Hvala mati na salati

Opet si pala, primijetila sam. – Aha… spotaknula sam se, promrmlja i spusti pogled. – Spotaknula…? – Aha. -Pravilo broj jedan: djeca nauče hodati s godinu dana, tako da priča o spoticanju ne prolazi. Ni sa sedam, ni sa sedamnaest godina, ni nikad.

‘Ajmo ispočetka. Opet si pala. – Aha. – Mislav te gurnuo? Tišina. – Sutra ću otići kod učiteljice. – Nemoj, mama, molim te. – Zašto? – Nije on tako loš. – Molim, nije loš…? – Dobar je, mama, stvarno, samo… – O bože, nisam se tome od tebe nadala. On te gura, zbog njega dolaziš razderanih koljena – a meni plasiraš priču kako je on dobar? Tu ’’dobrotu’’ treba sasjeći u korijenu.

U tom trenutku poželjela sam da je starija, pa da joj kažem sve što mislim, sve što bi moglo biti za pamćenje, jednog dana. Da je posjednem pred sebe pa da počnem onako, ozbiljnim glasom. Da kažem kako to ne može tako, da dobri ljudi jednostavno ne rade loše stvari. Dobri prijatelji ne podmeću nogu. Točka. Idemo dalje.

Muškarci su čudne biljčice, dijete moje. Ako imaš bilo kakve sumnje – bježi. Ne čekaj da se obistine. Promijenit će se. Možda. Ali nemoj ti biti ta koja ga mijenja. Neka se mijenja sam. Od ’’možda’’ se nitko nije usrećio. Intuicija je sjajna stvar, pusti neka te vodi. Ne mijenjaj sebe zbog nečega što ti nije suđeno. Ne forsiraj. Ako ne ide – ne ide. Ne žuri. Ako te voli, ništa ga neće zaustaviti. Ako te ne voli, ništa ga neće zadržati. Ako ti veza pukne zato što se nije ponašao onako kako zaslužuješ, ne pokušavaj ostati prijatelj. Ako ti se čini da te ponižava – sigurno si u pravu. I vjerojatno je vrijeme da se spakira prtljaga. Ako je neodlučan – ne voli te.

Ne ostaj samo zato što misliš da će biti bolje. Neće. Samo ćeš ti biti koju godinu starija. I, o da, morat ćeš poljubiti nekoliko žaba na tom putu do princa. I kad ga nađeš – ne pokušavaj ga kontrolirati. Jedina osoba koju možeš kontrolirati u vezi si ti. Izbjegavaj one koji imaju puno žena i isto toliko djece. Uvijek misli na sebe. Imaj svoje prijatelje. Ne njegove, ne zajedničke, već svoje prijatelje. Ne plači ako ne zove kada je obećao. Nije mu se dogodilo ništa loše. Jednostavno ga ne zanimaš.

Ako nisi sigurna kako će se ponašati prema tebi jednog dana – obrati pažnju na to kako se ponaša prema drugim ženama u svojoj obitelji. Kad kažem druge žene, mislim na sve osim majke. Kad smo kod majke, nikada, nikada ni za živu glavu ne dozvoli da živiš pod njezinim krovom. Ni da paseš iz njezinih jaslica. I ne daj da ti nešto pametuje, a sam nije spreman to napraviti. Dvostruka mjerenja su bezveze. I nemoj nikad da osjeti kako je važniji od tebe. Čak ni ako je obrazovaniji, ni ako ima bolji posao, veću plaću. Zaslužuješ poštovanje. Uvijek zaslužuješ poštovanje.

Ne pokušavaj se natjecati sa svim ostalim ženama, ali znaj da muškarce privlači ono što vide. Ako sumnjaš da se viđa s nekom drugom, vjerojatno si u pravu. Suoči ga sa svojim sumnjama, i ako osjetiš da laže – ne zadržavaj ga, nemaš zašto… Ne zaboravi nikad da djela govore više od riječi. Ako jedno radi, a drugo priča – vjeruj u ono što radi i nećeš se pokajati.

I nikad nemoj biti sa zauzetima. Ako je varao s tobom, varat će i tebe. Nema jamstva, ali ne računaj na to. Pa čak ni to što ti je rekao da te voli ne znači da te nikada neće povrijediti. To što je rekao da te voli ne znači da vam je suđeno biti zajedno. Na kraju krajeva, i voljeti je glagol. Mijenja se kroz vrijeme. I ne gubi vrijeme na to da nedostupnog učiniš dostupnim, a nevoljenog voljenim.

Upamti i to, dijete moje, muškarac će se ponašati prema tebi onako kako mu ti dozvoliš. Nikad ne daj više nego što dobivaš. I nemoj uvijek biti tu. Onog trena kad bude znao i gdje si i što si i s kim si – čarolija prestaje. Ne mora sve znati. Ne treba sve znati. Ionako će to iskoristiti protiv tebe, kasnije.

Ne pokušavaj ga razumjeti, biti njegov terapeut, ni njegova mama, ni prijatelj, ništa. Ti si njegova žena. Tu si da te voli, ne da na tebi liječi komplekse. I ne padaj na to kako on ’’nije takav’’ – kad čovjek voli ženu, upravo je takav i ne postoji ništa na ovom svijetu što ne bi napravio da je osvoji. A opet, ne zavaravaj se. To što je tvoj, ne znači da je savršen. Nije. Vjerojatno je isti kao i ostali. Ali ne igraj igrice, kad dođe vrijeme za odlazak – idi. Ako treba pustiti – pusti. Ako… – Beba, dušo, pa ti spavaš…? Ali još nisam završila… Čuješ li me, hej..? – Mama, spaaaaaava mi se… – Dobro. Spavaj. Al’ nemoj da poslije bude kako ti nisam rekla…