Tatjana Pavlic Blažon osoba je koja uistinu živi ono što radi.
Ona je praktičarka energetskog iscjeljivanja, učiteljica yin joge, zaljubljenica u pranayamu i dugogodišnja meditatorica. Uz rad u javnom bilježništvu, Tatjana se posvećuje energetskom iscjeljivanju, vođenju studija joge i pisanju – stvarima koje je istinski ispunjavaju i kojima se posvetila.
S obzirom na osobno iskustvo koje ima i iskustvo rada s drugima u studiju joge u kojem se bavi iscjeljujućim praksama, a koji vodi sa svojom prijateljicom i suradnicom, Tatjana je prepoznala transformativnu i iscjeljujuću snagu procesa meditacije. Upravo zato, vođene meditacije stoga su samo produžetak njezina rada energetskim iscjeljivanjem, ali i njezina strast.
Njezin put prema otkrivanju poziva u energetskom iscjeljivanju počeo je kroz meditaciju, a danas nudi raznolike programe joge, terapije i radionice, a sve to objedinila je na svojoj Facebook stranici Transformation Healing by Tatjana gdje je možete pobliže upoznati.
Autorica je knjige “Malena u potrazi za Vjerom”, koju je objavila ove godine, a mi smo s njom popričali o energetskom iscjeljivanju, manifestiranju, osobnom razvoju, ali i strahu koji nas ponekad koči da krenemo prema naprijed.
Živim u Čakovcu, a radim kao pravnica u javnom bilježništvu i majka sam dvoje klinaca. Tu bih mogla stati da nisam toliko kreativna pa ostatak svog vremena popunjavam radom u studiju joge Studio Hara u Čakovcu i Varaždinu, pisanjem i energetskim iscjeljivanjem. To bi bilo ukratko.
Odrastala sam u 80-ima i 90-ima, tako da, tko razumije, to je bilo vrijeme kada nismo imali toliko dostupnih digitalnih sadržaja kao danas kad je sve brzo pristupačno. Svoje slobodno vrijeme morala sam ispuniti na drukčije načine. Bila sam jedno od one djece koja su puno čitala, ali i družila se s prijateljima u igri na otvorenom, više nego što to čine današnja djeca. Smatram da su takve okolnosti doprinijele tome da zavolim pisanu riječ i izražavanje pisanjem, a ujedno i da su me takve okolnosti potaknule na jednu takvu introvertnu aktivnost kao što je meditacija.
Ono što radim usmjereno jest rast svijesti. Za mene nema važnijeg od toga. Moje uvjerenje je da doista živimo u vremenima koja možemo iskoristiti za najbolji razvoj rast našeg postojanja na ovom planetu, u vremenima kad konačno možemo odraditi i promijeniti našu zemaljsku karmu. Nije mi važnija ni moja karijera, ni uspjeh moje knjige…
Baviš se energetskim iscjeljivanjem i tretmanima? Kako si shvatila da je upravo to tvoj poziv?
Do toga je došlo tek kasnije u mom životu, kad sam već napunila trideset. Tek onda su se u mom životu posložile okolnosti kako bih se mogla konkretnije baviti time. I prije toga bila sam meditant, a nije neka tajna da kad se naša energija pročisti i pokrene kroz procese koje otvori meditacija tada lakše primamo vlastito unutarnje vodstvo, poruke od svojeg višeg “Ja” i svojeg duhovnog vodstva.
Jedna od takvih poruka koju sam primila bila je da se bavim iscjeljivanjem iako mi se tada pomisao na to da bih ja to radila činila smiješnom. To unutarnje vodstvo nije se povlačilo i kad su nastale prave okolnosti, stvarno sam i počela s energetskim iscjeljivanjem.
Ubrzo sam otkrila koliko je moj meditativni rad usko povezan s iscjeljivanjem jer mi je pružio mogućnosti osjećati razna suptilna stanja i energetske razine, ali ujedno sam na taj način puno puta bila vođena u radu s drugima i primala znanja i spoznaje. Osim toga, otkrila sam kako su pojedini principi i načela healinga već imanentni u meni i nisu nešto što sam morala od nekog naučiti. Tu je ponekad dolazilo do nerazumijevanja okoline kojoj je nerazumljiv sâm pojam holističke medicine, a kamoli nečeg tako teško opipljivog i objašnjivog kao što je duhovni rad. Živimo u društvu u kojem se od vas očekuje da za nešto što radite predočite odgovarajući certifikat.
