Otkrivamo Vam hrvatskog fotografskog genijalca za svadbe!

Iskreno nam priznajte koliko puta ste na internetu gledali fotografije raznih vjenčanja, divili se istima i poželjeli da ste i vi imali takvo ili pak da i vaše bude takvo? Vjerojatno mnogo puta što je sasvim normalno.

Vjerojatno ste isto tako bezbroj puta na profilu facebooka podijelili neku vama genijalnu fotku nečije svadbe i komentirali da je to nešto najbolje što ste ikada vidjeli. Vjerujte nam, i mi smo isto radili.

Predstavljamo Vam Marka Marinkovića, hrvatskog fotografa kojeg ne drži mjesto i koji je autor nekih od najljepših fotografija s vjenčanja u Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Njegove fotografije su nas toliko oduševile da smo Vam odlučili predstaviti naš the best off i nadamo se da će Vas inspirirati.

Moje ime je Marko i ja fotografiram vjenčanja. Tiho, iskreno i s distance. Do toga sam došao sasvim spontano jer je fotografija uvijek bila usputna stvar za mene, ali jednog dana u 2012. odlučio sam odustati od korporativne karijere i svoja iskustva i znanja iskoristiti na vlastitom putu.

 

Teško je iz vreće iskustava izvući samo jedno, ali što se vjenčanja tiče, jedno mi je trenutno u glavi i njega ću podijeliti s vama.

U ljeto 2013. našao sam se u Splitu na kavi s mladencima da se malo upoznamo, no u startu mi je bilo jasno da ono što slijedi neće biti uobičajeno ni u kojem pogledu. Sanita&Vinko nisu htjeli obično vjenčanje, a kako sam tu priču čuo previše puta, doza skepse je stalno skakutala po mojoj glavi. Dobio sam upute da ponesem kupaće nakon čega smo se rastali tajnovito i s velikim planovima za sljedeće ljeto. Ja sam samo držao fige da sve bude kako je i planirano.

I zbilja, u ljeto 2014. našao sam Sanitu i Vinka u Tribunju kako smo se dogovorili. Sat-dva kasnije i outfit je promijenjen, a gosti se već lagano ukrcavaju u organizirani autobus iz Splita. Dobili su iste upute kao i ja na kraju prošlogodišnje kave, ali ne slute što ih čeka. Očekuju uobičajeno druženje u restoranu Marina uz more, ali Sanita i Vinko ih čekaju na drvenom brodu s balonima punim helija koji samo čekaju trenutak da odlete i pozovu ih na palubu.

I zaista, na licima ljudi se moglo iščitati čuđenje i iznenađenje kada su shvatili da ono što ih čeka neće biti uobičajeno. Isplovili smo uz glazbu i osmjehe, ostavili restoran iza sebe, a nekoliko trenutaka kasnije na krmi broda stvorio se matičar. Prsten tu, prsten tamo, jedan poljubac, puno suza, pljesak i tulum je počeo.

Sanita i Vinko oženili su se na moru negdje kod šibenskog arhipelaga okruženi najbližom rodbinom i prijateljima. I jednim bradonjom s fotoaparatom koji se trudio tu priču ispričati kroz fotografije.

Sat-dva kasnije pristali smo na mali, gotovo pusti otočić u sklopu Kaprija opremljen konobom, dva zvučnika i hrpom dobrog raspoloženja. Na meniju je bila svježe ulovljena tuna, par hobotnica koje su se našle uz kraj, puno ribe i školjaka uz neizostavne dalmatinske delicije. Nisam se stigao ni okrenuti, a svi su već bili u kupaćim kostimima, mladence su ubacili u more i dan se nastavio u ludom ozračju.

Iako me se ovo vjenčanje jako dojmilo treba znati da mladenci, pod pritiskom obitelji ili prijatelja, rijetko kada sebi dozvole slobodu. Iako roditeljima dugujemo sve što smo postali, trebate biti svjesni da je to vaš dan, a ne njihov. Naizgled najjednostavnija ili drugačija vjenčanja iziskuju najviše vremena, priprema i planiranja. Nemojte odustati!