Ovo su opasnosti rastućeg fenomena samodijagnosticiranja bolesti putem interneta za koje morate znati

U eri društvenih mreža, zdravstvenog sustava na rubu kolapsa u kojem se na pregled čeka i do dvije godine, ali i medicinskog gaslightinga te ženskih zdravstvenih problema koje se sustavno ignorira, žene se sve češće okreću internetu u potrazi za dijagnozama i rješenjima. O rastućem fenomenu te svim opasnostima koje nosi otkrivaju nam dr. med. Petra Kejla, specijalist ginekologije i opstetricije i Sanja Brozan, dr. med., specijalist dječje i adolescentne psihijatrije na KBC Rijeka.

Petra H., danas 32-godišnjakinja iz Varaždina, godinama je živjela u sjeni jake boli. Boli koja nije prestajala s krajem menstruacije, već se uporno vraćala – svaki mjesec sve jača. Isprva su joj liječnici govorili da je to “normalno”, da su neke žene jednostavno “osjetljivije”. No Petra je znala da nešto nije u redu. “Kad vas godinama boli, a svi oko vas, uključujući i liječnike, slegnu ramenima, počnete preispitivati vlastiti razum. Ali istodobno osjećate da vas tijelo upozorava na nešto ozbiljnije”, kaže nam Petra. Nakon bezbroj posjeta ginekolozima, liječniku opće prakse i nekoliko ultrazvuka koji “ništa nisu pokazali”, Petra se okrenula – internetu. U Facebook grupama za žensko zdravlje i na Redditu pronašla je na desetke žena koje su opisivale iste simptome: jaka bol tijekom menstruacije, bolno mokrenje, umor, čak i problemi s probavom. I svi su koristili istu riječ – endometrioza. “Krenula sam “kopati”. Čitala sam znanstvene članke, iskustva žena, pratila stručnjake na Instagramu… Sve je upućivalo na endometriozu, ali nitko me službeno nije htio testirati”, priznaje Petra, kojoj je jedna liječnica rekla da “previše čita na internetu i da to nije dobro za živce”. No ona je bila uporna, a nakon gotovo šest mjeseci čekanja, došla je i do termina kod specijalista u Zagrebu. On je, pak, već nakon prvog pregleda i dodatne dijagnostike potvrdio ono što je već znala – imala je umjerenu do tešku endometriozu. “Osjećala sam olakšanje i bijes u isto vrijeme. Bilo je gotovo ironično – da nisam “guglala”, vjerojatno bih još godinama živjela u bolovima bez dijagnoze”, iskreno kaže te savjetuje ženama da se zauzmu za sebe i budu “svoje doktorice kako bi natjerale sustav da ih konačno vidi”.

“Dr. Google”

Njezina priča nije jedina. U vremenu kad pacijenti sve češće posežu za “dr. Googleom”, sustav bi trebao prestati gledati na to kao prijetnju, a više kao poziv na suradnju – i znak da nešto ne štima u načinu na koji sluša one koji traže pomoć.

Naime, u posljednjem desetljeću svijet se suočava s rastućim trendom samodijagnosticiranja bolesti putem Googlea i društvenih mreža. Prema podacima Eurostata iz 2021., više od polovice građana Europske unije (55 %) traži zdravstvene informacije na internetu, dok se u Hrvatskoj taj udio procjenjuje na oko 60 %. Iako je dostupnost informacija u digitalnom dobu donijela brojne prednosti, uključujući bolju informiranost pacijenata i brži pristup znanju, sve češća praksa samodijagnoze otvara niz problema – od nepotrebne anksioznosti do ozbiljnih pogrešnih zaključaka o vlastitom zdravstvenom stanju.

“To je postalo dio svakodnevice – čim nešto zaboli ili primijetimo promjenu, prvo krenemo “guglati”. S jedne strane, razumijem potrebu ljudi da budu informirani i vole znati što im se možda događa. Ali s druge strane, to često vodi u kriva tumačenja, nepotrebnu paniku ili, još gore – zanemarivanje ozbiljnih simptoma. Internet nije problem sam po sebi, ali je problem kad mu se vjeruje više nego liječniku”, objašnjava dr. med. Petra Kejla, specijalistica ginekologije i opstetricije u Poliklinici Sinteza, koja je jedna od rijetkih kvalificiranih stručnjaka kod nas otvorila svoj profil na društvenim mrežama upravo stoga da pruži svima provjerene i stručne informacije.

“Žene znaju same sebi prepisivati terapije, pogotovo kod, recimo, vaginalnih infekcija, hormonalnih promjena ili bolova. A kad nešto uzimate na svoju ruku, možete prikriti pravi problem, zakomplicirati ga ili si napraviti štetu. Nisu svi simptomi bezazleni, a nisu ni svi ozbiljni – i zato je važno procjenu prepustiti stručnjaku”, dodaje dr. Kejla i ističe kako svi koji javno govore o zdravlju (a tu su spadaju i “zdravstveni influenceri”) snose odgovornost za širenje poluistina ili nestručnih savjeta jer “nije dovoljno pričati iz vlastitog iskustva” ili “iz srca” – zdravlje iziskuje znanje, stručnost i odgovornost. Nažalost, ima puno sadržaja koji je poluistinit, nedokazan ili čak opasan, a mnogima se lako učini uvjerljiv jer je “iz prve ruke”.

Samodijagnoza među mladima

Na porast fenomena samodijagnosticiranja bolesti utjecali su brojni faktori. Prije svega, digitalna tehnologija postala je sastavni dio svakodnevnog života, a pametni telefoni omogućuju da u nekoliko sekundi pristupimo desecima tisuća rezultata o bilo kojem simptomu. Pandemija virusa COVID-19 dodatno je pogurala ljude prema internetu u potrazi za informacijama. Uz to, sve veća prisutnost influencera i neprovjerenih “zdravstvenih gurua” na društvenim mrežama stvorila je dojam da su odgovori na kompleksna zdravstvena pitanja dostupni svima – i to odmah.