Postoji i to, ali ako govorimo o nečemu kao pozivu, za to vam nitko na ovom svijetu ne može dati nikakav vjerodostojan papir, osim vas samih i vašeg unutarnjeg prihvaćanja sebe, svojih darova i onoga što ste vi kao duša došli živjeti i pokloniti od svojih znanja ovoj razini postojanja. Doduše, učenje kao proces nešto je čemu nikad nema kraja, kao što nema ni proces otvaranja svojim višim znanjima.
Za mene se osobno ujedno pokazalo da je kvaliteta mog energetskog rada izravno povezana s duhovnosti i jedno bez drugog ne postoji kao zasebna cjelina. Koliko smo mi u stanju duboko i iskreno ponirati u sebe, raščistiti sami sa sobom, spoznavati pravog sebe, toliko snažan može biti naš energetski rad s drugima. Spoznavanje vlastite snage, snage vlastite svijesti kao alata u iscjeljivanju ključan je element koji pravi klik u nama koliko energetsko iscjeljivanje može biti moćno. Razumijevanje energetskog svijeta ujedno donosi spoznaju kako se energija podjednako može koristiti za dobro ili na način da se nekome našteti.
Što točno pruža energetsko samoiscjeljivanje, kako djeluje na tijelo, zdravlje, um i kako općenito može poboljšati život ako ga integriramo u njega?
Samoiscjeljivanje je zapravo najbolji način iscjeljivanja. Podrazumijeva prihvaćanje odgovornosti za vlastito iscjeljenje. Iscjelitelji zapravo mogu postići čudesa svojim energetskim radom, ali često takva stanja iscjeljenja nisu trajna za primatelja. Na duge staze najučinkovitije je educirati druge kako da to rade za sebe jer tek tada osoba ulazi u vlastitu moć. U redu je ponekad pomoći drugima da “stanu na vlastite noge”, ali ključno je podučiti druge kako svaki pojedinac to može učiniti za sebe i ne postoji nikakav instant i jednokratan trik koji bismo mogli izvesti kako bismo preko noći promijenili svoje zdravstveno stanje ili uvjerenja. Iscjeljenje je u ovom modernom društvu s iskrivljenim vrijednostima i koje čezne za iscjeljenjem, proces koji traje i koji zahtijeva puno upornosti i promjena navika.
Navike sežu u to kako se hranimo, koliko se krećemo, kako mislimo i koje sve sadržaje unosimo u sebe, ujedno i u shvaćanje sebe kao bića i ograničenosti koje su nam nametnute.
Naravno da svaka, i mala promjena, može promijeniti smjer našeg života i poboljšati ga. Mnogi koji se oduševe pozitivnim učincima koriste to kao poticaj za uvođenje daljnjih pozitivnih promjena.
Koliko god svatko od nas bio različit, svatko od nas, svako živo biće teži tome da se osjeća sigurno, ispunjeno, da se budi ispunjeno optimizmom i s veseljem prema novom danu, da na kraju dana ne liježe s težinom, da ga ne opterećuju stotine negativnih misli. Svemu tome može pomoći energetski rad, a fizički aspekt iscjeljivanja tjelovježbom, kretanjem, prehranom i tjelesno orijentiranim terapijama također nadodaje kvaliteti života.
Zato i ja u sklopu onoga što radim healingom ujedno nudim drugima poduke iz rada s energijom, kreiranje individualnih vježbi energijom, ali i povremeno organiziram radionice, kao i iscjeljujuće meditacije, i preko Zooma, na koje se svi mogu prijaviti.
Kako si započela s jogom i meditacijom te došla do toga da danas vodiš i grupne treninge?
