Čini se da kolektivno izbjegavamo informacije koje bi nam mogle nanijeti bol iako bi nam mogle i pomoći

Da biste u današnje vrijeme došli do informacija, dovoljan je samo jedan dodir prstom po ekranu. Čak radimo i genetske testove na nerođenoj djeci kako bismo se pripremili za najcrnje scenarije, kako piše Scientificamerican.

Redovito odlazimo na preglede koji otkrivaju karcinome i pratimo zdravstveno stanje uz pomoć narukvica i pametnih satova. Uz samo jedan bris sline možemo naučiti sve o našim precima. No ipak, postoje informacije koje mnogi od nas ne žele znati.

Gerd Gigerenzer s Instituta Max Planck za ljudski razvoj u Berlinu i Rocio Garcia-Retamero sa Sveučilišta u Granadi u Španjolskoj proveli su studiju na 2000 ljudi u tim zemljama. Otkrili su da 90 posto ispitanika, kad bi to bilo moguće, ne želi saznati kad i kako bi njihov partner mogao umrijeti. Njih 87 posto ne žele biti svjesni datuma vlastite smrti. Na pitanje žele li znati hoće li se i kada razvesti, više od 86 posto ispitanika odgovorilo je negativno.

Slična istraživanja vode do istog zaključka. Radije izbjegavamo informacije koje bi nam mogle nanijeti bol. Investitori će rjeđe ulagati na burzama onog dana kad su dionice pale. Laboratorijski eksperiment je potvrdio da su ljudi kojima su rekli da su lošijeg izgleda od drugih ispitanika bili spremni platiti da ne otkriju na kojem su točno mjestu na toj ljestvici ljepote.

Dodatno, ljudi izbjegavaju informacije o svom zdravstvenom stanju čak i kad bi im one mogle pomoći u  identifikaciji terapije te ublažiti simptome i tegobe s kojima se nose. Prema jednoj studiji, samo je sedam posto ispitanika koji su bili u riziku od Huntingtonove bolesti odlučilo testirati se kako bi ustanovili imaju li tu bolest ili ne. Ostali su ispitanici odbili tu mogućnost unatoč činjenici da je test besplatan te prednostima ranog otkrivanja i liječenja. Što su simptomi bolesti bili teži, to je izbjegavanje bilo snažnije.

Emily Ho i njezini kolege na sveučilištu Northwestern nedavno su razvili ljestvicu za mjerenje relativne odbojnosti ljudi prema potencijalno neugodnim, ali i potencijalno korisnim informacijama. Znanstvenici su za 380 sudionika ponudili različite scenarije osmišljene kako bi testirali njihovu želju za znanjem u tri domene (osobno zdravlje, financije i percepcija drugih ljudi o njima), pri čemu svaki scenarij predstavlja mogućnost povoljnog ili nepovoljnog ishoda za sudionika. Scenariji su uključivali mogućnost da ispitanici otkriju zdravstvene rizike ako ih imaju, kao i otkrivanje mogućnosti isplativog financijskog ulaganja.

Iako znatna, manjina se usprotivila bilo kakvim informacijama. Čak 32 posto sudionika rekli su da definitivno ili vjerojatno ne žele primiti takve informacije. Oko 45 posto njih bi izbjeglo otkrivanje koliku bi dobit zaradili u prošlosti odabirom profitabilnijeg investicijskog fonda. Njih 33 posto radije ne bi znalo što netko misli kad ih opisuje kao čudne, a 24 posto ljudi ne bi htjelo biti svjesno da li se prijatelju sviđa knjiga koju su mu poklonili kao rođendanski dar.

Znanstvenici su također dokumentirati osobne karakteristike sudionika, od kojih su se neke pokazale značajnim varijablama. Iako stupanj do kojeg su ljudi željeli izbjeći informacije nije bio povezan sa spolom, prihodom, dobi ili obrazovanjem, ispitanici koji su bili ekstrovertiraniji i otvoreniji za nova iskustva bili su skloniji novim informacijama. U međuvremenu, oni neurotičniji pokazali su suprotnu tendenciju. Među onima koji su bili otvoreniji za nove informacije često je postojala barem jedna domena u kojoj su se odlučili ostati neinformirani.

U drugoj su studiji sudionici ocijenili isti niz scenarija dvaput tijekom četiri tjedna. Unatoč proteku vremena, njihovi su odgovori ostali isti. Ne iznenađuje što su Ho i njezin tim otkrili da motivacija za izbjegavanje informacija utječe na naše ponašanje. U jednom od svojih eksperimenata, sudionici su dovršili početno istraživanje o izbjegavanju znanja. Dva tjedna kasnije, imali su mogućnost posjetiti web mjesto s potencijalno vrijednim informacijama koje bi im mogle biti korisne. Primjerice, usporedili su prosječne plaće muškaraca i žena po zanimanjima na jednoj stranici, a druga je sadržavala zdravstvene podatke o pojedinačnom riziku od sindroma izgaranja na poslu. Kao i u početnim istraživanjima, sklonost sudionika da izbjegavaju takve informacije ostala je nepromijenjena.

Ova istraživanja pokazuju da mnogi imaju sklonost ignorirati informacije ne samo u odnosu na bolne vijesti poput bolesti ili smrti, nego i na lijepe vijesti poput rođenja. Kad su Gigerenzer i Garcia-Retamero pitali svoje sudionike žele li doznati više o pozitivnim životnim događajima, većini je bilo draže neznanje od informacija. Više od 60 posto ispitanika izjavilo je da ne želi znati što će dobiti kao dar za sljedeći Božić, a oko 37 posto ljudi je reklo da ne žele otkriti spol svog nerođenog djeteta. Ovaj bi rezultat možda imao veze s mogućnošću razočaranja, ali i pretpostavkom znanstvenika da pojedini ljudi uživaju u napetosti i iščekivanju.

Izbjegavanje informacija može biti problem, naravno, ako nas spriječi u učenju stvari koje bi nam pomogle da donesemo pametnije odluke, kao što je to slučaj u medicinskom i financijskom smislu. Ali odbijanje učenja dostupnih informacija omogućuje nam da se odreknemo patnji koje poznavanje budućnosti može prouzročiti te da uživamo u osjećaju slatkog iščekivanja koje pružaju ugodna zbivanja. Čini se da u tome možda postoji neka magija.

IZVOR: 24SATA.HR