OTKRIVAMO ŠTO RADITE svome djetetu kada podižete glas na njega

Roditelj će prirodni autoritet steći onda kada s djetetom od njegove najranije dobi gradi odnos bliskosti, odnosno kada se igra s njim, kada razumije njegove potrebe i kada se zna prilagoditi njegovom načinu razmišljanja. Najgora je situacija kada roditelj viče, nadajući se tako da će decibelima nadomjestiti nedostatak autoriteta.

Da odrasli češće viču na djecu nego na ostale odrasle osobe dokazuju i istraživanja, prema kojima čak 90 posto roditelja povisi glas na svoje dijete barem povremeno. Važno je naglasiti kako dio roditelja rabi vikanje svjesno jer smatra da vikanje nije štetno za razvoj djeteta, dok dio roditelja nesvjesno podiže ton kada se obraća svojoj djeci, čime oni najčešće zapravo rješavaju neke svoje frustracije.

Stručnjaci se s tim ne slažu i već niz godina upozoravaju da vikanje, kao i fizičko kažnjavanje, utječu na djetetov emocionalni razvoj. U brojnim znanstvenim teorijama i stavovima različitih stručnjaka izdvajaju se nekoliko razloga zbog koji roditelj ne bi trebao vikati na dijete:

• – vikanje zbunjuje djecu, odnosno dijete ne shvaća novonastalu situaciju povišenih tonova i roditeljsku ljutnju
• – vikanje kod djece izaziva obrambeni stav. Dijete se osjeća bespomoćno te, instinktivno, traži izlaz iz vike što, nerijetko, rezultira laganjem
• – vikanje kod djece izaziva strah i osjećaj beskorisnosti

Nema sumnje da je roditeljstvo najteži i najodgovorniji posao bez radnog vremena i godišnjeg odmora koji gotovo da i ne trpi neuspjeh i podbačaj. Svaki roditelj smatra kako najbolje zna što je i kako najbolje za njegovo dijete i u to se, naravno, ne treba uplitati. Ipak, roditelji bi trebali razmišljati o svojim postupcima i preispitati ih, trebali bi stvoriti predodžbu o sebi kao dobrom, ako ne i najboljem roditelju, i u skladu s tim ponašati se dosljedno. U slaganju slike o sebi kao roditelju kakvog vaša djeca zaslužuju mogu vam od pomoći biti vlastiti roditelji, prijatelji i poznanici, knjige kao i brojni savjeti o odgoju djece. Kad govorimo o vikanju, većina savjeta stručnjaka svodi se na promjenu načina komunikacije koja navodi da bi, umjesto povišenim glasom, djetetu blagim tonom i u skladu s njegovom dobi trebalo objasniti što je pogriješilo. Britanska stručnjakinja za obiteljska pitanja Jane Bidder roditeljima predlaže suprotnost vikanju, a suprotnost je pisanje. Naime, ako znate da nećete biti u mogućnosti zadržati smirenost u tonu i glasu, ono što namjeravate reći zapišite na papir ili, ako su djeca starije dobi, pošaljite im SMS ili napišite e-mail. Na taj način djeca će shvatiti bit vašeg teksta bez stvaranja nepotrebne galame.