Meditacija je došla prva u moj život i ja je osobno ne promatram kao nešto egzotično jer sklopiti oči, sjesti sam sa sobom u svoju tišinu, povući se u sebe, nešto je vrlo prirodno i ugodno. Kako sam imala vrlo burne tinejdžerske godine, a i odabrala sam težak fakultet, meditacija je za mene bila potreba. Kasnije sam naučila i razne tehnike meditacije, ali od tehnika treba razlikovati stanje meditacije koje je uvijek isto, a može se protegnuti i na aktivne trenutke u danu, tako da je moguće imati meditativnu šetnju, trčanje, pranje suđa…
S jogom sam se najprije susrela kroz “Umijeće življenja”, ali sam kasnije ujedno vježbala i Ashtanga jogu, a u ranim tridesetima, nakon obnavljanja prijateljstva sa srednjoškolskom prijateljicom Anjom Jelenom, rodila se ideja o pokretanju zajedničkog terapeutskog studija koji bi nudio tretmane, ali i vježbanje s naglaskom na terapeutskom aspektu. Tu se uklopila i joga, ali iskreno mogu reći da koncept koji smo moja prijateljica i ja usvojile u svojem studiju zapravo ne spada u tradicionalnu jogu već u nekakve, fraza bi bila, hibridne oblike joge.
Svojevremeno kada ste učili neki sustav joge, kao učenik tog sustava pripadali ste tom sustavu i nastavljali tu tradiciju i liniju podučavanja. Ovakav sustav koji je miks svih ostalih stečenih znanja sve je češći fenomen jer ljudi koji se bave holističkim sustavima iscjeljivanja svoja znanja nadopunjuju iz različitih područja i dopuštaju si takvu jednu otvorenost koristiti sva znanja i resurse koji su im dani kako bi kroz sebe onima koje podučavaju pružili svoj maksimum.
Od svojih kasnijih učitelja joge spomenula bih Andriju Bosanac-Schroetter, učitelja yin joge, Jadranka Mikelca, kod kojeg sam učila joga terapiju i Petru Bianco, kod koje već više godina učim pranayamu.
Ispričaj nam ponešto o Studiju Hara – kako ste Anja Jelena Krajcer i ti krenule u cijelu tu priču, što nudite, po čemu je specifičan?
Cijela priča sa Studiom Hara krenula je iz toga što smo Anja Jelena, kao shiatsu terapeut i ja kao praktičar energetskog iscjeljivanja, imale zajednički interes, prostor u Čakovcu i ideju pomoći drugima sa svim tehnikama koje su bile korisne za nas same. Za mene je prilika rada s grupama značila stjecanje iskustva s vođenim meditacijama koje su same po sebi oblik iscjeljivanja.
Mislim da je pravi pojam koji bi se mogao primijeniti na studio – integrativna holistička praksa. Naš pristup od samog početka bio je terapeutski, što bih objasnila time da je cilj vremena provedenog u studiju stjecanje unutarnje ravnoteže i stabilnosti, a fizički osnaživanje tijela i otpuštanje bolova, postizanje fleksibilnosti i ispravljanje svega onoga što nama nosi naš stresni i većinom sjedilački način života.
S vremenom smo preuzele i prostor u Varaždinu, tako da studio djeluje u ova dva bliska grada. Nudimo pregršt programa: do in, yin jogu, Ashtanga jogu, vinyasu, a odnedavno i kids i teen jogu. Tu su još shiatsu tretmani i tretmani energetskog iscjeljivanja te često organiziramo radionice na koje kao predavači dolaze naši kolege s područja joge, raznih područja holističke medicine ili koji se bave tehnikama samorazvoja.
Što je uspješno manifestiranje?
Danas je priča o manifestiranju nešto što je vrlo popularno među duhovnim temama. Čak i moja kći tinejdžerica koristi tu frazu kako si je nešto manifestirala. Kad slušamo i čitamo o nečemu što je tako ultrapopularno, korisno je uključiti i dozu skeptičnosti.
Cjelovitije shvaćanje manifestiranja možemo imati tek kad sami sebe ozbiljnije sagledamo na način da shvatimo tko smo i otvorimo se širem shvaćanju sebe.