Povjerenje u liječnike i duge liste čekanja na brojne pretrage sve se više zamjenjuju samostalnim istraživanjem simptoma, pri čemu korisnici nerijetko dolaze do dramatičnih ili pogrešnih zaključaka. Google tako postaje virtualan “dr. Google”, a dijagnoze se sve češće temelje na osobnim iskustvima drugih korisnika umjesto na stručnoj analizi. Takav pristup može dovesti do nepotrebnog stresa, odgađanja pravodobne dijagnostike ili čak samoliječenja koje može biti štetno po zdravlje.

Na to upozorava i dr. med. Sanja Brozan, specijalist dječje i adolescentne psihijatrije na KBC Rijeka, koja se u praksi vrlo često susreće s pacijentima (adolescentima), ali i s njihovim roditeljima koji dolaze s već formiranom pretpostavkom o tome od čega njihovo dijete “boluje”. Informacije su najčešće pronašli na internetu, kroz članke, videa na društvenim mrežama ili forume.

“Nerijetko se događa da roditelji dođu zabrinuti jer su pročitali da određeni skup simptoma koje primjećuju kod djeteta ukazuje na ozbiljan psihički poremećaj – najčešće ADHD, autizam, depresiju ili anksioznost. U kliničkoj praksi vrlo često susrećem i adolescente koji si postavljaju dijagnoze psihičkih smetnji uglavnom na temelju onoga što su čuli od vršnjaka ili vidjeli na TikToku, YouTubeu i Instagramu. Adolescenti, s obzirom na specifičnosti razvojne faze kroz koju prolaze, imaju potrebu povezati se s vršnjacima, imitirati one koje smatraju uzorima, naći objašnjenja za emotivne turbulencije kroz koje prolaze kako bi dobili odgovor na pitanje tko sam/što sam, i u konačnici formirali svoj identitet. Današnji su adolescenti generacija digitalnih urođenika (digital natives), tako da će oni zasigurno odgovore na pitanja zašto se osjećaju tako kako se osjećaju potražiti na društvenim mrežama od svojih vršnjaka. Na njima se često “promovira” određene psihičke bolesti, koje onda gotovo postaju i popularne. Takav je primjer poznatog youtubera u Njemačkoj Jana Zimmermanna, koji vjerojatno boluje od blagog oblika Touretteova sindroma, a koji je kroz videe toliko popularizirao termin “Tourette” da je u nekoliko godina značajno porastao broj adolescenata koji su se javljali psihijatrima tvrdeći da boluju od te bolesti”, ističe dr. Brozan te upozorava da su upravo dezinformacije o autizmu, anksioznosti, depresiji i bipolarnom poremećaju široko rasprostranjene na društvenim mrežama.

Čak, štoviše, česti su primjeri tzv. “top 10 lista” bolesti koje su navodno česte među mladima, među kojima se posebno ističe ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnosti). Prema istraživanju iz 2022. godine objavljenom u časopisu “Canadian Journal of Psychiatry”, od sto najpopularnijih videa o ADHD-u objavljenih na TikToku, 52 % ocijenjeno ih je kao obmanjujuće, dok je samo 21 % bilo korisno.

Dr. Kejla, pak, objašnjava da se puno osoba okreće društvenim mrežama u potrazi za informacijama i zato što im je neugodno pitati stručnjake – boje se da će ih netko ismijati ili jednostavno nemaju vremena doći na pregled samo radi informacija.

Stručnjaci u borbi protiv dezinformacija

“Društvene mreže dale su mi priliku da otvoreno pričam o temama koje su važne, da razbijam tabue i da žene dobiju provjerene informacije iz sigurnog izvora. Ako želimo da nas netko razumije i čuje, trebamo pokušati govoriti njegovim jezikom. A društvene mreže su jezik današnjice”, dodaje dr. Kejla, čiji je Instagram profil vrlo popularna adresa među ženama koje muče problemi iz vrlo osjetljivog područja – ginekologije.

Njezin primjer pozdravlja i dr. Brozan: “To je velik iskorak u borbi protiv dezinformacija, no svi stručnjaci trebaju paziti na granice profesionalnosti – važno je ne iznositi osobne podatke pacijenata, ne davati individualne dijagnoze ili preporuke “na daljinu” i ne ulaziti u polemike koje narušavaju ugled struke” te dodaje: “Liječnici koji djeluju na mrežama trebaju zadržati stručan ton, jasno komunicirati gdje prestaje informiranje, a počinje individualno liječenje koje se provodi u izravnom kontaktu s pacijentom.” Na kraju se obje naše sugovornice stručnjakinje slažu kako je jako važno da za početak slušamo svoje tijelo, zapišemo kad je nešto počelo, koliko traje, ima li promjena… Preporučuju da sve informacije uvijek tražite na pouzdanim stranicama (poput službenih zdravstvenih portala ili onih koje vode stručnjaci), ali bez dramatiziranja. I ono najvažnije – ako se simptomi ne povuku ili se pogoršaju, nema izgovora: treba se javiti liječniku. Bolje na vrijeme, nego kad postane problem – jer internet je sjajan alat za početnu informaciju, ali ne i za dijagnozu. Gledajte tko piše – je li to stručnjak, ima li reference? Ako nakon čitanja imate više pitanja nego odgovora ili ste još više zabrinuti – to je znak da trebate liječnika. Povucite crtu tamo gdje internet prestane biti informativan, a počne biti stresan!

Foto: LightFieldStudios, Iuliia Pilipeichenko / iStock via Getty Images Plus