
15 senzacionalnih ljetnih salata koje će vas zasititi, ali i osvježiti
Kako temperature rastu, povećava se i naša potreba za jednostavnim, osvježavajućim jelima koja će nam osigurati potrebne nutrijente, a neće nas dug...
Saboteri iz sjene
Ako ste više puta pokušale skinuti suvišne kilograme, suvišno je pitati znate li što su proteini, ugljikohidrati, a što kalorijski deficit. Vrlo često žene koje godinama pokušavaju smršavjeti znaju već puno toga o prehrani, pa se stvara dodatna frustracija kada to znanje nisu u stanju primijeniti u praksi i postići toliko željeni rezultat. Proces mršavljenja vidio je toliko novih početaka od ponedjeljka, prvog u mjesecu, od rođendana da se skupilo dovoljno dana za jedan dobar gubitak viška masti. Nažalost, mnoge žene počinju prebacivati krivnju na sebe, lijepiti si razne etikete da su nedovoljne: nedovoljno motivirane, disciplinirane, karakterno slabe i sve ono što već inače stvara kultura dijeta. Stvar postaje još teža kad fitness industrija uvjeri žene da postoji samo jedan način mršavljenja, a to se uglavnom svodi na kalorijski deficit i što viši unos proteina, zanemarujući širi kontekst i realne potrebe tijela. Donosimo četiri potencijalne greške koje sabotiraju mršavljenje, a o kojima se nedovoljno priča.
Mnoge žene kreću u mršavljenje s ciljem da se “dovedu u red”, nešto poprave na sebi, a nerijetko to rade s ciljem kako bi bile voljenije, privlačnije, samopouzdanije. Pri tome najčešće dolazi do pritiska da se rezultati trebaju brzo vidjeti ili se pak javlja samosabotaža ako rezultati nisu vidljivi onom brzinom kojom žele. Tako se mršavljenje pretvara u stresan proces u kojem se luči hormon stresa kortizol koji sabotira gubitak kilograma, pogotovo ako taj stres potraje tjednima. Tada se tijelo priprema za situaciju borbe ili bijega, ne znajući je li stvarna opasnost u pitanju ili ne. Dolazi do usporavanja metabolizma, ali i do emocionalne gladi, posebice kad se neugodne emocije nastoje regulirati hranom. Stoga kretanje u mršavljenje iz mjesta kritike prema sebi nikako nije dobro ni održivo. Važno je vjerovati u svoj proces, svoje vrijeme, svoj tempo, a ne ganjati tuđi ili mjesec kad je vrijeme za otkrivanje na plaži. Kad se krene u promjenu prehrambenih navika iz mjesta ljubavi i nježnosti prema sebi, s razumijevanjem i bez diktiranja tempa kad se treba nešto dogoditi, tada je lakše ići kroz proces i uistinu gubiti suvišne kilograme.
Nažalost, emocionalno jedenje češće je nego što mislimo, a svoje korijene može imati u odgoju i odgojnim metodama. Roditelji koji su hranu koristili kao sustav kazne, nagrade ili utjehe naučili su dijete da regulira emocije hranom. Taj obrazac itekako postaje dio unutarnjeg sustava koji se stalno želi potvrđivati u odrasloj dobi. Štoviše, zahtjevi poput toga da dijete treba posjesti sve s tanjura, makar je već sito, udaljavaju dijete od prirodnih osjeta sitosti i gladi. Hrana je neutralna kategorija, životna potreba i kao takva nikako ne može biti alat za regulaciju emocija, a pogotovo ne za kažnjavanje. Kako se život događa svakoj od nas, tako će nas dočekati loš dan, stresna situacija ili bilo što drugo u obliku tuge, ljutnje, nelagode, a najbrži način kako to utišati jest hrana koja instantno mijenja fokus s takvih emocija. Posljedično, javlja se dobro poznati začarani krug: osjećaj krivnje, predbacivanja i kritiziranja sebe te naglašavanja kako treba biti samo više discipliniran. Disciplina je neophodna za bilo koji važan cilj, no ona ne može biti zamjena za neke neriješene obrasce ponašanja. Stoga nečiji prvi korak neće biti još jača disciplina, već osvijestiti vlastita ponašanja i najprije naučiti na drukčiji način regulirati emocije.
Mršavljenje nije izoliran projekt koji se odvija u kontroliranim uvjetima, već se događa u svakodnevici s brojnim izazovima i obvezama. Iz tog razloga često nije problem nedostatak znanja ili previše znanja, već očekivanja. Često je riječ o nerealnim planovima prehrane i treninga koji nadilaze vremenske i energetske kapacitete. Nije ni čudno onda što se mnoge žene vrte u krug, a svaki put kad ponovno pokušaju krenuti iz početka, osjećaju još veću frustraciju prolazeći ponovno kroz isto – pokušavajući na isti način postići ono što nisu uspjele. Tako se stvara stalni osjećaj neuspjeha koji može dovesti do uništenja samopouzdanja u smislu da žene povjeruju kako uistinu ne mogu smršavjeti. Ponekad je dobro preispitati način i plan koji se provodi i malo baciti pogled na kontekst vlastitog života. Mršavljenje treba uklopiti u sve ono što radimo, a ne može postati samostalni projekt. Štoviše, niti ne može, jer nećemo zbog fokusa na proces mršavljenja dati otkaz, odseliti se ili nešto treće. Mršavljenje, u krajnju ruku, zahtijeva određene kapacitete pa svakako još jači pritisak ili još jedna stvar u vezi mršavljenja na to-do listi neće pomoći, već suprotno.
Za kraj, uz greške koje se odnose na emocionalni i mentalni dio, postoje i određene, da tako kažemo, tehničke greške kod mršavljenja. Jasno je da je kalorijski deficit zaslužan za mršavljenje, ali ako je on prevelik, doći će do usporavanja metabolizma, tijelo gladuje i opet na scenu stupa hormon stresa kortizol. Osim toga, teže je izdržati kad se javlja osjećaj gladi, a posljedično i umora, lošijih izvedba na treningu i iscrpljenosti zbog nedovoljnog unosa energije. Isto tako, ako mršavljenje traje više mjeseci, važno je prilagođavati kalorijski deficit u hodu. Drugim riječima, tijelo će se adaptirati na taj kalorijski unos pa ga je potrebno ponovno podesiti, a to ponekad znači kratko vraćanje kalorija na status održavanja kako bi tijelo uzelo predah. Još jedna greška jest pojačan unos proteina, a u kombinaciji s drastičnim smanjenjem ugljikohidrata, odnosno vlakana. To može dovesti do nadutosti i problema s probavom. Pri tome, mišići možda dobivaju svoj važan makronutrijent, ali mozak i crijeva koja su poznata kao drugi mozak baš i ne. Našim crijevima trebaju složeni ugljikohidrati i vlakna jer tu se gradi imunitet, a dobre bakterije trebaju svoju porciju hrane. Isto tako, premalo ugljikohidrata znači i manje serotonina, stoga ne čudi loše raspoloženje. Sve zajedno itekako utječe na ženski hormonski sustav, a njega tek želimo držati u ravnoteži.
Foto: Pexels, Unsplash
Zrinka Babić je magistra sociologije i nutricionistica. Svoje je novinarske vještine “brusila” kroz razne strukture novinarstva, od televizije, radija do portala, pa tako za Kreni Zdravo (Nova TV) piše članke o zdravoj prehrani, novinarka je u Informatičnom Centru Zaprešić, a prije toga je koordinirala i pisala za Adhara centar za nutricionizam i ayurvedu (Zagreb) te je obavljala dužnost zamjenice glavnog urednika na Televiziji Zapad, Zaprešić. U slobodno vrijeme, osim što se kontinuirano educira i stječe diplome, voli dizajn interijera, fitness i dobre knjige.