Je li osobnost koja se ovdje rodila u određenoj obitelji, na određenome mjestu i vremenu mogla biti kreirana već u nježnoj životnoj dobi samo utjecajem gena i okoline, ili je ta osobnost donesena u taj život? Ako promatramo malu djecu koja već od malih nogu imaju osobnost, možda ćemo si dopustiti shvaćanje da je to duša koja je došla u ovaj život i da je ovaj život samo jedno putovanje od mnogih na koje duša polazi. Kroz različita putovanja duša sakupi različita iskustva koja nosi u svojoj vibraciji.
Ono što manifestira u nekom životu odraz je svih vibracija koje je prikupila.
Da bismo mogli nešto svjesno manifestirati u ovom životu, najprije bismo morali raščistiti s vibracijama koje su protivne tome što smo poželjeli manifestirati jer će one uvijek utjecati na našu zbilju i život koji živimo.
Osim toga, morat ćemo nešto i poduzeti kao aktivnu radnju kako bismo išli u smjeru željenog. Morat ćemo imati i dovoljno životne energije jer ako to usporedimo s poslovnim pothvatom, naša životna energija kapital je koji ulažemo u to.
Uzmimo neki primjer kao manifestiranje mršavljenja. Ako ne raščistimo s vibracijama koje nas navode na prejedanje, ne poduzmemo ništa u smjeru toga da se hranimo zdravim namirnicama, odmjereno i pravodobno, te nemamo životne energije da se usmjerimo tom cilju, naše manifestiranje neće biti uspješno.
Kako osoba, ako je u nekom vlastitom kaosu i raspršenosti, može opet doći na onaj pravi put?
(Smijeh) Doista postavljaš naizgled jednostavna pitanja, ali ja na njih ne mogu odgovoriti jednom rečenicom. Možda bi pravi sažeti odgovor bio vraćanje samome sebi. Uvijek vraćanje samome sebi. Dolazak do spoznaje tko smo i vlastitog sebstva nešto je za što je ponekad potrebno više vremena i može se postići uz pomoć različitih tehnika. Svaka osoba, duša ima neki svoj put, a svi putovi vode u Rim, tj. k sebi.
Ono što mnoge koči u nekom napretku i koracima naprijed jest – strah. Kako strah zapravo djeluje na ljude i možemo li ga nekako iscijeliti?
Oblik straha o kojem u ovom slučaju pričaš nije onaj oblik straha koji nas čuva i sasvim je razuman. Strah kao negativni oblik energije koja nas sprječava živjeti i koči nas u odlukama moramo dosta ozbiljno sagledati. Podrijetlo tog straha također je u vibracijama koje smo donijeli sa sobom, u onome što smo preuzeli od svojih predaka, društva i dio je negativnog programiranja koje nas sprječava shvatiti sebe kao beskonačno, slobodno i autonomno biće. Ujedno je i rezultat neprirodnog načina života. Povezanost s prirodom i s energijama planeta pomaže nam u shvaćanju svog materijalnog bića. Uči nas tome da kao i druga bića imamo pravo biti ovdje i pripadati i da naše tijelo raste i živi kroz sve što nam je pruženo na ovom planetu, a i cikličnosti i shvaćanju sebe kroz mijene godišnjih doba.
Ujedno nas uči i da to što svi imamo pravo na primanje, ne znači da bi čovjek kao biće imao povlašteni prioritet te smio uzimati više nego ostala živa bića. Povezanost pak s Izvorom, tj. više bismo mogli reći da vlada sveopća nepovezanost, uči nas da imamo pravo primanja božanske inspiracije, ideja, ali i snage. Kada dođemo do toga da osjećamo podržanost od materije i duha, strahovi nestaju. Ujedno strah možemo shvatiti i kao odsutnost ljubavi, a ponajviše je tu riječ o ljubavi prema sebi samome. U strahu je naša energija zakočena i stisnuta. Osvještavanje sebe vezano uz navedene aspekte sigurno će nam pomoći otpustiti strahove.
Možeš li preporučiti neku jednostavnu energetsku vježbu, nešto što bi svatko mogao učiniti?
