Mirela Kardašević: “Moraš naučiti da negativne misli ne utječu na tebe, nego samo dođu i odu”

Jedan od mojih najvećih strahova jest onaj od dubine, i mraka i tišine koja se u njoj skriva… Ta dubina u kojoj vlada tišina, u kojoj postaneš svjestan svog disanja, zaglušujućih otkucaja srca i tijela koje se bori da preživi bez kisika… Čak i pomisao na takve dubine i trenutke bez zraka nekima predstavljaju agoniji, no Mirelu Kardašević, svjetsku prvakinju u ronjenju na dah i višestruku svjetsku rekorderku upravo su ta tišina i bestežinsko stanje privukli ka dubini, tj. ronjenju na dah. I dok nam priča o posvećenosti tom ekstremnom sportu, mentalnoj pripremi, disciplini i ustrajnosti, čini to smireno, sigurno i s ljubavlju prema sportu koji joj je promijenio život. Naučio je da prepreke i neuspjehe doživljava kao motivaciju, daje još više od sebe i bude još bolja.

Susret s Mirelom, pa i naš razgovor tog zimskog i hladnog jutra bio je pravo meditativno iskustvo. Dok smo hodali užurbanom ulicom u centru grada, ona je bila nasmiješena i potpuno smirena. Kad sam je pitala je li tako mirna upravo zbog ronjenja, nasmijala se i odgovorila: “Ronjenje čovjeka čini smirenom osobom, omogućava mu lakše se nositi sa stresnim situacijama, uči nas da ne reagiramo burno. Mi tijekom zarona i prije njega radimo na tome da budemo što smireniji, da u situaciji kad se tijelo bori sa željom da izađe na površinu, u potrazi za zrakom, ostanemo imuni, smirimo se i nastavimo prema svome cilju.” Mirnoća dolazi s treningom, kako objašnjava, posebno meditacijom, vježbama disanja, i mentalnim treningom, koji je obavezan dio njezinih priprema. “Moraš naučiti da negativne misli ne utječu na tebe, da one samo dođu i odu, da ih pustiš. Osvijestiš ih, ali ne dozvoliš da utječu na tebe, nego samo ideš dalje. Tijekom zarona, postoji ta druga faza ronjenja na dah kad krenu kontrakcije, koje su užasno bolne. I u tom trenutku misliš da ne možeš više držati dah te da bi htio izroniti. U tom se trenutku najviše pokazuje mentalna snaga koja je važna za ronjenje na dah bez obzira na to je li riječ o bazenu ili dubini. Kad se nalazite na 50 ili 60 metara, ne smijete se uspaničiti, nego se opustiti i vjerovati u svoje mogućnosti.”

Vjera u sebe

Vjera u sebe – dragocjen je savjet koji daje i onima s kojima radi, kao trenerica ronjenja na dah, a upravo vjerovati u sebe naučila je i sama, i to godinama prije, pa i prije više od pet godina, kad se počela baviti ronjenjem na dah. Dok nitko nije vjerovao u nju. “Vrlo sam borbeni tip, odmalena pomičem razne granice. Znatiželja i ustrajnost vodili su me ka tome da idem u sve ono za što su mi drugi govorili da ne mogu. U postizanju sportskih rezultata, pa tako i u životu treba imati strpljenja i vjere u sebe jer ako sami ne vjerujemo u sebe, neće ni drugi”, objašnjava.

Pitamo je i kako ona uspijeva zadržati vjeru u sebe. “Svaku dodatnu prepreku gledam kao na motivaciju da napravim nešto više. Ne gledam na prepreke kao na nešto loše ili kao na neuspjeh, već kao na lekciju iz koje izvučem najbolje i onda napravim još nešto bolje.”

Motivacija – pomicanje vlastitih granica

Svoje vlastite granice pomiče još odmalena, pa ni ne čudi što se na pragu tridesetih počela profesionalno baviti ronjenjem. Sport je to za koji nikad nije kasno, kako nam kaže, važne su želja i motivacija. “Nisu rekordi ni medalje to što me motivira, već ljubav prema sportu i granice koje pomičem, kao i pitanje hoću li se pustiti preko te granice. Hoću li u ostvarenje toga uložiti dovoljno treninga i discipline, i hoću li ostati dovoljno smirena u tim situacijama? Pomicanje vlastitih granica motivacija je koja me vodi jer kad makneš tu granicu i zaroniš dublje ili dalje nego što si prije, to je poseban osjećaj. Zato što si napravio nešto što možda nitko nikada do tada nije. Sam sebe iznenadio si vidjevši što tvoje tijelo može, a posebno, ono što je najvažnije, što može glava.”

