Sunce, more i tjeskoba: psihologinja otkriva zašto se ne možete opustiti na plaži i kako si pomoći

Ležite na plaži, sunce ugodno grije, čujete žamor i udaranje valova. Zvuči idilično, zar ne? Želite napokon uživati u odmoru koji ste čekali tako dugo, ali jednostavno se ne možete opustiti. Umjesto fokusiranja na ugodan osjet topline sunca i šum valova, glavom vam bruje misli o poslu, obvezama i koječem drugom. Osjećate se nervozno i mislite si – “Pa što je sa mnom?”. Ako vam ovo zvuči poznato, niste jedini. Prvostupnica psihologije Lucija Ivanda donosi odgovor zašto se ne možemo opustiti na godišnjem odmoru, već se osjećamo anksiozno ili pod stresom. Podijelit će s nama i neke praktične savjete što učiniti po tom pitanju.

Zašto ne možemo samo “isključiti mozak”?

Jedan od potencijalnih razloga zašto se ne možete opustiti na plaži (ili gdje god da ste na godišnjem) taj je što ste i dalje vjerojatno preopterećeni razmišljanjem o obvezama. U glavi vam se vrte mentalne to-do liste (popis obaveza) svega što ste trebali napraviti prije odmora i možda svega onoga što vas čeka kad se vratite. Ako na to još dodamo i mentalni napor planiranja samog odmora, brige oko operativnih detalja poput: “Jesmo li ponijeli svu opremu, kreme za sunčanje, ručnike”, “Hoće li u restoranu biti neka opcija hrane za dijete”, “Hoćemo li premašiti naš budžet jer je sve poskupjelo” i mnoga druga pitanja, dobijemo savršeni recept za “ne-tako-opuštajući” odmor.

Problem nastaje već tu jer ljudi često očekuju da će stanje opuštenosti doći samo od sebe, zanemarujući da se radi o aktivnoj vještini koju možemo vježbati. Da bismo bili u stanju opuštenosti, moramo biti prisutni u sadašnjem trenutku. Koliko god to zvučalo kao klišej, opuštenost neće doći sama od sebe ako smo konstantno u razmišljanju o prošlosti (jesmo li napravili dovoljno posla prije godišnjeg, kako će se drugi snaći bez nas…) i o budućnosti (koliko nas obveza čeka, što još nismo napravili, koliko ćemo biti u zaostatku…). Istraživanja pokazuju da je smanjena mogućnost kontroliranja negativnih misli jedan od temeljnih faktora ruminacije – odnosno “prežvakavanja” negativnih misli ukrug. Pojedinci koji teže kontroliraju automatske negativne misli i ruminiraju kao odgovor na stres mogu imati i poteškoće s opuštanjem. To može biti zbog toga što ne mogu tako lako “ugasiti” misli o drugim stvarima i fokusirati se na sadašnjost.

Što nas tjera na to da budemo produktivni i na odmoru

Toksična produktivnost u suštini je nezdrav poriv da budemo produktivni stalno, često nauštrb mentalnog i fizičkog zdravlja te opće kvalitete života. Ona je kombinacija psiholoških i društvenih faktora. Živimo u društvu koje ne samo da glorificira i odobrava takvo ponašanje nego ga čak i očekuje. Norma produktivnosti duboko je ukorijenjena u našem društvu – naporan rad smatra se vrlinom, a opuštanje i odmaranje često lijenošću. U takvoj okolini, pojedinci nerijetko vezuju osjećaj vlastite vrijednosti sa svojim postignućima. To dovodi do situacije u kojoj opuštanje i odmor možda smatrate gubljenjem vremena ili se osjećate krivo jer odmarate. Upravo osjećaj krivnje ili srama zbog neobavljanja dovoljno stvari te nemogućnost opuštanja možete uzeti kao znak upozorenja da ste upali u zamku toksične produktivnosti. S tim, često se javlja i lažni osjećaj hitnosti – uvijek žurite da obavite sljedeću stvar i ne možete usporiti i opustiti se dok sve nije gotovo.

Kronični stres i odmor: zašto tijelo ne zna stati

Stres sam po sebi nije loš – riječ je o prirodnom odgovoru tijela na izazove. Kratkoročno nam može pomoći da se nosimo s tim izazovima i motivirati nas. No, kad stres traje predugo i tijelo ne percipira da je “opasnost prošla”, prelazi u kronični stres – što može imati ozbiljne posljedice po zdravlje. Kronični stres može doprinijeti zdravstvenim komplikacijama poput kardiovaskularnih bolesti, kao i burnoutu (sindrom izgaranja), problemima sa spavanjem te mentalnim problemima poput anksioznosti i depresije. Ono što je bitno znati je da su ključne komponente sustava za stres u tijelu HPA (hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda) os i simpatički živčani sustav. Kada smo pod stresom, naše tijelo se nalazi u stanju neravnoteže, a zadaća HPA osi je da vrati tijelo u ravnotežu ili stanje homeostaze.