Svakome bih preporučila da nauči tehniku uzemljenja, onu koja je toj osobi najprirodnija. Utipkajte u Google uzemljenje, earthing ili grounding i bit će vam ponuđeno jako puno materijala. Esencija je uzemljenja da se osjetite prisutnima u svojem tijelu, da svojom sviješću nastanite tijelo u kojem živite, ali i da osjetite povezanost s planetom Zemljom.
To bih definitivno preporučila jer sam u praksi svjedočila koliko koristi i brzu promjenu u energiji pojedinci imaju od jedne tako jednostavne tehnike. Učinkovitost uzemljenja ujedno nam je i indikator da živimo u kulturi u kojoj se visoko vrednuje intelekt i misaone sposobnosti pa one čine negativnu prevagu u našoj osobnoj energiji.
Osim toga, potaknula bih sve koji osjećaju nelagodu ili bol u pojedinom dijelu tijela da polažu ruke na sebe s namjerom da iz svojih dlanova upućuju iscjeljujuću energiju u tijelo, a i da se otvore uzajamnoj komunikaciji s mudrošću tijela na primanje poruka o izvoru te pojedine boli.
Napisala si svoju prvu knjigu “Malena u potrazi za Vjerom” . Možeš li nam približiti njezinu tematiku?
Knjiga koju sam napisala nema izravne veze s temama o kojima smo pričale, mislim na jogu i iscjeljivanje. Knjiga “Malena u potrazi za Vjerom” ponajprije je književnost, roman struje svijesti i spada u ispovjednu prozu, a sadrži autobiografske dijelove mog odrastanja i prijateljstva s Vjerom, prerano preminulom prijateljicom, koja mi je bila inspiracija i zbog koje sam i započela pisati nešto takvo sveobuhvatno kao što je knjiga. U knjigu su ujedno upletene i priče iz nekih drugih života.
Kad sam razmišljala o tome kako bih htjela da ta knjiga izgleda, kad sam razmišljala o kompoziciji i načinu pričanja fabule, htjela sam da to bude nešto originalno, čemu ću uistinu željeti posvetiti svoj trud i vrijeme koje uistinu nemam napretek. Iako knjiga nije izravno povezana s jogom i iscjeljivanjem, ona je produkt mojih iskustava kao dugogodišnjeg meditanta i nekoga tko se bavi područjem duhovnosti. Sama knjiga ujedno ima i iscjeljujući afekt. Potiče čitatelja na razmišljanje o nekim temama koje inače nisu dio svakodnevice i može pomoći u suočavanju s gubitkom, što zapravo ta knjiga osobno predstavlja za mene. Ujedno se na knjigu može gledati kao na svojevrstan vodič u duhovnom buđenju.
To zvuči vrlo ambiciozno za jednu knjigu!
(Smije se) Jest, ali, ne mogu vam reći drugo nego da morate pročitati knjigu da biste se sami uvjerili.
Jesi li imala prethodnog iskustva s pisanjem?
Da, pisanje je odmalena sastavni dio mog života, ali pisanje ne bi postojalo bez ljubavi prema pisanoj riječi i ljubavi prema čitanju. Smatram da samim čitanjem možemo naučiti puno o tome kako mi želimo pisati i na koji se način želimo izraziti, a i sama redovito objavljujem tekstove kao kolumnist.
Što za tebe osobno znači osobni razvoj, rad na sebi i osluškivanje vlastitog tijela – i zašto bi baš sve to svatko morao prakticirati?
Osluškivanje tijela dio je stvarnosti koju živimo. Dokle god živimo ovaj život, živimo ga u ovom tijelu i bolje će nam biti ako surađujemo s njime. Za mene je osobni razvoj nešto što bi nam prirodno kao mudrost trebalo doći s određenim životnim iskustvom i životnom dobi.
Svjedoci smo toga da je rijetko takav slučaj i da su mnogi prilično pogubljeni. Svatko od nas se u jednom trenu svog života upita: “Tko sam ja?”, “Što ovdje radim i kamo idem?”, “Odakle potječem?”. Rad na sebi i iskreno sagledavanje nisu uvijek i ugodni, no otkrit će nam odgovore na sva ta velika pitanja i donijeti nam mir sa sobom samima i vlastitim životom.