
Je li opsesija samooptimizacijom otišla predaleko i trebamo li se bojati nekoliko čaša vina?


Za mnoge je nekoliko čašica vina sasvim uobičajen dio ljetne večeri – bilo da je riječ o petku, suboti ili čak srijedi na godišnjem odmoru. No za Stevena Bartletta, poduzetnika i voditelja popularnog podcasta “The Diary of a CEO”, tih je nekoliko čaša bilo dovoljno da mu uništi sljedećih nekoliko dana.
“Popio sam nekoliko čaša vina. Nisam se napio, a ipak mi je to uništilo tri dana života zbog domino-efekta koji je izazvalo. Te noći lošije sam spavao, a zbog toga što sam lošije spavao, sljedeći dan sam se i lošije hranio. Nisam otišao u teretanu taj dan ni dan poslije jer sam se osjećao stvarno loše”, ispričao je Barlett svoje iskustvo – i izazvao lavinu reakcija na društvenim mrežama o kulturi samooptimizacije.
Steven Barlett i kultura samooptimizacije
No vratimo se nekoliko koraka unatrag. Steven Bartlett jedan je od najpoznatijih zagovornika kulture samooptimizacije i voditelj podcasta “The Diary of a CEO”. Britanski poduzetnik i investitor karijeru je započeo kao suosnivač marketinške tvrtke Social Chain, a danas ga milijuni ljudi prate zbog razgovora s vodećim stručnjacima za zdravlje, produktivnost, psihologiju i osobni razvoj. Njegov podcast redovito se nalazi među najslušanijima na svijetu, a Bartlett je postao jedno od najprepoznatljivijih lica modernog samooptimizacijskog pokreta.
Smanjenje unosa alkohola, umjerenost u prehrani i redovita tjelesna aktivnost nesumnjivo su zdrave navike. No kultura samooptimizacije posljednjih je godina otišla korak dalje. Njezini najglasniji zagovornici život promatraju kao projekt neprestanog unapređivanja, u kojem gotovo svaki trenutak dana mora imati svrhu. Jutro počinje vođenjem dnevnika kako bi se poboljšalo mentalno zdravlje i povećala produktivnost, zatim slijedi trening, doručak pažljivo složen prema omjeru proteina, vlakana i mikronutrijenata, pa posao, zdravi obroci, dnevni cilj od 10 000 koraka i, na kraju, san. Čak ni odmor više nije prepušten slučaju – pametni prstenovi i satovi analiziraju njegovu kvalitetu, mjere oporavak organizma i predviđaju razinu energije za sljedeći dan. A energija je, prema toj filozofiji, najvrjednija valuta jer bez nje nema ni produktivnosti.
U takvom načinu razmišljanja alkohol više nije dio opuštene večeri provedene s prijateljima – one u kojoj se, uz smijeh i duge razgovore, otvori i ta druga boca vina. Isto vrijedi i za nezdravu hranu, pa čak i za omiljen kolač koji je netko pripremio s posebnom pažnjom. Sve se promatra kroz prizmu učinka na tijelo, um i buduću produktivnost. U svijetu healthmaxxinga svako odstupanje od idealne rutine postaje potencijalna prepreka na putu prema najboljoj verziji sebe.
@diaryofaceoclip Why Steven Bartlett quit drinking🤔@The Diary Of A CEO #thediaryofaceopodcast #diaryofaceo #podcasts ♬ original sound – Diary Of A CEO Clips
Produktivnost, longevity i epidemija usamljenosti
No recimo da je Steven Barlett u pravu – možda mu je tih nekoliko čaša vina uistinu pokvarilo sljedećih tri dana. I doista, ispijanje alkohola nema nikakve zdravstvene prednosti za naš organizam, no važno je uzeti u obzir i drugu stranu. Što gubimo ako svaki izbor promatramo isključivo kroz prizmu produktivnosti?
Healthmaxxing, longevity i svi ostali -maxxing trendovi koje možemo staviti pod kišobran samooptimizacije u svom ultimativnom cilju imaju jedno – živjeti što dulje i što zdravije. No ako nam zdrav život služi samo kako bismo radili više i učinkovitije, no ne i kako bismo više uživali u životu, postaje nam jasno da nešto u ovoj filozofiji “ne štima”.
I dok raspravljamo o Stevenu Barellu, tri čaše vina i samooptimizacijskom “kultu” – kako ga oštri kritičari zovu – istovremeno slušamo o epidemiji usamljenosti koja vlada među mlađim generacijama. Istraživanja provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama i većini zemalja zapadne Europe dosljedno pokazuju da se problem društvene izolacije pogoršava. Broj ljudi koji navode da nemaju nijednog bliskog prijatelja otprilike se utrostručio od 1980-ih godina.
Usamljenost ne možemo direktno povezati s aktualnom opsesijom samooptimizacije, no ideja da niti jedan trenutak u danu ne smije biti “potrošen”, ne ostavlja prostor za duge večeri provedene u dobrom društvu. Wellbeing je postao osobni projekt koji se prati kroz precizne pokazatelje – broj unesenih makronutrijenata, kvalitetu sna, broj koraka ili minute provedene u zoni optimalnog pulsa. Zdravo tijelo, bistar um i kvalitetan život sve se češće predstavljaju kao nešto što gradimo sami, unutar svoja četiri zida i sa slušalicama u ušima – naravno, dok slušamo podcast koji nas uči kako biti još zdraviji, uspješniji i produktivniji – jer čak i odmor danas mora imati svoju svrhu.
No ako ćemo govoriti samooptimizacijskim rječnikom, znanstvena istraživanja o dugovječnosti već godinama upućuju na isti zaključak – kvalitetni odnosi s drugim ljudima među najvažnijim su čimbenicima dugog i zdravog života, a ako iz njega izbacimo sve one male trenutke zbog kojih uopće želimo živjeti dugo, možda smo putem izgubili iz vida njegovu pravu svrhu…
FOTO: Dupe Photos









