Teoretski, nikada nije bilo lakše ostati u kontaktu s ljudima do kojih nam je stalo. Društvene mreže i pametni telefoni omogućuju nam da u svega nekoliko sekundi pošaljemo poruku, nazovemo ili podijelimo djelić svog dana, bez obzira na fizičku udaljenost. Pa ipak, zašto nam se onda ponekad i najobičnije odgovaranje na poruke čini kao još jedna obaveza na beskonačnoj to-do listi – i zašto nas sama pomisao na sve neodgovorene poruke može toliko umarati?
Ako vam, dakle, poruke često stoje nepročitane u inboxu danima, niste jedini. Štoviše, za ovo postoji i ime – texting fatigue, što doslovno prevodimo kao “umor od dopisivanja”.
Texting fatigue: zašto nas dopisivanje umara?
Razgovor uživo uglavnom zahtijeva naš potpuni fokus – dok sjedimo na kavi s prijateljicom, svjesno smo izdvojili vrijeme za kvalitetno druženje i razgovor. Čak i kada čavrljamo s ukućanima dok spremamo večeru, radimo samo dvije stvari odjednom – pričamo i kuhamo. No notifikacija na mobitelu može stići u bilo kojem trenutku, potpuno neovisno o tome što tada radimo. Možda smo usred radnog zadatka, gledamo film, treniramo ili smo već u društvu, pa odgovaranje na tu poruku postaje još jedan zadatak na našoj listi obveza.
Upravo je ta stalna dostupnost jedan od razloga zbog kojih dopisivanje može postati toliko iscrpljujuće. Svaka nova poruka na trenutak traži našu pažnju, čak i kada na nju ne odgovorimo odmah. Pročitamo je, razmišljamo što ćemo odgovoriti, odlučimo da ćemo se time pozabaviti kasnije, a onda je još nekoliko puta vidimo svaki put kada otvorimo aplikaciju. Pogotovo kada ih se nakupi nekoliko na različitim platformama, dopisivanje može postati jedan od onih zadataka koje odgađamo i po nekoliko dana.
Psiholozi ovo zovu telepritiskom, a opisuju kao osjećaj da na poruke, mailove i druge oblike digitalne komunikacije moramo odgovoriti što prije. Istraživanja su ovaj osjećaj stalne obveze povezala s višim razinama stresa, češćim problemima sa spavanjem i općenito lošijim osjećajem dobrobiti. Taj pritisak nije povezan s osobom na čiju poruku odgađamo odgoditi, nego isključivo s našim osobnim osjećajem obveze da neprestano moramo biti umreženi.
Dugujemo li odgovor?
Mnogi koji osjećaju umor od dopisivanja za sebe će jednostavno reći da su “loši u dopisivanju”, dok će neki otići korak dalje i tvrditi da nikome ne duguju odgovor na poruku. I u toj tvrdnji definitivno ima istine – nitko od nas ne mora biti dostupan 24 sata dnevno i odgovarati na svaku poruku čim stigne notifikacija. Ipak, ideja da baš nikome ne dugujemo ništa, pa tako ni nekoliko minuta svog vremena za odgovor, prilično dobro oslikava hiperindividualizirano društvo u kojem živimo – onom u kojem su osobne granice, potrebe i wellbeing ispred svega ostaloga. Gdje je onda granica između “zaštite vlastitog mira” i jednostavnog ignoriranja prijatelja, obitelji i osoba koje očekuju naš odgovor?
Odgovor i nije toliko jednostavan, jer nisu sve poruke iste. Odgovor na meme može pričekati kraj napornog radnog dana, pa čak i nekoliko njih, dok bi poruka drage osobe koja treba pomoć ili savjet možda ipak trebala biti nešto više na našoj listi prioriteta. I dok 99 posto poruka ne zahtijeva istovremeni odgovor, ako tjednima ne odgovaramo ljudima koji su nam bliski, texting fatigue više nije samo pitanje našeg odnosa prema mobitelu i može početi utjecati na naše odnose.
Koje granice postaviti i kako?
Isključite notifikacije
Bez konstantnih notifikacija lakše je promijeniti odnos prema dopisivanju i prestati doživljavati svaku novu poruku kao nešto što zahtijeva trenutačnu pažnju. Ako vam odgovara otvoriti WhatsApp navečer, tijekom pauze ili dok putujete s posla, to može biti vrijeme koje ćete svjesno odvojiti za odgovaranje na poruke – umjesto da vas one tijekom cijelog dana prekidaju u svemu što radite.
Nazovite umjesto da pišete
Ako već tjednima odgađate odgovor na dugu poruku jer znate da zahtijeva jednako opširan odgovor, telefonski poziv ili kava možda su puno jednostavnije rješenje. Posebno kada se radi o razgovorima koje je teško sažeti u nekoliko poruka.
Ako poruke nisu vaša stvar, recite to
Ako niste ljubitelj dugih dopisivanja, ali ćete uvijek rado razgovarati telefonom ili uživo, nema ništa loše u tome da to kažete bliskim osobama. Tako ćete smanjiti očekivanja, ali i mogućnost da vaše sporije odgovaranje protumače kao nezainteresiranost.
Spustite kriterije za “dobar” odgovor.
Na dugu poruku ne morate nužno odgovoriti jednako dugom porukom. Osjećaj da moramo smisliti savršen i detaljan odgovor često dovodi do toga da ga danima odgađamo. Jednostavan “ispričam ti na kavi” ili “nazovem te kasnije” može biti sasvim dovoljan.
FOTO: Dupe Photos
Možda vas zanima
