokazuje kako se psihološki procesi odražavaju na tjelesnoj razini. Stoga moramo imati cjelovit pristup: upravljati kako fizičkim aspektima tako i onima emocionalnima.
Osim ovih dviju komponenti, spominjete i pripremu “energetskog tijela”. Možete li nam približiti taj koncept?
Svjesna sam da je ovo možda neobičan koncept za mnoge budući da ga konvencionalna medicina još uvijek ne prepoznaje u potpunosti – iako svakodnevno koristimo EEG-ove i magnetske rezonancije (MRI), koji pokazuju da naše tijelo posjeduje mjerljivo elektromagnetsko polje. Drugim riječima, naše tijelo posjeduje auru koja se proteže izvan naše fizičke forme, kao i energetske centre – u kojima se naš energetski status prevodi na hormonalnu razinu. Smatram da je važno promatrati čovjeka kao cjelinu – kao biće složeno od povezanih energetskih i bioloških sustava.
Kad govorite o “medicinski neobjašnjivoj neplodnosti”, često kažete da odgovori nisu traženi na pravim mjestima. Koja su to ključna područja, mimo standardnih medicinskih pretraga, na koja bismo trebali usmjeriti pažnju?
Ne vjerujem da postoji nešto što je “bez razloga” i svaki put kad sam podrobnije istraživala neki slučaj, uvijek bih otkrila da postoje mnoge dimenzije zdravlja koje utječu na plodnost, primjerice, emocionalna. Naše fizičko zdravlje proizlazi iz emocionalnog, pa ako ne obradimo ono što se događa na emocionalnoj razini, ne možemo osobu doista podržati u postizanju i održavanju trajnih promjena na tjelesnoj razini. Budući da se emocionalno zdravlje izražava i na fizičkoj razini, kad napravimo detaljnije testove koji se bave metabolizmom i upalnim stanjima u tijelu, često otkrijemo biokemijske disbalanse koji su rezultat tih dubljih emocionalnih procesa. Naravno, prehrana i tjelovježba iznimno su važni, ali liječenje se ne može temeljiti samo na fizičkim intervencijama. Potrebno je pozabaviti se i stresom, emocijama te neintegriranim traumama.
Kako emocionalne traume i međugeneracijske priče mogu utjecati na plodnost?
Ovo je izuzetno važan čimbenik u gotovo svim slučajevima s kojima sam radila. Danas imamo mnoštvo znanstvenih dokaza koji potvrđuju da trauma ne utječe samo na naše emocionalno zdravlje već dugoročno i na fizičko – te da se ti učinci mogu prenositi međugeneracijski. Nisam upoznala niti jednu osobu na koju neka vrsta traume nije ostavila trag. Ključno je naučiti to prepoznati i razumjeti da emocije koje trauma pokreće mogu, ako im se svjesno posvetimo, postati nevjerojatan portal za transformaciju i osobni razvoj. Danas znamo da možemo reprogramirati svoj neuroepigenom te prijeći s obrasca straha i boli na obrasce suosjećanja i ljubavi. Kad na taj način iscjeljujemo, iscjeljujemo se i na staničnoj razini.
Možete li podijeliti primjer iz svoje prakse koji ilustrira kako se takva stanja odražavaju na tijelo i proces začeća te kako rad na njima može donijeti promjenu?
Primjer koji ističem u knjizi jest tzv. “majčina rana”. Riječ je o neintegriranoj traumi koja se prenosi kroz majčinu liniju te nas zadržava u obrascima koji su disfunkcionalni i nezdravi. Često se manifestira kroz prekomjerno prilagođavanje tuđim očekivanjima, umanjivanje vlastite vrijednosti, samonametnuta ograničenja i samopožrtvovnost – obrasce koji potječu iz patrijarhalnih struktura te koji ženama često onemogućuju autentično izražavanje i povezivanje sa sobom samima.
Koje ste mitove ili neočekivane faktore uočili kao izuzetno važne za plodnost, a o kojima se, nažalost, još uvijek rijetko raspravlja?
Najštetniji mit, koji duboko pogađa mnoge žene, jest negativan i pejorativan narativ o ženama koje rađaju nakon 35., a osobito nakon 40. godine života. Iako je točno da dob utječe na broj i kvalitetu jajnih stanica, naše stanice imaju nevjerojatan kapacitet
prilagodbe na okolinu – ono što nazivamo plastičnost. Epigenom se može reprogramirati i optimizirati, tako da se učinci starenja mogu usporiti. Imamo i dokaze da čak i redovita meditacija može pomoći u produljenju telomera – završetaka DNK koji čuvaju njezin integritet – čime se usporava proces starenja. Posebno sam posvećena podršci ženama koje žele imati djecu u kasnijoj dobi. Vjerujem kako žene treba podržati da postanu majke onda kad to osjećaju – i to nije nešto o čemu bi itko drugi trebao suditi.
Često je u fokusu priprema žene za trudnoću. Koliko je, prema Vašem iskustvu, važna aktivna i svjesna uloga muškarca u cijelom ovom procesu?
Izuzetno je važna! Oba partnera moraju zajedno ući u proces pripreme. Kod muškaraca je važno raditi ne samo na fizičkoj razini već i na emocionalnoj. Do 50 posto slučajeva neplodnosti kod heteroseksualnih parova povezano je s muškim faktorom, tako da je rad na muškoj strani jednako važan i ne smije se zanemariti.
Kad biste sav svoj rad i znanje trebali sažeti u jednu ključnu poruku za parove koji žele postati roditelji, koja bi to poruka bila?
Shvatite da imate puno veću moć nego što možete zamisliti kad je riječ o vlastitom zdravlju i plodnosti. Imate sposobnost utjecati na vlastiti epigenom bez obzira na okolnosti koje ste naslijedili ili koje vam je život donio. Teška i bolna iskustva ponekad mogu biti i portali transformacije i rasta. Nitko vam ne može jamčiti da će do začeća doći. No ovaj put zasigurno može potaknuti duboko iscjeljenje na svim razinama te samim time promijeniti kvalitetu života i zdravlja nabolje. Roditeljstvo nije jedina i konačna destinacija, ali je svakako moguća za mnoge.
Foto: Unaihuiziphotography/iStock via Getty Images Plus, PR