Meditacija koja smiruje

Upravo snaga glave, tj. mentalna snaga jedan je od ključni faktora uspjeha, i to ne samo bavljenja ronjenjem na dah već i nošenja sa stresnim situacijama i izvan vode. Isprobala je niz vođenih mentalnih treninga, pa je primijetila da joj najviše odgovaraju meditacije tijekom kojih se fokusira na disanje i misli, i ponavljanje određenih afirmacija. “Vrlo je jednostavno i jako mi pomaže. Provodim ih tri puta tjedno i redovito prije zarona. Kad dovoljno puta to ponoviš, pa i prije zarona, mozak pamti, a tijelo se opušta”, objašnjava.

U potrazi za balansom…

Trenira šest puta tjedno, a nerijetko i dva puta dnevno, ovisno o fazi priprema prije nastupa na natjecanjima. Uz treninge, radionice i posao te dvojicu sinova (12 i 11) godina, kako u sportu tako i u privatnom životu, kaže nam da je važna i disciplina. “Bez toga nema ništa i ja uživam u tome”, govori i dodaje da je važno balansirati privatni život i treninge, redovito spavati (odlazi na spavanje oko 22:00, a diže se ujutro nešto prije 07:00, ovisno o treninzima), imati dovoljno vremena za odmor i paziti na prehranu. “Moja je prehrana raznolika i jedem gotovo sve. Nedavno sam ponovno uvrstila meso u svoju prehranu zbog problema s razinom željeza u krvi, pa jedem piletinu, puretinu, ribu, mahunarke, povrće, voće. Prije zarona ne jedemo, važno je da nemamo hrane u želucu jer kad pojedeš nešto, onda kontrakcije budu jako neugodne. Navečer prije zarona jedem samo laganu hranu koja se brzo probavlja.” Posebnu brigu pridaje njezi kože i kose, koja je zbog česte izloženosti vodi, kloru i moru suha te brže gubi kolagen. Zato i koristi hranjive maske za kosu te radi piling jednom tjedno. Suhoću kože uspješno rješava pomoću Bioderminih proizvoda, koji hrane i njeguju njezino lice i tijelo.

Inspiracija drugima…

U trenutku našeg razgovora, Mirela je bila u fazi priprema za državno prvenstvo koje se održava u ožujku te kvalifikacija za svjetsko bazensko prvenstvo koje će se održati u Kuvajtu u svibnju, a nakon toga kreće s dubinskim pripremama za svjetsko dubinsko prvenstvo koje će se održati u kolovozu na Kubi.

Svojim rezultatima, ali i ustrajnim radom i disciplinom motivacija je mnogima, a posebno drugim ženama i majkama. “Želim da oni kojima sam mentorica nauče kako, ako nešto žele postići, moraju dati puno sebe, podrediti svoj život tome. Često mi se javljaju žene i majke, kažu da sam im inspiracija, što me jako veseli. Mi majke redovito zaboravljamo na sebe i ne radimo ništa što nas veseli.” Kao samohrana majka, zna koliko je teško pronaći balans, a u tome su joj najveća podrška njezini roditelji. “Nije lako biti samohrana majka, no ja sam se naviknula i ne žalim se. 🙂 Možda više mojim sinovima nedostaje emotivna ljubav oca, pa im je djed važna muška figura u životu. Roditelji mi puno pomažu, posebno kad odlazim na natjecanja.”

Dok majka roni, sinovi treniraju košarku, a upravo jedan košarkaš njezina je motivacija i inspiracija. “Ako se nađem u nekoj težoj situaciji, ili mi je mentalno teško, volim pogledati intervjue Kobea Bryanta, ili pročitati knjige, i uvijek pronađem sebe u tome. On je moj mentor i mislim da treba imati mentora. Kad se nađemo na dnu, treba nas netko podsjetiti kako je sve to dio puta.”

A na njezinom putu, točnije iza nje, njezina je dosad najuspješnija godina. Ipak, kaže i kako bi ova 2023. mogla biti još i bolja. Sigurni smo da će Mirela i u ovoj godini, smireno i strpljivo, nastaviti “plivati” u dubinama u kojima pronalazi mir i tišinu, i u kojima vjeruje u sebe. Mi također vjerujemo da će Mirela ostvariti svoj san i postati jedna od najuspješnijih roniteljica na dah.

Foto: Mare Milin
Styling: Ivana Pavić
Make-up: Petra Sever
Frizura: Ivan Pervan, PRIMEvision salon
Zahvaljujemo Galeriji Kranjčar na ustupljenoj lokaciji za snimanje.