Što je to mobilnost i po čemu se ona razlikuje od fleksibilnosti?

U posljednje vrijeme dosta se priča o mobilnosti, stoga smo odgovor na pitanje što je to mobilnost i po čemu se ona razlikuje od fleksibilnosti potražili od Jagode Kikić, učiteljice joge u Yoga Studio Padma. Osim što nam je odgovorila na ovo pitanje, Jagoda nam je preporučila i nekoliko asana (pozicija u jogi) za mobilnost.

Što je mobilnost i po čemu se ona razlikuje od fleksibilnosti?

Osnovna razlika je u tome da se mobilnost odnosi na zglobove, a fleksibilnost na mišiće. Mobilnost možemo definirati kao maksimalnu pokretljivost pojedinih zglobova i dijelova tijela bez pojave kompenzacije ili boli, dok je fleksibilnost sposobnost slobodnog pokreta u zglobu, što ovisi o elastičnosti mišića i tetiva koje prelaze preko tog zgloba i sposobnosti mišića da se opusti i prepusti sili istezanja. Vježbe mobilnosti neizostavan su dio prakse joge i ukomponirane su kroz cijeli sat te se ravnomjerno radi na razgibavanju zglobova cijelog tijela. Veliki fokus u praksi joge je na kukovima, najvećim zglobovima na tijelu. Upravo oni definiraju pravilno držanje i ispravan hod. Kroz praksu joge radimo istovremeno i na mobilnosti i na fleksibilnosti tijela. Tako imamo položaje u kojima otvaramo kukove, ramena, radimo na snazi u nogama, coreu tijela i leđnim mišićima.

Zašto je mobilnost toliko važna?

Mobilnost nam daje veliki raspon pokreta kojim postižemo veći rast mišića i više snage te je odlična prevencija od ozljeda. Povezana je s tijelom u pokretu i zato je važnija od fleksibilnosti. Ako smo kroz trening fokusirani samo na mišiće, postoji velika opasnost od smanjenja mobilnosti, što se vidi kod profesionalnih sportaša. U današnjem užurbanom stilu života sve manje vremena nalazimo za istezanje i mobilnost te zbog toga riskiramo ozljede mišića i zglobova. Pogreška koju najčešće radimo jest prevelik fokus na mišiće ili vanjski izgled. Jedan od problema je svakako nepravilno disanje ili nedovoljan unos kisika u tijelo. Tome doprinosi i stresan način života te nepravilno držanje. Cijeli sat joge je spoj vježbi zagrijavanja, istezanja, balansiranja, snage i izdržljivosti te na kraju odmora i opuštanja. U našem studiju prakticiramo Hatha jogu te kroz sat izvodimo tehnike disanja i kroz vježbe prođemo cijelo tijelo. Najviše ljudi koji dolaze na satove joge dolaze upravo iz tih razloga – manjak mobilnosti i manjak energije.

Asane za mobilnost

1. Sukha Trikonasana (Mali trokut) – u stoju uspravno, stopala razdvojimo široko, no stabilno. Desno stopalo okrenemo za 90 stupnjeva, a lijevo stopalo za 15 stupnjeva. Nakon dubokog udaha, kroz izdah savijamo tijelo udesno, prema dolje. Lijevu ruku podižemo uvis, a desnu naslonimo na potkoljenicu, gležanj. Ispružimo lijevu ruku prema stropu, u ravnini s vrhovima ramena. Držimo glavu u neutralnom položaju, a tijelo treba biti savijeno u stranu, dok su zdjelica i prsa širom otvoreni. Istežemo se i duboko dišemo.

2. Paschimottanasana (Štipaljka) – savijanje prema naprijed iz sjedećeg položaja. Uhvatimo se za stopala, krećemo iz sjedećeg položaja. Leđa su ravna, koljena isto, a noge su aktivne. S udahom podižemo ruke uvis, s izdahom ih spuštamo prema nogama, ali samo do prve granice, koliko možemo. S udahom ispravljamo leđa, izdužujemo prednju stranu tijela. Ruke ostaju podignute u liniji s ušima, a noge su i dalje ravne i aktivne na podu, s izdahom – ravnih leđa pokušamo se spustiti još malo više prema dolje.

3. Bhujangasana (Kobra) – ležimo na trbuhu, noge su ravne i aktivne na podu, a prsti na stopalima opušteni. Ruke su ispod ramena, u razini s prsima. Svi prsti na rukama su rašireni, šake su na podu, a ramena zarotirana unatrag te ih vučemo od ušiju. Klasična vježba izvodi se pomoću ruku tako što se rukama odgurujemo od poda i podižemo glavu, prsa i trbuh od poda. Prepone i zdjelica ostaju na podu. Kao vježba za mobilnosti kralježnice, kad se podižemo – podižemo i šake od poda. S udahom podižemo trup koliko možemo, s rukama od poda, a s izdahom se vratimo na pod. Nakon nekoliko ponovljenih udaha i izdaha, možemo se zadržati i disati u krajnjem položaju, pokušavajući ga produbiti još više s udahom.

4. Virabhadrasana (Ratnik) – položaj za jačanje mišića ruku, ramena, leđnih mišića te mišića nogu. Izdahnite, a stopala su šira od širine kukova. Prednje stopalo okrenuto je prema naprijed, a koljeno savinuto. Pazite da ne prelazi razinu prstiju. Stražnje stopalo okrenuto je pod kutom od 45 stupnjeva, no vodite računa o tome da kukovi gledaju prema naprijed. Kralježnica je ravna, a prsa otvorena. Udahnite i podignite ruke u zrak, bez podizanja ramena. Spojite dlanove iznad glave te pogled usmjerite prema njima. Ponovite i na drugu stranu.

 

Foto: Nicola Katie/iStock/Getty Images Plus, Jagoda Kikić