No problem je u tome što kronična izloženost stresorima može dovesti do raznih abnormalnosti u funkcioniranju sustava koji je dizajniran da nas vrati u stanje ravnoteže. Osim disregulacije HPA-osi, može doći i do poremećaja rada autonomnog živčanog sustava. Tada se tijelo nalazi u stalnom stanju visoke pobuđenosti – poznatog i kao “bori se ili bježi”. Umjesto da se opustimo, naše tijelo i dalje traži prijetnje, što onemogućava osjećaj sigurnosti i relaksacije. I iako godišnji odmor zamišljamo kao lijek za stres, mnogi ljudi tada prvi put osjete koliko su zapravo iscrpljeni. Neki doživljavaju i anticipatorni stres – brigu oko toga što ih čeka po povratku: zaostaci, nagomilani mailovi, nerealna očekivanja. Paradoksalno, odmor sam po sebi postaje izvor nove anksioznosti.

“Nemoj misliti na torticu” efekt – zašto nas pokušaj opuštanja može učiniti još tjeskobnijima

Istraživači poput Braitha i suradnika 90-ih godina prošlog stoljeća identificirali su fenomen relaksacijom inducirane anksioznosti i opisali ga kao paradoksalno stanje u kojem dolazi do porasta anksioznosti kad se pojedinac uporno trudi opustiti. Ovaj psihološki fenomen mogao bi se usporediti s “nemoj misliti na torticu” efektom – upravo kad pokušavamo na silu ne misliti na torticu, nećemo moći prestati misliti na nju. Pa tako može doći i do efekta kad se na silu želite opustiti i onda se dodatno naživcirate jer vam ne ide. “Nemoj misliti na torticu” efekt ima i znanstvenu pozadinu, a psiholog Daniel Wegner ga je objasnio teorijom ironičnih procesa mentalne kontrole. Ova teorija ukratko kaže da potiskivanje nekih misli ili osjećaja može proizvesti suprotne efekte, tako da upravo ono što želimo potisnuti ili izbjeći “ispliva” na površinu jače nego prije.

Prema etiologiji fenomena relaksacijom inducirane anksioznosti, pojedinci koji nastoje zadržati kontrolu nad vlastitim fizičkim i psihološkim procesima, mogu imati poteškoća s opuštanjem. Potreba za kontrolom može služiti kao obrambeni mehanizam kojim osoba pokušava izbjeći ili pripremiti se za buduću prijetnju. Ono što smatrate prijetnjom, stvar je vlastite percepcije – to može biti lav u savani ili ljutit e-mail klijenta. Stvar je u tome što stanje relaksacije podrazumijeva i otpuštanje kontrole, pa to također može biti jedan od razloga zašto se ne možete opustiti na godišnjem.

Što učiniti i kako se ipak opustiti na plaži

Bitno je naglasiti da, ako ste se prepoznali u nekim dijelovima, postoje načini kojima si možete pomoći da ipak iskoristite godišnji za opuštanje i odmor. Postavite granice između posla i privatnog života – pokušajte identificirati koji su oni zadaci koji su apsolutno nužni da ih obavite, a na ove ostale stavite kočnicu. Prije samoga godišnjega iskomunicirajte sa svojim nadređenima i kolegama da tijekom godišnjeg niste dostupni i nećete provjeravati e-mailove.

Isprobajte mindfulness – ključ opuštanja je taj da ste mislima u sadašnjosti. Mindfulness tehnike, ili tehnike usredotočene svjesnosti, pomažu nam da se fokusiramo na sadašnji trenutak. To ne mora biti ništa ekstravagantno ili nešto što vam se čini nedostižnim poput 40-minutne meditacije. Primjer prakticiranja mindfulnessa u svakodnevnom životu bio bi da jedete neki obrok bez distrakcija i mobitela, fokusirate se na okus hrane, miris pa čak i teksturu. Istraživanje Balban i suradnika iz 2023. pokazalo je da je dovoljno barem pet minuta dubokog disanja u tišini dnevno kako bi se osjetili benefiti smanjenja anksioznosti i poboljšanja raspoloženja.

Dajte si vremena (opuštanje nije natjecanje) – ako je relaksacija aktivna vještina koja ne dolazi sama od sebe, nećete ništa postići time da se silom pokušate opustiti. Također, ne očekujte instantne rezultate nakon samo jedne kratke meditacije ili tehnike opuštanja – previsoka očekivanja od sebe mogu samo dodatno doprinijeti stresu i razdražljivosti. Prakticirajte samorefleksiju – osjećaj stalne hitnosti, krivnje zbog odmaranja i nemogućnost opuštanja na odmoru nam mogu biti samo vanjski simptomi nekih uvjerenja i navika. Na putu osobnog razvoja mogu vam pomoći razni alati dostupni online, poput podcasta i knjiga, ali uvijek možete i potražiti stručnu pomoć. Za kraj, bilo da godišnji odmor provodite na plaži, u planini ili doma na kauču, valja se podsjetiti da odmor nije nešto to “zaslužujemo radom”, već nešto što nam je svima potrebno.

Foto: Šime Bilić, Pexels