Saznajte zašto stroge restrikcije zapravo usporavaju vaš metabolizam i kako emocionalni odnos prema hrani utječe na yo-yo efekt. Vrijeme je za pristup koji uvažava vaše tijelo.
Većina je barem jednom bila u situacije gdje puni entuzijazma ispisujemo popis dopuštenih namirnica, krećemo oštro i odlučno, a onda se, nakon nekoliko tjedana, nađemo pred otvorenim hladnjakom osjećajući se kao da smo zakazali.
Lako je pasti na obećanja o brzim čudima, ali ti kratkotrajni režimi rijetko kad uzimaju u obzir naš stvarni život i sve ono što nas čini ljudima. Umjesto da gradimo zdraviji odnos s hranom, često se nađemo u iscrpljujućem krugu dokazivanja sami sebi da možemo izdržati još samo jedan dan.
No istina je da najčešće nije zakazala naša snaga volje, nego sâm pristup koji je od početka bio osuđen na neuspjeh. Umjesto da surađujemo sa svojim tijelom, mi mu dijetama često objavljujemo rat. Evo zašto taj strogi režim najčešće završi povratkom na staro, i to uz koju kilu više.
Zašto dijete neće nikad funkcionirati
1. Naše tijelo misli da nas treba spasiti od gladi
Kada drastično smanjimo unos hrane ili počnemo preskakati obroke, naše tijelo ne zna da mi samo želimo stati u omiljene traperice. Ono misli da je nastupilo razdoblje oskudice i prelazi u način rada za preživljavanje. Umjesto da troši masne zalihe, ono počne “štedjeti” i, nažalost, razgrađivati mišiće kako bi dobilo energiju.
Problem je u tome što su upravo mišići naša “unutrašnja peć” koja troši kalorije čak i dok se odmaramo. Kad ih izgubimo, naš se metabolizam uspori i postane trom. Onog trenutka kad se vratimo uobičajenoj prehrani, naše usporeno tijelo više ne može preraditi tu količinu energije, pa sve što pojedemo ubrzano sprema u nove masne naslage. Tako se nalazimo u začaranom krugu u kojem jedemo sve manje, a postižemo sve slabije rezultate.
2. Hrana često služi kao flaster za dušu
Većina dijeta bavi se isključivo onim što stavljamo u usta, dok potpuno zanemaruje ono što nosimo u sebi. Često posežemo za hranom ne zato što smo gladni, nego zato što smo umorni, pod stresom, usamljeni ili pokušavamo utišati neke stare nemire. Ako hranu godinama koristimo kao utjehu ili štit, nijedan strogi jelovnik to ne može promijeniti preko noći.
Mi često funkcioniramo na “automatskom pilotu” i u trenucima emocionalne krize nesvjesno se vraćamo starim navikama jer nam one pružaju trenutan osjećaj sigurnosti. Dok ne osvijestimo što zapravo pokušavamo “nahraniti” i dok ne pronađemo zdravije načine za nošenje sa svakodnevicom, svaka će dijeta biti samo privremeno rješenje koje puca pod prvim valom jačih emocija.
3. Kruta pravila kvare naš odnos prema hrani
Dijeta nas uči da hranu dijelimo na “dobru” i “zlu”, na ono što smijemo i ono što je strogo zabranjeno. Takav crno-bijeli pogled na svijet stvara golem pritisak. Čim malo “zgriješimo”, javi se snažan osjećaj krivnje, a on nas obično odvede ravno u prejedanje jer mislimo da smo ionako sve upropastili.
Razni detoksi i ekstremna čišćenja sokovima samo produbljuju taj loš odnos. Umjesto da naučimo slušati svoje tijelo i uživati u hrani umjereno, mi ga kažnjavamo restrikcijama, što neizbježno vodi do nove gladi i žudnje za kaloričnim obrocima. To je taj poznati yo-yo efekt koji iscrpljuje i naše tijelo i naš duh, čineći svaki idući pokušaj mršavljenja još težim i stresnijim.
Foto: Dupe Photos
