Ljudi koji u djetinjstvu nisu ostvarili kvalitetnu povezanost s roditeljima, u odrasloj dobi mogu razviti anksiozni stil u vezama i pretjerano se vezati za partnera u strahu od prekida veze.
Način na koji se ponašamo u našim odnosima, odnosno stil povezivanja koji nas vodi u tome, izravan je odraz načina na koji su se o nama brinuli dok smo bili bebe, kako tvrde stručnjaci. Dakle, ako ste u odnosu s partnerom nesigurni i trebate puno potvrda njezine ili njegove privrženosti, moguće je da ste tip sklon anksioznom stilu povezivanja.
Riječ je o nesigurnoj vrsti privrženosti koja je, zapravo, ukorijenjena u dubokom strahu od napuštanja i podcijenjenosti, koji se naziva i preokupirani stil povezivanja. Jedna od karakteristika osobe koju obilježava takav stil povezanosti s partnerom je i česti osjećaj nervoze zbog odvojenosti od partnera.
Takav stil povezanosti s partnerom ima oko 19 posto ljudi.
Anksiozna vezanost jedan je od četiri glavna stila privrženosti. To su sigurna vezanost (koju karakterizira sposobnost da se lako formiraju sigurni odnosi), izbjegavanje vezanosti (karakterizirana emocionalnom nedostupnošću), anksiozna vezanost i vezanost uz izbjegavanje straha (kombinacija tjeskobe i izbjegavanja strahova u vezi)
“Anksiozna prekomjerna povezanost formira se kod djece s nepredvidivim ili emocionalno neosjetljivim roditeljem. Jednog trenutka roditelj će biti drag i dostupan, već u sljedećem trenutku on ne zadovoljava osnovne potrebe za ljubavlju, sigurnošću ili pažnjom kod djeteta”, pojašnjava psiholog Bobbi Wegner, u svojoj novoj knjizi Raising Feminist Boys.
“Zbog toga dijete ne zna što može očekivati i gladuje za pažnjom i povezanošću”, kaže. Budući da nisu uvijek dobili ljubav kao djeca, ljudima s tjeskobnom privrženošću teško je ovisiti o drugima.
“Neki su, tako, još u djetinjstvu naučili da oni koje volite i o kojima ovisite mogu biti emocionalno nepredvidljivi, čak i nasilni”, ističe i psihologinja Debra Campbell.
– nesigurnost u vezi
– posesivnost i “zalijepljenost” za partnera
– strah od odbacivanja
– ljubomora
– nepovjerenje u druge
– strah od intimnosti, ali se zapravo čezne za njom
– loš ili negativan dojam o sebi samome
Budući da odnosi roditelja i djeteta nisu pogodovali razvoju bliskosti, ljudi s anksioznom vezanošću čeznu za dubokom vezom i ljubavlju. Međutim, ta ista iskustva iz djetinjstva otežavaju im da vjeruju ljudima koji su im bliski, pa tako i partnerima, i čini da se osjećaju nesigurno u vezi.
“Zbog ove nesigurnosti oni mogu postati posesivni, pretjerano ovisni i “prilijepljeni” za partnera ili partnericu. U pokušaju da zadrže partnera na kraju ih mogu otjerati”, pojašnjava holistička psihologinja Nicole Lippman-Barile. Na primjer, zabrinuti partner ima napadaj panike kad njihov partner samostalno izađe s prijateljima. Kako bi udovoljili anksioznim potrebama partnera, njihovi partneri sljedeći put ostaju kod kuće.
“Nažalost, ova dinamika se stalno događa, a partner na kraju postaje ogorčen i frustriran”, kaže Wegner.
“Da bi se postigao zdrav odnos, osoba koja je anksiozna trebala bi potražiti nekoga sa sigurnim stilom vezanosti. Nažalost, njihovi postupci zapravo dovode do privlačenja ljudi sa stilovima povezanosti koji izbjegavaju strahove, što samo potvrđuje njihov strah od napuštanja i odbacivanja”, kaže dr. Lippman-Barile.
