Slovila je za najbolju hrvatsku snowboardericu, a potom je kuću zamijenila kamperom. Ana Rumiha ispričala nam je o svom životu u prirodi

by | 4 srpnja, 2020

Kuću je zamijenila životom u kamperu, a najbolja hrvatska snowboarderica Ana Rumiha ljubiteljica je i pustolovnih utrka. Strah od visine izliječila je penjanjem po stijenama te o njezinim pustolovinama možete čitati na blogu Pokret odmora. Evo što nam je ispričala o svojoj potrebi za adrenalinom i životu koji vodi. 

“Ekstremni sportovi uzbudljivi su sami po sebi i očito imam nešto viši prag tolerancije straha ili boli i želje za adrenalinom. Psiholog bi rekao da se svi mi ekstremni sportaši nekome nešto dokazujemo i vjerojatno su u pravu. No od kuda god naklonost prema rizičnim aktivnostima dolazi, zabavna je i ne bih voljela da je drukčije”, pisala nam je Ana iz svog kampera na penjalištu negdje na jugu Španjolske i Portugala. Osim što su ljubitelji sportova, ona i njezin partner ljubitelji su i života u prirodi, pa su tako prije tri godine svoj dom zamijenili onim na kotačima, kamperom.

“Život u kamperu definitivno nije za svakoga, ali mi smo naviknuti na prirodu i naš nam se kamper čini kao luksuzni dvorac slobode. Boravimo gdje želimo, odmaramo kad želimo, rijetko nam se nekamo žuri, posjedujemo samo nužno i sasvim nam je dovoljno. I da, imamo tuš, imamo toplu vodu, imamo toalet i kuhinju, ali smo našli ravnotežu da zadržimo luksuz koji nam treba, a da se ničime ne razbacujemo”, kaže. Sportom se bavi od kada je prohodala, a ova dugogodišnja i, kako su je nazivali, najbolja hrvatska snowboarderica, danas je aktivno boardanje zamijenila biciklom, planinarenjem, penjanjem po stijenama i pustolovnim utrkama. “Nisam više fokusirana na jedan sport i uživam u amaterizmu raznih aktivnosti.”

Posebno je oduševljavaju i pustolovne utrke, poput Lim Bay Challenge, za koju će reći da je najzabavnija jednodnevna pustolovna utrka u našim krajevima, a odvija se u svibnju oko Limskog kanala. “Pustolovne utrke inače su utrke gdje se natjecatelji kreću u ekipama kroz razne discipline, a put navigiraju bez pomoći tehnologije, samo kartom i kompasom. To bi značilo da do početka utrke ne znaš kuda će utrka ići, a onda sa svojim partnerom krećeš u pustolovinu koja će možda biti egzaktna i brza, a možda ćete završiti u svojoj privatnoj pustolovini izvan karte i osmišljenih putova. Takva je i utrka koju smo organizirali sami – “Adventure Race Croatia”, duga oko 500 kilometara, u kojoj se ekipe kreću non-stop nekih stotinjak sati. Održava se krajem svibnja u regiji Kvarnera i Gorskog kotara, a na nju nam dolaze četveročlane ekipe sa svih šest kontinenata. Organizirati za njih pustolovinu za pamćenje i predstaviti hrvatsku divljinu u najboljem ruhu dosta je visoko rangirano na našoj ljestvici najboljih poslova.”

“Ne koristim kreme, osim ako sam na snježnom glečeru i nemam izbora zbog sunca; ne koristim gelove za tuširanje i samo koji put godišnje koristim šampon, na čemu mi je kosa očito zahvalna. Ponekad suhu kožu mažem kokosovim uljem iz kuhinje. Nekad posudim partnerov dezodorans, ali uglavnom koristim sodu bikarbonu. U našoj zajedničkoj toaletnoj torbici nalaze se četkice, pasta za zube i grickalica za nokte. S druge strane redovito postim, već sam sedam godina vegan i jedem isključivo biljnu hranu. Krećem se, puno sam na zraku i suncu, znam što me u životu veseli i za to se borim. Imam krug ljudi koji me vole i koje volim. To je moja njega lica i tijela”, kaže Ana o svojim beauty navikama.

“Idealna obuća za moju mamu planinarku su gojzerice, idealna obuća za aktivnog mladog čovjeka su možda čvrste tenisice, a oni slični meni ne trebaju savjet jer su vjerojatno i sami s brda koji put došli bosi i znaju da to nije kraj svijeta. Doista ne bih trebala odgovarati na ovakva pitanja jer u planine volim ići u laganim tenisicama i prvoj majici iz ormara, nerijetko bez hrane i vode. Često isprobavam svoje granice i mogu si priuštiti takav pristup, što ne preporučujem drugima.

Pripremila: Antonija Vrčić

Foto: Privatna arhiva