Sve što trebamo znati o kontracepciji za svako životno doba otkriva dr. sc. Jasenka Grujić
Gotovo sve seksualno aktivne žene u reproduktivnoj dobi koristile su neku kontracepcijsku metodu, a mnoge i pilulu, koju je još 1993. godine, 30 godina od njezinog “izuma”, časopis “The Economist” proglasio jednim od sedam čuda suvremenog svijeta. No oralna hormonska kontracepcija nije jedina vrsta kontracepcije…
“Svako životno doba ima svoju kontracepciju”, reći će nam dr. sc. Jasenka Grujić, specijalistica za ginekologiju i opstetriciju, autorica knjige “Kontracepcija – priručnik za reproduktivno zdravlje”. Iako je odabir kontracepcije prepušten svakoj ženi, pristup sigurnoj i učinkovitoj kontracepciji javnozdravstveni je imperativ, kako naglašava Grujić, a razgovor o spolnosti, kontracepciji i reproduktivnom zdravlju trebao bi početi najkasnije u adolescentskoj fazi.
Kontracepcija je tema o kojoj često govorite i godinama se njome bavite. Objavili ste i znanstvenu monografiju, tj. prvi priručnik za reproduktivno zdravlje. Što Vas je potaknulo na pisanje knjige koja je namijenjena stručnoj zajednici, ali je vrlo lako i sa zanimanjem čitaju i svi drugi?
Uvijek sam razgovarala s pacijenticama o njihovom spolnom životu i zaštiti od neželjene trudnoće, smatrajući ta pitanja neizostavnima. I nakon svih tih godina u meni je sazrela ideja da napišem priručnik koji bi i svima tko treba kontracepciju mogao biti koristan i zanimljiv. Napisala sam ga uz poticaj i veliku pomoć Školske knjige, ali i prijatelja koji su mi davali smjernice. Puno mi je pomogao i g. Matić iz knjižnice Medicinskog fakulteta, koji mi je nabavio prekrasnu novu i staru literaturu kako bih mogla usporediti današnje i starije stavove o ovoj temi. Moju knjigu su recenzenti klasificirali kao znanstvenu monografiju, što je meni posebno drago i ona to i jest jer je dobrim dijelom namijenjena upravo mojim kolegama koji nedovoljno detaljno znaju o kontracepciji. Priručnik je pisan svima razumljivim jezikom jer mislim da znanstveni jezik ne bi trebao biti kompliciran, a posebno zato što bi tu knjigu mogli i trebali pročitati i pacijenti.
Razgovor o kontracepciji, kako naglašavate, trebao bi početi još u doba adolescencije. Po Vašem iskustvu, koliko mladi uopće znaju o spolnosti i kontracepciji?
Kontracepcija je bezuvjetno najvažniji dio prevencije bilo kakvih nepovoljnih zbivanja u ženskom reproduktivnom životu, posebno kod adolescentica. O kontracepciji se, nažalost, premalo uči i premalo zna. Nerijetko tako ispada da je kontracepcija, posebno kad razgovaramo o hormonskoj kombiniranoj piluli, opasna igra i mnoge mlade žene odustaju i prije nego što su ju isprobale. Otvorenog razgovora o spolnosti pa tako i kontracepciji još uvijek nema. Svako životno doba zahtijeva svoju kontracepciju, kao što i svako životno doba ima pravo na seksualnost prilagođenu toj dobi. Važno je naglasiti ljepotu spolnosti. O tome pišem u priručniku jer želim pokazati da nije sve samo rizik, da nije sve samo bolest. Da su seksualni odnosi neobično važan biološki, ali i društveni aspekt svake životne dobi i da se o tome mora govoriti otvoreno.
Po europskom kontracepcijskom atlasu, Hrvatska se nalazi u donjem rangu zemalja po pitanju napretka u pristupu modernoj, učinkovitoj i dostupnoj kontracepciji. Između ostalog u priručniku pišete i kako naš zdravstveni sustav ne snosi troškove kontracepcije mlađima od 25 godina iako su mnoge europske zemlje uvele besplatnu kontracepciju upravo za tu dobnu skupinu. Koji su razlozi?
Loše stojimo prema dostupnosti određenih preparata. Malo je preparata u kojima HZZO participira, a ostali su skupi. Ključni je problem nedostatak sveobuhvatne seksualne edukacije, ne samo kod mladih nego kod svih. To je zadatak prosvjetnog i zdravstvenog sektora, to je njihova zadaća. A oni to nisu ispunili i tu ćemo do daljnjega tapkati u mraku.
Nisu pokriveni troškovi ni za jednu od dugodjelujućih reverzibilnih kontracepcijskih metoda (LARC), tj. intrauterine uloške (spirale) i kontracepcijske implantate, koje ističete kao izvan Hrvatske dobro prihvaćene metode kontracepcije, i kod mlađih žena.
