Jeste li previše kiseli?

by | 11 travnja, 2011

Američki nutricionist Theodore A. Baroody, koji se bavi i različitim oblicima alternativne medicine, prije nekoliko godina napisao je knjigu koja je mnoge uplašila ali i navela da se dobro zamisle nad svojim načinom života i prehrane. Vrlo dramatičnim naslovom „Alkalizirajte ili umrite“ (Alkalize or die) autor je želio skrenuti pažnju na prevelike količine otpadnih kiselina koje se stvaraju i talože u organizmu modernog čovjeka, a koje su, po njegovom mišljenju, glavni krivac brojnih bolesti. Zbog toga on predlaže odgovarajuće prehrambene i životne navike čijim se usvajanjem može postići idealna kiselo-bazna ravnoteža u tijelu.

ŠTO JE LUŽNATO, A ŠTO KISELO?
Malo podsjećanje na lekcije iz kemije: lužnatost i kiselost supstanci utvrđuju se pomoću pH
vrijednosti (koncentracije iona vodika). Pritom se mjeri koncentracija hidroksidnih iona (OH), koji daju pH vrijednosti veće od 7 i lužnatu reakciju, odnosno koncentracija iona vodika (H), koji daju pH vrijednosti manje od 7 i kiselu reakciju. Ali kakvu ulogu imaju baze i kiseline u tijelu? Daju li, ili uzimaju energiju? Reakcija u kojoj nastaju baze podrazumijeva svaku kemijsku promjenu u tijelu zbog koje se njegova energija povećava, a urin postaje bazan. A reakcija u kojoj nastaju kiseline podrazumijeva svaku kemijsku promjenu zbog koje se energija tijela smanjuje, a urin postaje kiseo. Svi organi u ljudskom organizmu funkcioniraju normalno samo onda kada su količine baznih i kiselih supstanci u tijelu u pravoj ravnoteži. Npr. već i blago kisela krv može prouzrokovati niz problema, ne samo u srcu, već i u bubrezima, plućima i jetri. Sva hrana nakon prelaska iz gastrointestinalnog trakta prvo dolazi u jetru. Zbog toga je opterećenost jetre veća ukoliko otpadne kiseline neprestano kruže po krvi.

Pravilo 80 : 20
Tjelesne tekućine stalno prolaze kroz tkiva i odnose suvišne količine otpadnih kiselina. Upravo zbog toga možemo izmjeriti lužnatost i kiselost tjelesnih tekućina (krv, limfa, urin, pljuvačka), ali ne i stanje u tkivima (koža, različiti organi, žlijezde, mišići…). Otpadne kiseline koje tijelo ne može izlučiti ponovno se upijaju iz debelog crijeva i preko jetre dalje šalju u krvotok i odlažu u tkivima. Mogu ih neutralizirati jedino bazne zalihe u organizmu (prije svega natrijev-bikarbonat), ali njih tijelo nema u neograničenim količinama. Zbog toga je važno prehranom unositi namirnice koje će stvarati baznu reakciju i tako održavati potrebnu kiselo-baznu ravnotežu. Pritom je važno pridržavati se pravila 80 : 20, tj. unositi 80 posto namirnica koje stvaraju baznost i 20 posto namirnica koje stvaraju kiselost (pogledaj listu). Majka priroda je vrlo mudra i uvijek nam nudi upravo onu hranu koja nam je potrebna. Tako na arktičkim područjima nalazimo hranu životinjskog podrijetla, koja zadovoljava čovjekovu potrebu za kiselinama (meso, pri čijoj probavi nastaju kiseline, sporo se probavlja i grije organizam), dok u saharskim predjelima uspijevaju npr. datulje tj. urme, koje stvaraju baznu reakciju i imaju učinak rashlađivanja.

PAMETNA PREHRANA
Za zdravu prehranu važno je konzumirati što više svježe i neprerađene hrane, jer nam enzimi koje ona sadrži omogućuju da je lako probavimo. Ako kuhanjem uništimo enzime iz namirnica, njihovu ulogu moraju preuzeti enzimi iz našeg tijela, čije su zalihe ipak ograničene. Poželjno je da prehrana bude sastavljena od 75 posto svježe, neprerađene hrane i 25 posto kuhanih namirnica. Pritom treba izbjegavati namirnice koje stvaraju kiselost u organizmu, kao što su prerađena, vitaminizirana,
konzervirana hrana s aditivima, meso, mliječni proizvodi, pšenica, jaja… Voće i povrće, koji uzrokuju umjerenu kiselost, ne smiju se konzumirati istovremeno, jer se svježe voće u tankom crijevu brzo razgrađuje (najviše 90 minuta), dok probava nekih vrsta povrća traje i do tri sata. Voće također ne bi trebalo kombinirati ni sa škrobnim namirnicama. Ako npr. smokve, grožđice, banane, suhe šljive konzumirate sa žitaricama, doći će do fermentacije u želucu i povećane kiselosti. Škrob se, s druge strane, izvrsno slaže s povrćem (pri čemu stvara umjereno kiselu reakciju), zbog čega su vrlo preporučljive kombinacije riže ili krumpira s kuhanom brokulom, mrkvom ili crvenim lukom. Ali nikako ne trebate kombinirati dvije škrobne namirnice u istom obroku, kao npr. rižu i krumpir, niti škrob s bjelančevinama. Obrok s kruhom i mesom, ili s mesom i krumpirom nikako nije odgovarajući, jer stvara kiselu reakciju. Naime, prilikom probavljanja bjelančevina izlučuje
se solna kiselina, koju škrob neutralizira i time se njegova razgradnja znatno usporava. Škrob i bjelančevine neprobavljeni se zadržavaju u želucu i crijevima dok ne započne proces truljenja, pri čemu raste kiselost, što pogoduje razvoju bakterija. Enzimi pepsin i renin u želucu uzrokuju koagulaciju mliječnih bjelančevina. Poteškoće nastaju ako u isto vrijeme konzumirate i druge namirnice, kao što su žitarice, pahuljice ili škrobne namirnice, jer se mlijeko u tom slučaju ne probavlja. Koagulirane mliječne bjelančevine slijepe se s ostalom hranom i sprječavaju dodir sa želučanim sokovima. Cjelokupni sadržaj želuca potom počne truliti, zbog čega se razvija kiselost.

NJEGOVO VELIČANSTVO – KALCIJ
Kalcij je jedan od najvažnijih minerala za stvaranje lužnatosti. Ljudsko tijelo sadrži čak 2% kalcija ili prosječno 1,2 kg. Ovaj mineral pozitivno utječe na brojne tjelesne funkcije upravo zbog toga što izvrsno regulira kiselo-lužnatu ravnotežu u svim tjelesnim tekućinama.
Krv je u uspostavljanju te ravnoteže najvažnija i zato se tijelo brine da krv ima pH vrijednost
7,4, čak i na štetu drugih tjelesnih tekućina. Ako bi krv imala pH 6,0, bila bi kisela, ne bismo imali dovoljno kisika i nastupila bi smrt. Zato se tijelo brani na taj način što crpi kalcij iz kostiju i tako regulira vlastitu pH vrijednost. A upravo je to uzrok mnogih bolesti. Za unošenje dodatnih količina kalcija (jer konzumiranjem povrća ne možemo osigurati dovoljnu količinu) preporučljivo je uzimati
prirodne proizvode bez ikakvih dodataka, kao što je npr. koraljni kalcij u prahu.

Tagovi: