Kako EQ utječe na vaš život

Emocionalna inteligencija nije povezana s vašom stvarnom inteligencijom te je za razliku od nje možete usavršavati. Zahvaljujući konceptu emocionalne inteligencije iskoristite svoje osjećaje kao motivator.

Nema ljudskog odnosa u kojem ne sudjeluju emocije. Znanost je često promatrala emocije u trenutku kada se javi konflikt i razmatrala načine njegovog rješavanja koji bi pomogli da individua “preživi”. Rađanjem koncepta emocionalne inteligencije moguće je emocije koristiti kao motivator i pozitivan pokretač u partnerstvu, roditeljstvu, menadžmentu, liderstvu…

 

 

NE ZNAM ŠTO MI JE?
Prepoznati i osvijestiti osjećaje ponekad je teže nego što mislimo. Mnogi osjećaji koji se javljaju a da ih mi nismo svjesni, tako da je osvešćivanje emocija od velikog značaja. Važno je naučiti kako da se one kontekstualno izraze. Ako vas partner povrijedi, potrebno je prepoznati taj osjećaj, prići mu i pokušati to komunikacijom riješiti. Najčešće sve progutamo pa se pojavi ljutnja koju nosimo u sebi i prenosimo na druge. Tokom života izgrađuje se matrica emocionalnih odgovora koje je važno prepoznati i mijenjati. Primjer za to je muškarac koji nije u stanju pokazivati emocije jer je u djetinjstvu dobivao mnogo puta poruku “dječaci ne plaču”. Zato on reagira burno i agresivno dok su u pozadini druge emocije. U većini životnih situacija u kojima se neko osjetio emocionalno povrijeđen, ispostavilo se da ga partner nije povrijedio s namjerom. Ukoliko dođe do usaglašavanja između aktera, njihov odnos može se promijeniti nabolje. Zato je nužno biti svjestan svojih osjećaja i osjećaja ljudi koji nas okružuju, partnera, djece, kolega na poslu.

 

ZAŠTO SAM LOŠE RASPOLOŽENA?
Mijenjanje raspoloženja u današnje je vrijeme postalo učestala pojava u društvu. Osim emocija, kao reakcija na događaje, bitan je i emocionalni status osobe koji ima kontinuitet i konstantnost – ono što zovemo raspoloženje. Ono se definira već u ranim godinama života na osnovu komunikacije s roditeljima. Kvalitetan kontakt u ranom djetinjstvu je baza sigurnosti i garancija za stabilno i pozitivno raspoloženje osobe. Zahvaljujući sagledavanju raspoloženja s aspekta emocionalne inteligencije moguće je upustiti se u izazov mijenjanja raspoloženja. Korisno je promatrati vlastito raspoloženje, na primjer, pismenim registriranjem na svakih pola sata ili sat. Zatim, možemo raditi na popravljanju raspoloženja obraćanjem pažnje na sadržaje koje “unosimo”. Govor, riječi koje ponavljamo, glazba koju slušamo i sl. utječu na naše raspoloženje. Često se događa da ljudi koji pate zbog svoje potištenosti, istovremeno uživaju upravo u tugaljivim sadržajima i kažu “najviše volim te sjetne i tužne pjesme”. U našoj kulturi se njeguje predrasuda da nije dobro previše se radovati jer to može donijeti nesreću – “Tko se mnogo smije, plakat će” i “Nemoj se mnogo radovati, da se ne urekneš”. Glazba može u velikoj mjeri popraviti osnovno raspoloženje. Kada pjevate, morate se emotivno uključiti. Ako pjevate lijepe pjesme i ponavljate lijepe riječi, vi također ponavljate i te emocije i to s vremenom prerasta u novo raspoloženje. Više se ne smatra da je poželjno njegovati “urođeno” raspoloženje ako je ono opterećujuće za individuu, čak ni da savladavanje takvog raspoloženja stvara kreativnu energiju i vrijedna umjetnička djela. Sve ovo se, naravno, tiče zdravih ljudi koji žele upravljati svojim emocijama, da ih izraze i da ne trpe zbog njih.

 

ŠTO DAJEM, A ŠTO DOBIVAM?
Veze i partnerstvo često su komlicirane, a njihovi akteri zbunjeni onime što se od njih očekuje te što trebaju napraviti. Veze i partnerstvo nisu svakoj osobi neophodni, ali jesu izazov za rast i kvalitetu više. Kada je riječ o vezama važno je znati da postoji razvoj i pad, ne postoji status quo. Stagnacija je u stvari pad, a za zaustavljanje propadanja veze potrebno je uložiti jednako energije kao za rast i razvoj, čega možda nismo uvijek bili svjesni kada je to bilo potrebno. Partnerstvo pruža sigurnu i zaštićenu atmosferu koja omogućuje rekonstrukciju ličnosti i problematičnih aspekata, jer omogućuje da se repariraju ranije traume i nazadovoljavajući odnosi. U partnerskom odnosu često se pitamo koliko dajemo, a koliko dobivjamo. Od svog partnera očekujemo određene postupke, i svoja očekivanja trebamo izraziti. Ne trebamo težimo ljubavi u kojoj volimo i ništa ne očekujemo. Međutim, očekivanja ne trebaju biti izražena kroz zahtjev i moranje, ali ih je potrebno iskazati, kao i osjećaje povodom njih, inače se ona multipliciraju Treba postupati po poslovici “ne odlazite na spavanje posvađani”.

 

KAKO DA ZNAM TKO JE PRAVI?
Ključ uspješne veze teško je odrediti. Prije svega to je sustav vrijednosti i životna filozofija sa što više dodirnih točaka. Životna filozofija se ne mijenja lako i na njenoj osnovi je izgrađena čitava osobnost tako da je ona veoma važan čimbenik u vezi. Optimist i pesimist će teško naći zajednički jezik u dužem vremenskom periodu. Neke različitosti omogućavaju da se partneri razvijaju. U svakoj vezi postoji aspekt koji je savršen i u kojem se uživa, aspekt koji mora se mora savladavati i usaglašavati i segment koji se mora prihvatiti jer se nikada neće promijeniti. Prije nego što se partneri odluče na brak, bilo bi dobro da provedu sedam dana zajedno sami da bi se zaista upoznali, jer tokom hodanja upoznaju se samo lijepe strane. Osim ljubavi, za partnerstvo je bitno postati svjestan svog sustava vrijednosti i filozofije i potrebe za razvijanjem, ali važno je i pružiti pomoć partneru u njegovom razvoju i omogućiti mu da se izrazi.

DA LI JE TO ZA CIJELI ŽIVOT?
Da li još uvijek vjerujemo u veze za cijeli život? Mi smo biološka bića i kada postanemo svjesni svojih reakcija, požude i emocija, i prihvatimo ih, lakše ćemo se nositi s iskušenjima veze. Ako vidite zgodnog muškarca na plaži u kafiću trebate osvijestiti svoje stanje požude ili interese za tu osobu i prihvatiti ih u sklopu prihvaćanja sebe kao ljudskog bića. Kada biste dozvolili da se u vama rodi pomisao da je to prava osoba za vas, ne biste bili u pravu jer tu osobu ne poznajete. I što ako biste takve privlačne osobe sretali svakoga dana, kako biste s tim izašli na kraj? Potrebno je prihvatiti biološku dimenziju vlastite ličnosti. Požuda je normalna, ali kada odlučujete da li ćete reagirati ili ne – to već ima veze s moralnošću. Ukoliko se, na primjer, nađete na proslavi i vatreno plešete s kolegom, normalno je da se dogodi da osjetite strast, ali važno je da razmišljate o tome da li bi započinjanje bilo kakvog odnosa s tom osobom doprinijelo vašem razvoju i da li bi to povrijedilo nekoga tko vam je drag. Također, obično u tom trenutku znate veoma malo o aspektima te osobe koji su bitni za vezu. Ako je vaša veza u odumiranju i vi zaista upoznate osobu s kojom imate više toga zajedničkog, nije isključeno da je potrebno napraviti rekapitulaciju života, pa i veze u kojoj se nalazite. Tada je korisno zapitati se u kakvoj se situaciji nalazite sada. U trenutku kada se okrećete nekoj novoj osobi, pogrešno je reći “on to meni nije pružio…”, već prije “možda nisam bila otvorena za neke sadržaje…”.

 

ZAŠTO ME NE VOLI DOVOLJNO?
Ljubav je stanje, a ne nagrada koju dajemo nekome tko je ispunio naša očekivanja. Ljubavlju u stvari nagrađujemo sebe. Voljeno biće je u funkciji našeg osjećaja ljubavi i ne trebamo stalno odmjeravati količinu emocija koje mu upućujemo, uspoređujući ih s njegovim osjećajima. Vi ćete izražavati ljubav samim tim što volite i tako ćete “otopiti led”, ukoliko niste bili zadovoljni količinom ljubavi koju ste dobivali. Ne možete moljakati nekoga da vam pruži ljubav, to je potpuno pogrešno i izaziva suprotnu reakciju od onoga što vi želite. Ne moramo se osjećati loše, ali možemo da pokazati i dati partneru ono što i mi želimo dobiti od njega.

 

ZAR JE SEKS BAŠ TOLIKO VAŽAN?
Granice intime ponekad su nejasne. Kada su muškarac i žena u seksualnoj vezi, oni otvaraju vrata svoje intime onako kako to ne rade prema drugima. Ta bliskost i snaga seksualnog otvaranja pruža sigurnost koja može maskirati sve ostale loše aspekte veze i to je razlog zašto opstaju i loše veze. U emotivnim vezama, seksualnost se po intenzitetu doživljava na sličan način kao afektivna veza s roditeljima u najranijem djetinjstvu. Mladi ili emotivno labilni ljudi kada prekidaju veze imaju osjećaj gubitka svog identiteta kao malo dijete koje gubi majku prema kojoj nema jasne granice. Oni nisu u stanju da inkorporirati u svoju ličnost ono što je u vezi bilo vrijedno, naročito bliskost i intimnost, i doživjati ih kao dio sebe koji ne mogu dizgubiti prekidom s partnerom. Partneri nam u stvari pomažu da pronađemo sebe. Odrasli ljudi zahvaljujući svom iskustvu najčešće nauče da sličnu bliskost mogu ostvariti i s drugim osobama. Ukoliko neko popušta u svojim odnosima sa suprotnim spolom pred prvim impulsom seksualnosti i na tome se zadržava, to je kao da svakoga dana kopa rupu od 5 cm na drugom mjestu zbog čega nikada neće biti u stanju iskopati bunar i doći do vode.

 

ŠTO AKO ON…?
Kontrolisanje partnera i nedostatak povjerenja neki su od najčešćih problema u vezi. Trebamo raditi na sebi kada je u pitanju naš vlastiti osjećaj sigurnosti. Potreba za kontrolom ukazuje na nedostatak sigurnosti i korijene u djetinjstvu, ali moramo naučiti projicirati svoju nesigurnost na partnera, da pokušamo kontrolirati sebe a ne drugu osobu. Ono od čega strahujemo kao da prizivamo i omogućujemo da se to dogodi. Oni koji su u strahu stalno će primijećivati elemente koji mogu izazvati strah kod njih. Kada je riječ o bazi sigurnosti koju smo dobili od roditelja, uvijek treba misliti da su nam oni pružili sve što su nam mogli pružiti i da roditelji obično daju najviše od sebe. Mi sami možemo reprogramirati ono što nam se ne čini korisnim i sagledati stvarnost onakvu kakva je, te ne dozvoljavati da nam izmiču lijepi dijelovi stvarnosti. Ponekad se uvjerimo da lijepo u svom životu vidimo samo kroz tuđe oči. Kao kada vam dođe gost i vi mu pokažete grad u kojem živite i vidite oduševljenje u njegovim očima zbog ljepota koje vi u vlastitom gradu više i ne primijećujete.

 

DA LI TRAŽITI I ŠTO TRAŽITI?
Tražiti partnera ili očekivati da se stvari dogode Najvažnija su dva stava: “radi stvari u granicama
ugode” i “priđi i ne čekaj da ti priđu”. Lakše je sjediti i čekati jer prilaženje zahtjeva hrabrost
i suočavanje. Traga onaj koji zna što želi. Ako osjećate potrebu za kreativnošću, tražite način da se izrazite, ako osjećate potrebu za partnerom, tražite ga, ali ne idealnog nego odgovarajućeg. Ne postoji idealni već samo odgovarajući partner. Idealno nam sigurno ne bi odgovaralo, jer bi tražilo i od nas da budemo idealni, a to već znači mnogo tenzije.