Povodom tragedije u Beogradu, koja je proteklih dana glavna vijest diljem naše zemlje i cijelog svijeta, teško je ostati ravnodušan i smiren.
Ovo su trenuci kad je važno zapitati se kako i zašto je do svega došlo, a još više – kako se takvi događaji u budućnosti mogu spriječiti te kako trenutačno utječu na mentalno zdravlje odraslih i posebice naše djece?
Srbija je ovih dana obavijena tugom koju je teško uopće riječima opisati. Cijeli jučerašnji dan oko škole “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, gdje je učenik jučer ubio osmero učenika i domara, okupljaju se ljudi, pale svijeće, ostavljaju cvijeće, ali i mnoge predmete, poput igračaka. Od sinoć traju i prosvjedi – građani traže odgovornost za nezapamćen pokolj u osnovnoj školi. Inicijativa “Zagreb te zove” u četvrtak je organizirala paljenje svijeća na Cvjetnom trgu gdje se tihim činom pružila solidarnost obiteljima poginule djece i građanima Beograda. Oni ističu da je ova tragedija alarm da se hitno moraju uvesti promjene u odgoj, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu.
Kako se suočiti s teškim vijestima?
Kod nekih osoba javljaju se intenzivni osjećaji stresa, tjeskobe, ljutnje, straha, nemogućnost preusmjeravanja misli na druge sadržaje, preokupiranost čitanjem vijesti i sl. Osjećaj nesigurnosti, gubitka kontrole, niz pitanja i potištenost mogu se pojaviti kod djece i kod odraslih. Uobičajena je to reakcija na teške vijesti i normalno je tako se osjećati, odnosno intenzivno proživljavati osjećaje. Stanje je to koje će kod većine spontano proći, kako ističe Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar.
Također, navode koliko je bitno da u ovim nesretnim okolnostima odrasli budu na raspolaganju djeci. Da je važno biti uz njih, razgovarati s njima, pružiti im sigurnost, odgovarati na njihova pitanja, zagrliti ih…
Također, prenosimo njihove savjete da je i u drugim teškim situacijama korisno:
sačuvati svakodnevnu rutinu djeteta
pobrinuti se za njihov osjećaj sigurnosti
razgovarati s djecom, podijeliti osjećaje, odgovarati im na pitanja
stalno ih podsjećati kako nasilje nije rješenje
potaknuti ih da nam se obrate kad im je teško ili kad doživljavaju zlostavljanje
ograničiti vrijeme izlaganja lošim vijestima, kao i vrijeme provedeno na društvenim mrežama, vrijeme gledanja TV-a i sl.
obratiti se školskom psihologu i potražiti stručnu psihološku pomoć ako je potrebno.
Važna je poruka djeci da nisu sama!
“Mi odrasli imamo domaću zadaću u ovim stresnim okolnostima: biti tu za njih i ne iznevjeriti ih.”
Pročitajte i ostale bitne poruke i savjete koji govore o tome kako se što lakše nositi s ovakvim izuzetnom teškim situacijama.