Zbog njihove opće nesigurnosti, postoje mnoge situacije u kojima se namjerno ili nenamjerno može “aktivirati” nekoga s anksioznim stilom vezanja. Evo nekih od faktora koji na to utječu:
1. Nejavljanje partnera na pozive i poruke
“Jedan od pokretača za anksiozno privržene osobe jest partner koji se ne odaziva na poruke ili pozive u dužem vremenskom razdoblju”, kaže Lippman-Barile.
Ako ne znaju zašto im partner ne odgovara, to može izazvati brigu o tome što se moglo dogoditi, ili što su oni možda učinili da odgurnu partnera. Anksioznost na početku veze uobičajena je za mnoge ljude, ali ljudi s anksioznim stilom vezanosti nose ovu anksioznost u cijeloj vezi.
2. Osjećaj da bi odnos mogao doći u pitanje
Za mnoge, određena razina sukoba u vezi može biti korisna. No, za ljude koji su skloni anksioznoj privrženosti, razgovor o problemima može pokrenuti strah od napuštanja, kako objašnjava Wegner. Ako čuju kako njihov partner govori o sumnjama ili strahovima u vezi, oni će odmah pretpostaviti da se odnos raspada – ponekad sami sabotiraju vlastiti odnos.
3. Partner se počinje ponašati neovisnije
Ako partner anksiozno vezane osobe počne sklapati nova prijateljstva ili ima nove hobije, to može izazvati strah od napuštanja i osjećaj da partneru nisu dovoljno zanimljivi. U tim slučajevima anksiozna osoba može pristupiti književnom klubu, ili se uključiti u sportski klub u koji se upisao i njihov partner, samo da budu s njim.
4. Nepredvidivo ponašanje
Kad anksiozna osoba ne zna što bi mogla očekivati u vezi, to stvara dosta nesigurnosti koja je povezana za osjećaj rane nesigurnosti u vezi sa skrbnikom. To može potaknuti partner koji govori ispravne stvari i čini se u redu, a onda neočekivano nestane, kako tvrdi Wegner.
5. Udaljenost partnera
Osobe s anksioznim stilom povezanosti trebaju stalnu provjeru valjanosti, po Wegneru, tako da udaljenost partnera može dovesti do problema. No, nije problem samo fizička udaljenost, povod može biti to da partner počne izlaziti s prijateljima, povezuje se s drugima, ili je nedostupan zbog poslovnih ili obiteljskih obveza.
1. Osvijestite svoj stil privrženosti
“Svijest o stilovima povezanosti pomaže objasniti u što vjerujemo kad je riječ o bliskim vezama i intimnosti u odrasloj dobi. Razumijevanje zašto ste sklooni ponašati se na određeni način prvi je korak u razbijanju tih obrazaca”, kaže Wegner.
2. Prilagodite svoje ponašanje
Nakon što ste otkrili što dovodi do problema u odnosu, možete početi donositi informiranije odluke. Anksiozna privrženost ne rezultira onim što uistinu želite i ako odaberete drugačiji stil povezivanja – čak i kad vam to djeluje zastrašujuće ili neugodno – to može pomoći da započnete s promjenama koje će dovesti do toga da vaša veza postane sigurnija.
3. Povežite se s nekim u koga imate povjerenja
Povezivanje s obitelji i prijateljima u koje imate povjerenja može biti početak izlječenja. Budući da je ljudima koji razvijaju anksiozni stil povezanosti teško vjerovati drugima, bilo bi dobro proći terapiju kod stručnjaka. To vam može prištedjeti dosta glavobolje, ističu stručnjaci. Jer, moguće je zaliječiti rane iz djetinjstva koje su nastale tijekom povezivanja s roditeljima ako ste spremni poraditi na promjenama.
Vrijeme je da zapamtimo jedno: seks poslije pedesete nije nikakva tabu tema niti nešto što nije prirodno i što se ne događa… Iz nekog razloga vj...
Sigurni smo da malo koja žena nije čula za LELO - poznatu švedsku tvrtku koja je sinonim za skupe, najluksuznije, najsnažnije i kvalitetne naprave ...
Razbijanje stigme oko mentalnog zdravlja postaje sve važnije. A upravo to znači briga o sebi. Ako niste za opciju da uvijek morate tražiti savjet i...
Postkoitalna disforija zapravo je vrlo česta iako mnogi od vas ne znaju da se to upravo tako zove. Radi se o osjećaju tuge nakon seksa i raznim neg...
