STIMULACIJA MOZGA tijekom sna može pomoći poboljšanju pamćenja

U istraživanju koje je u ponedjeljak objavio istraživački centar HRL Laboratories navodi se da pamćenje može biti poboljšano neinvazivnom tehnikom stimulacije mozga tijekom sna.

Prijenos sjećanja s jednog u drugi dio mozga za dugoročno pamćenje je prirodni proces za koji se vjeruje da se osnažuje njihovom sinkronizacijom tijekom spavanja.

Istraživači su stoga pokušali pojačati proces “prekonoćnom reaktivacijom” stimulirajući mozgove ispitanika, imitirajući to djelovanje.

Sudionici eksperimenta su potom u budnom stanju detektirali potencijalne prijetnje poput eksplozivnih naprava i neprijateljskih snajpera, a njihovi rezultati su se znatno poboljšali nakon stimulacije.

Istraživanje, dio projekta koji financira američko Ministarstvo obrane, posljednje je u nizu nedavno objavljenih studija u kojima se zaključilo da aktivnost tijekom sna može imati konkretni utjecaj na našu mogućnost pamćenja.

Zašto zaboravljamo imena ljudi ubrzo nakon upoznavanja?

Koliko puta vam se dogodilo da nekoga upoznate, rukujete se, on vam kaže svoje ime, a vi ga zaboravite sekundu kasnije? Pokušavate se sjetiti, ali ne, ime se ne nazire. Osjećate se neugodno jer vam se taj čovjek upravo predstavio.

Vjerojatno ne postoje ljudi kojima se to nije dogodilo, a znanstvenici su objasnili zašto možemo pamtiti razne informacije, datume, nazive, a baš ime nekoga koga smo tek upoznali zaboravimo.

Naš mozak će prepoznati lice, sjetit će se situacije, razgovora, ali na imenu neznanca će zapeti. Puno lakše mu je zapamtiti ime nekoga ili nečega što nam je blisko i važno u životu ili što ga asocira na nešto poznato. S druge strane, ime nekoga na koga smo prvi put naišli doživljava kao nevažnu informaciju. U situacijama kao što je upoznavanje našem mozgu je teško u isto vrijeme davati i primati informacije.

Umjesto da se fokusira na informacije o čovjeku kojeg smo upoznali, naš mozak će se baviti mislima što ćemo reći i kako ćemo to izgovoriti, a tad automatski neće obraćati pozornost na to što nam je sugovornik rekao. Da bi to dokazali, znanstvenici su napravili eksperiment u kojem su dobrovoljce podijelili u dvije skupine i zatražili su da se predstave. Nakon toga su ih tražili da se sjete što su čuli od drugih.

Sudionici istraživanja sjetili su se podataka o svim članovima svoje skupine osim onog člana koji je govorio izravno pred njima jer su bili toliko usredotočeni na ono što su htjeli reći da nisu obraćali pozornost na nove informacije. Znanstvenici su napomenuli kako je za sve “kriva” radna memorija zadužena za kratkoročna sjećanja jer upravo ona ima veliku ulogu u pamćenju imena.

 

IZVOR: 24SATA.HR