OVO SVE TRUDNICE MORAJU ZNATI prije nego što bude kasno

https://www.instagram.com/p/BVDSUeEB4be/

“SVAKA si trudnica tijekom devet mjeseci trudnoće svečano da obećanje kako će iskoristiti to trudničko vrijeme za udovoljavanje svojim specifičnim željama. Nerijetko će trudnice odraditi trudnoću tako da ne rade baš ništa, ili barem ništa posebno, udovoljavajući samo svojim vlastitim hirovima, pa će tako jedan dan ostati budne cijelu noć, već za dva dana prespavat će i noć i dan, ispijat će kave pola dana, radit će svašta, a da zapravo neće napraviti baš ništa. I dok dani prolaze, mnoge se trudnice neće sjetiti guštati u nekim uobičajenim stvarima koje im neće biti dozvoljene jednom kada rode. A tu jednu stvar trebala bi svaka trudnica napraviti, ma i po nekoliko puta dnevno, čisto da zadovolji svoju vlastitu normu da bude ona i samo ona. Budite stoga spontane i sebične da se jednostavno dignete i odete. Oh, da – ako mislite da je ta tema apsolutno nevažna u vašem životu, varate se. Oh, koliko se varate!”, upozorava mama koja je potratila svoje vrijeme i sada kad ima bebu shvaća koliko je pogriješila jer nije više guštala u zadnjim trzajevima posljednjih dana svoje vlastite dozvoljene spontanosti.

“Ako ste trudni, po prvi put, poslušajte me, molim vas, i jednostavno izađite. Otvorite vrata, izađite, zatvorite vrata i vratite se recimo za 20 minuta. Nije me briga hoćete li ponijeti sa sobom novčanik, hoćete li otići na kavu, do trgovine, napraviti krug oko kvarta ili samo sjesti na klupu. Nije me briga što, važno je samo da vam dođe i da izađete.jer jednom kada rodite, šanse za takvu spontanost ravne su vam nuli!”

I tada ćete shvatiti da ova tema jest važna. I to koliko!

“Neki dan, kad sam si uspjela priuštiti čudotvornih 45 sekundi mog vremena da se, oprostite, konačno popišam, dogodio se naravno Murpheyev zakon. Popišala se jesam, ali nije bilo toaletnog papira. Naravno, ja sam ta koja ga je zaboravila kupiti i da sam još uvijek bila samo trudna, riješila bih problem i odmah skoknula do dućana po paket. Ali, skoknuti do trgovine sada je dobilo jedan drugi scenarij pa da vam, trudnice moje, malo približim što taj pojam “skoknuti do dućana” sada znači. Kada s bebom odlučite samo skoknuti negdje, to uglavnom znači ovo.

Šest minuta – toliko vam otprilike treba da u torbu za bebu potrpate osnovne sitnice kao što su: maramice, pelene, bočica, igračka, slinček, majica ako se zabljucka, još jedna majica ako zapuše, kapica tanja, kapica deblja, dekica tanka, cipelice. Dakle, samo najosnovnije!

Dvije minute – iako je već prošlo 11, još niste oprale zube, pa su sad konačno došli i oni na red.

Dvadeset minuta – beba je, čini se, predosjetila da idete nekamo “skoknuti” pa se uplašila da možda ne ogladni putem i to vam je jasno dala do znanja svojim plačem. Srećom, niste još na sebe navukli ni cipele ni jaknicu – uštedjeli ste koju minutu, a ionako vam je i prošlo kroz glavu da bi bilo dobro nahraniti je, čisto da vas ne osramoti svojom deračinom tih dvije minute koliko vam treba da skoknete do dućana samo po toaletni papir.

Tri minute – konačno se beba napapala, a sada još samo čekamo da se podrigne i gotovo!

Četiri minute – toliko vam otprilike treba da kompletno presvučete bebu jer je baš ovaj put umjesto podrigivanja napravila bljucku. Bljucku do nožnih prstiju.

Pet minuta – to meškoljenje koje je beba radila dok ste je presvlačili neće mirisati bolje, pa vam zato nema druge nego sve opet raskupusati i dolično bebi promijeniti pelenu.

Jedna minuta – preletite stan i provjerite vremenske prilike na sve četiri strane svijeta, ili barem onoliko koliko vam prozori to dopuštaju.

Jedna minuta – čini vam se malo vjetrovito – trebat će vam kapica. Tražite kapicu. Svugdje.

Četiri minute – stavljate bebu u sjedalicu, kopčate je, namještate je, iako još niste ni približno blizu automobilu.

Dvije minute – hvatate sve što ste pripremili – svoju robu, ključeve, torbicu, torbu s bebinim stvarima i onda shvatite da vam se opet abnormalno piša. Ostavljate pola tih stvari na podu, uključujući i bebu u sjedalici i trčite pištati da bi na pola pišanja shvatili da nemate toaletni papir. Baš ste se spremali skoknuti po njega.

Jedna minuta – toliko vam treba da se dokopate nečega s čim ćete obrisati pa plazite s pola guze na školjci, a pola u zraku da biste se dokopali bebinih maramica. Kad ste obavili svoje, s maramicama za bebe u rukama, odjednom vam sine da vam toaletni papir možda baš i nije više toliko hitan.

Dvije minute – predomišljate se, ali kada ugledate hrpu koju ste pripremili za ponijeti, shvaćate da je ipak najbolje nastaviti sa svojom spontanošću i samo skoknuti po taj vražji toaletni papir.

Shvatili ste poantu?

Kada ste trudni i shvatite da nemate toaletnog papira, jednostavno nabacite na sebe nešto, uzmete novčanik i doista skoknete po to, a s bebom vam za tako nešto treba “samo” 51 minuta.

Tek kada dobijete bebu, shvatite koliko vas toga dijeli između vas i ulaznih vrata, zato se sada, dok još možete, jednostavno okrenite i izađite van. Gdje i na koliko, tko vas pita? Nitko! Samo izađite!

https://www.instagram.com/p/BWj4x-yAYTy/

IZVOR: INDEX.HR