Ova neugodna navika mogla bi biti tajna dobrih odnosa, tvrdi profesorica s Harvarda
Svi imamo tu jednu kolegicu koja voli podijeliti sve detalje iz svog osobnog života dok stojite kraj aparata za kavu ili čekate da započne sastanak. Na jednostavno pitanje kako je provela vikend, ona ispriča sve detalje s obiteljskog ručka, a usput vas uputi i u desetljetnu svađu njezine mame i bake. No istina je i da smo ponekad svi mi ta kolegica. Neki ljudi doista imaju veću naviku overshareati detalje iz svog osobnog života, ali većina nas barem se jednom nakon razgovora zapitala: “jesam li možda rekla malo previše?”
Pretjerano dijeljenje nepotrebnih osobnih detalja danas je poznato i kao oversharing. Neki to rade češće, neki rjeđe, a oni generalno ga često smatramo pomalo neugodnim. Ipak, istraživanja tvrde da bi upravo malo takve otvorenosti moglo biti tajna čvršćih odnosa.
Učvršćivanje odnosa: zašto oversharing nije loš?
Iako ih ne njegujemo i održavamo samo zbog toga, kvalitetni odnosi s dragim ljudima važni su za naše mentalno zdravlje. Ljudi su društvena bića i osjećaj povezanosti s drugima jedan je od ključnih čimbenika psihološke dobrobiti. Grade se s vremenom, kroz iskrene razgovore, brigu i razumijevanje, a u vremenu neizvjesnosti upravo su oni često ono što nam pruža osjećaj stabilnosti i podrške.
No da bismo ih izgradili i održali, moramo se otvoriti. Zato je oversharing, koji ponekad smatramo neugodnim, zapravo jako poželjan. “Upozoravali su nas da ne dijelimo previše, no u mom istraživanju pokazalo se da je veći rizik često upravo premalo dijeljenja. Kada otkrijemo nešto stvarno – primjerice nešto pomalo nesavršeno – time pokazujemo povjerenje. A povjerenje potiče povjerenje zauzvrat. Tako se odnosi produbljuju”, objasnila je harvardska profesorica i autorica knjige “Revealing: The Underrated Power of Oversharing” Leslie John za Reader’s Digest.
Njezine tvrdnje suprotne su od onoga što nas društvo uči – da se ne otvaramo previše, da će previše privatnih detalja ili TMI stvoriti neugodnost za druge i da trebamo paziti da ostanemo “tajanstveni”. I dok će dijeljenje detalja iz naših ljubavnih života definitivno stvoriti nelagodnu atmosferu na poslovnom sastanku, ako ih ispričamo kolegici kraj aparata za kavu, možda se otvori put za novo prijateljstvo.
U svojim istraživanjima John je više puta dokazala da ljudi često pretpostavljaju kako će ih otkrivanje vlastite ranjivosti – primjerice priznanje poput: “Nervozan/a sam prije važnih prezentacija” – učiniti manje kompetentnima u očima drugih. No u stvarnosti se to gotovo nikada ne događa. Male, iskrene ispovijesti najčešće zapravo povećavaju povjerenje, a pritom ne umanjuju dojam sposobnosti. Ono što nam se u trenutku dijeljenja čini riskantnim često dugoročno pridonosi većoj povezanosti. Strah od osude ili neugodne tišine puno je rjeđi nego što zamišljamo.
Oversharing na poslu?
Autorica se u svom istraživanju fokusirala na oversharing u poslovnom okruženju i došla do zaključka – poslodavci vole iskrenost, čak i kada ona dolazi uz puno nasumičnih i naizgled nepotrebnih detalja. U jednom od svojih istraživanja otkrila je da bi gotovo 90 posto ljudi radije zaposlilo kandidata koji je iskreno priznao da je pao ispit nego onoga koji je pokušao prikriti svoje ocjene. Slično tome, oko 85 posto ispitanika reklo je da bi radije radilo s kolegom koji otvoreno razgovara o svojim planovima – čak i kada uključuje osobne obaveze – nego s nekim tko sve informacije drži strogo za sebe.
Možda još važnije, malo ovakve otvorenosti može imati vrlo pozitivan utjecaj na naš wellbeing. Autorica tvrdi da redovito dijeljenje osjećaja povećava zadovoljstvo odnosima te smanjiti sklonost pretjeranom razmišljanju i preispitivanju vlastitih postupaka. “Ono što često nazivamo oversharingom je zapravo samo normalno dijeljenje i komunikacija”, rekla je John.
FOTO: Dupe Photos