U svijetu je kod adolescenata dobro prihvaćena metoda LARC. Mi danas preferiramo određene oblike. To su injekcije koje po tri mjeseca mogu blokirati ovulaciju, no to kod nas nije dostupno. Postoji i potkožni implantat koji traje tri godine. Imamo spirale, intrauterine uloške, bilo hormonske, bakrene i tek onda oralnu hormonsku kontracepciju, koja je ipak danas potpuno drukčija nego što je bila nekoć. Naglašavam da su dobrobiti hormonskih kontraceptiva daleko nadmašili bilo kakve rizike. Kad bismo se vodili za rizicima, nikad ne bismo niti sjeli u auto. Mi znamo kome smijemo, a kome ne smijemo propisati određene kontraceptive. A što se tiče LARC-a, tu veliki krimen nosi i struka, koja još uvijek ne savjetuje spirale mladim djevojkama. Nažalost, postoji i zazor roditelja prema tim metodama. Naravno nije katkad lako staviti spiralu, ginekolozi koji to rade trebaju imati određene kompetencije, no većinom imaju mogućnosti za tako nešto. Mi imamo sjajne ginekologe, oni samo moraju znati da je savjetovanje o kontracepciji njihova obveza, a onima koji se prizivaju na savjest i u vezi s pripisivanjem kontracepcije dobrobit pacijenata nije na prvome mjestu, što je nedopustivo. Ne postoji prisila u vezi s korištenjem kontracepcije, ali informacije o kontracepciji su nužne.
Još je uvijek česta metoda kontracepcije zapravo apstinencija. Zašto je to pogrešna metoda?
Apstinencija u prvom redu nije kontracepcija. Apstinencija je način življenja, način ponašanja. Savjet da se apstinira u vrijeme plodnih dana zastrašujuć je jer u vrijeme plodnih dana žena ima najveću seksualnu želju. A to nije ni fer prema ženama. Kroz gotovo sve naše društvene segmente provlači se golem utjecaj crkve koja šalje poruku kako je kontracepcija zabranjena osim metode apstinencije u vrijeme plodnih dana, a ta metoda zapravo ima vrlo nisku učinkovitost. Istraživanje Zavoda za javno zdravstvo pak pokazuje kako je do kraja 16 godine spolno aktivno 30-33 posto mladih ljudi, a slični su omjeri aktivnosti i kod djevojaka i kod mladića. Podaci pokazuju i da oni prakticiraju penetrativni seks u rodnicu bez zaštite u gotovo 50 posto slučajeva. Prakticiraju i oralni i analni seks, a to često rade kako bi izbjegli neželjenu trudnoću. To je pogrešan pristup. Mladima treba omogućiti sigurnost da od seksualnog života nemaju samo traumu, strah od spolno prenosivih bolesti, strah od bolova, strah od ovoga, ili onog… Njih treba naučiti koji su rizici i pustiti ih da uživaju u seksualnosti. Da im se prikaže seksualnost kao jedan od najljepših aspekata ljudskog života.
Tu su i kontroverze prema piluli…
Još uvijek postoje vrlo značajne predrasude prema hormonskoj kombiniranoj kontracepciji, a premalo se govori o dobrobitima. Pet godina uzimanja hormonske kontracepcijske pilule značajno statistički smanjuje rizik pojave najopasnijeg raka u žena – raka jajnika, zatim raka endometrija i raka crijeva. Mi znamo točno koji se rizici javljaju, znamo i kome možemo što propisati, po anamnestičkim podacima. Nekome možda neće odgovarati pilula, ali, kao što rekoh, imamo i drugih mogućnosti, nasreću, niz mogućnosti koje uz dobru informiranost mlada žena može odabrati.
Spominjete i preporučujete korištenje spirale, intrauterinog uloška, koja se danas rijetko koristi, a posebno ju rijetko koriste mlađe žene.
To je taj naš stari stav po kojem se spirala nikad ne stavlja ženi koja nije rađala. To je danas promijenjeno. Spirala ne donosi nikakvu upalu. Ako se spirala postavi zdravoj ženi koja nema upalu, jedinu upalu koju ona može dobiti jest spolno prenosiva, ili kako je rekao John Guillebaud, autoritet na polju kontracepcije, upalu koju donosi penetracija spolovilom. Mogle su se čuti i priče o spirali i teškim upalnim bolestima male zdjelice, no to se odnosi na prastare spirale koje su imale multifilamentni končić koji je omogućavao uspon bakterija u uterus. No, srećom, i takvi se stavovi mijenjaju, ponajviše zato što nismo zatvoreni u svojem dvorištu. Mnoge mlade djevojke idu u druge zemlje, studiraju vani, a posebno u europskim zemljama ginekolozi često preporučuju spiralu.
Kako odabrati ono što je najbolje za nas?
Potrebno je o tome razgovarati i informirati se. No nije lako. Moj priručnik o kontracepciji je prva znanstvena monografija o kontracepciji i upravo po tome vam sve može biti jasno. Mi nemamo odgovarajuću literaturu, o tome se puno premalo govori, misli se da nije pretjerano važno, a zapravo je jako važno. Pacijentica mora moći razgovarati s ginekologom te bi bilo idealno kad bi se i prethodno informirala o metodama, a liječnikov je posao da joj pojasni što je najbolje za njezinu dob, ili koja je kontracepcija idealna za njezino stanje. Postoje kontraceptivi koji su registrirani kao lijekovi za određena stanja, a neke dajemo i kao nadomjesnu terapiju u perimenopauzi. Tamo gdje je moguće preporučujemo i spiralu. Dakle, svako doba ima svoju kontracepciju. Zalažemo se, kod mladih ljudi, u prvom redu za edukaciju, pa i za to da pokušaju odgoditi početak spolnog života. Pokušavamo im reći da je cijepljenje protiv HPV-a silno važno, ali da ne isključuje redovite preglede. Pokušavamo im reći da je kondom sjajna stvar ako se upotrebljava pravilno. Važno je educirati ljude, a posebno mlade, kako bi mogli uživati u seksualnosti.
Foto: SeventyFour, Wuttichai Kaewklang/iStock via Getty Images Plus, PR
