O tome kako je biti žena u Hrvatskoj s Arijanom Lekić-Fridrih

Žensko pitanje je pitanje i žena i muškaraca, mladih, starijih, onih koji se nazivaju feministkinjama ili feministima, ili onih koji od tog naziva bježe. Iako nam se čini da 2024. godine ne bi trebali pričati o mjestu koje žene zauzimaju u društvu ili obitelji, već postavljati pitanja o jednakosti po pitanju plaća, poslovnih mogućnosti, priznanja za trud i rad koje ulažemo, nažalost, u mnogim dijelovima našeg društva mišljenje o tome gdje je čije mjesto, tko može ili ne može nešto reći, pokazati, napraviti, čini se, i dalje je prisutno. Mogli smo to vidjeti u proteklih gotovo dvije godine otkad se, svake prve subote u mjesecu, u sve više hrvatskih gradova okupljaju molitelji.

S jedne strane muškarci koji mole, kleče, koji zazivaju nejednakost žena, a s druge strane umjetnica Arijana Lekić-Fridrih i njezina Tiha misa. “Ja izvodim performans, a oni izvode predstavu. Njihova nije osobito koreografirana, ali i dalje je predstava”, kaže nam umjetnica s kojom smo razgovarali netom nakon prve subote u ožujku koju je provela u Rijeci. Priča nam da se okupilo i puno ljudi koji su podržali Tihu misu u gradu u kojemu mnogi ne bi očekivali molitelje. “Nije to neočekivano za one koji su pratili što se događalo u Poljskoj, sličan je scenarij i u Hrvatskoj. Kako se bliži vrijeme izbora, tako se i povećava broj gradova u kojima se pojavljuju”, objašnjava nam.

Nazadni stavovi

Upravo ta usporedba s Poljskom u kojoj je prije nekoliko godina slična okupljanja molitelja organizirala udruga Ordo Iuris, koja je odigrala ključnu ulogu u zabrani pobačaja, ono je što je posebno plaši, pa i velik broj ljudi koji joj se svake subote priključuju. “I velik broj vjernika je na našoj strani, nisu za te nazadne stavove i jasno im je da takva okupljanja nemaju veze s religijom. To je politički skup, na njemu se okupljaju političari, posebno u posljednje vrijeme. Mislim da smo uspjeli u tome da pokažemo što se tu zapravo događa, da je riječ o muškarcima koji zazivaju nejednakost žena”, govori nam i prisjeća se jedne prolaznice u Zagrebu koja je rekla da ona iako jest vjernica, ne podržava takva okupljanja. Među nakanama koje Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina ističu kao razlog svog okupljanja, kako stoji na stranici Muževni budite, stoji i: za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja.

Zasad se Crkva, pa ni gradske vlasti nisu službeno ogradile od ovih skupova, no stigle su poruke visokopozicionirani ljudi na Kaptolu koji su se ogradili od molitve krunice na trgovima, objašnjava nam. “To nije kršćanski, a ni katolički skup”, naglašava i dodaje kako je u Rijeci kontra molitelja stajala i dogradonačelnica Sandra Krpan.

Iskustva djevojčica, djevojaka, žena

Tiha misa, performans koji izvodi u različitim gradovima proteklih mjeseci, nastavak je niza projekata u kojima se bavi istraživanjem položaja žena, a među njima je i multimedijalni web-projekt “Od5Do95”, koji služi kao medij za prenošenje priča i iskustava djevojčica, djevojaka, žena. “Naše najstarije sugovornice su od 80 godina pa naviše. I reći će kako se kod njih nije dogodio pomak u odnosu na ono kako su živjele njihove bake ili majke. One pak misle da su njihovi životi bili puno lakši nego što su životi djevojaka danas. I zato su one najmotiviranije sugovornice, njima je jako važno reći svoje iskustvo s obzirom na to da su one svoje identitete često pronalazile tek u starijoj dobi. Bile su opterećene obvezama, ali ne istima kao što su opterećene žene danas. Jako im je važno poručiti mladim ženama da ne čekaju njihovu dob kako bi pronašle sebe. Da slijede svoju intuiciju, svoje želje, da budu snažne i jasne u svojim ciljevima, stavovima, i da ne budu ničije žrtve.”

Položaj žena je loš

A većinom će te žene reći, iako i same primjećuju neke promjene, da je položaj žena u Hrvatskoj loš. “Mi jesmo nazadno društvo, sve statistike govore tome u prilogu”, naglašava pa podsjeća i na podatke po kojima je vidljiv porast obiteljskog nasilja, i nasilja nad ženama. Hrvatska je u EU-u na trećemu mjestu po broju femicida u odnosu na broj stanovnika, svaka treća žena doživjela je nasilje od strane partnera ili seksualno uznemiravanje na poslu. Problem je to, kako naglašava, o kojem se godinama, pa i desetljećima, nije pričalo, nije se pronalazilo alate kojima bi se ti problemi mogli riješiti. “Mislim da je to politička tema, zato što jako dugo nije bila. Žene su se okupljale i tražile rješenja. U proteklih godinu i pol tek najviše se govori o tome, ženska pitanja uz migrante i strane radnike jedna su od ključnih tema i na izborima. Ne mogu se pomiriti s time da smo ukinuli porez na higijenske potrepštine, a zapravo bi one trebale biti dostupne svima, besplatne. Mi se već rađamo s dugom, rađamo se znajući da ćemo morati plaćati za to što smo žene. A to mi pokazuje poziciju žena u društvu, i to ne samo u Hrvatskoj.”

Biti žena u Hrvatskoj

Iskustva koja prikuplja snimajući ženske priče prikazane na webu zapravo su početak virtualnog muzeja ženske usmene povijesti. Pozivaju žene i da im donesu predmete koji su bili važni njima ili njihovim majkama, bakama, prijateljicama jer i ti predmeti pričaju priče. “Jako je zanimljivo razgovarati s najstarijim sugovornicama, koje su usto i najsretnije jer je društvo otpustilo očekivanja prema njima kao ženama. Prošle su tri režima, tri rata, i nitko ih nikad nije zamolio da ispričaju svoju priču, da zapišu svoje iskustvo. To su jako vrijedna iskustva i predstavljaju sukus toga što znači biti žena u ovoj zemlji.” A biti žena u Hrvatskoj, složit će se svaka, nije baš lako. Što više razgovara s njima, sluša njihova iskustva, životne probleme, to je više motiviranija za ono što radi. “Moja je odgovornost da ih na neki način pokušam zaštititi iako je to nemoguće napraviti sâm, no postoji velika zajednica koja se time bavi i koja je napravila neki pomak iako imamo gorak okus u ustima.”

Jednake šanse za sve

Njoj motivacije ne manjka, osjetljiva je na nepravdu, imala ju je prilike često i vidjeti upravo zato što je bila okružena ženama. “Mislim da ovaj pokret života u trenutku, razmišljanja o sebi i rada na sebi, da je to sve u redu, no to ne može biti jedino. Moramo razmišljati o tome što ostavljamo za sobom jer je i nama nešto ostavljeno. Osjećala bih se jako loše da se time ne bavim. To nije samo žensko pitanje, tu ima niz tema, poput klimatskih promjena i sl. I važno je buduće generacije ostaviti u boljoj poziciji nego što smo mi bile. Nitko ne treba proći ono što smo prošle mi, naše majke, bake. Trebamo osigurati jednake šanse za mlade žene koje dolaze.”

Pročitajte: Možemo li zaustaviti nasilje prema ženama?

Intervju je originalno objavljen u tiskanom izdanju časopisa “Ljepota&Zdravlje” za travanj 2024.

Foto: Buga Cvjetanović, Udruga Domino