Svi smo barem jednom u životu susreli narcisa – osobu koja žudi za pažnjom, divljenjem i potvrdom drugih, dok pritom rijetko pokazuje razumijevanje za tuđe potrebe i osjećaje. Narcizam se danas često spominje u razgovorima o međuljudskim odnosima, no mnogo se rjeđe govori o njegovoj potpunoj suprotnosti. Na drugom kraju spektra nalazi se ehoizam – obrazac ponašanja zbog kojeg osobe potiskuju vlastite potrebe, izbjegavaju pažnju i gotovo uvijek stavljaju druge ispred sebe.
Iako je pojam ehoizma relativno nov u popularnoj psihologiji, korijene vuče iz grčkog o nimfi Eho, poznatoj po svojoj ljepoti i vedrom duhu, koju je Hera kaznila oduzevši joj vlastiti glas. Eho je od tada mogla izgovarati samo posljednje riječi koje bi čula od drugih. Lutajući šumom, zaljubila se u prekrasnog mladića Narcisa, no nije mu mogla priznati svoje osjećaje niti mu se obratiti vlastitim riječima. Kada ju je Narcis odbacio, Eho se povukla u samoću i polako počela nestajati sve dok od nje nije ostao samo glas koji odzvanja među planinama i šumama. Upravo iz mita o Narcisu nastao je pojam narcisizam, dok se danas izraz ehoizam koristi za opis osoba koje potiskuju vlastite potrebe i pretjerano se prilagođavaju drugima.
Ehoizam je 2015. popularizirao psiholog Craig Malkin u svojoj knjizi Rethinking Narcissism, u kojoj je detaljno opisao spektar između narcizma i ehoizma, u čijem se središtu nalazi tzv. zdravi narcizam.
Možda vas zanima
Znakovi ehoizma
Poput nimfe Eho, osobe s ehoizmom teško izražavaju vlastite osjećaje i potrebe. Često se boje da će djelovati zahtjevno ili sebično, zbog čega nerijetko potiskuju vlastite želje i nemaju jasno definiran osjećaj identiteta. Umjesto da sebe stave na prvo mjesto, uglavnom su usmjerene na podržavanje drugih i brigu o njihovim potrebama, piše portal Healthline.
Znakovi ehoizma mogu uključivati:
- nelagodu pri dobivanju pažnje ili pohval
- stalnu potrebu da ne opterećujete druge svojim problemima
- stavljanje tuđih potreba ispred vlastitih
- pretjerano ugađanje drugima kako bi zadržali njihovu ljubav
- poteškoće s postavljanjem granica i izražavanjem vlastitih potreba
- strah da bi iskazivanje mišljenja moglo dovesti do odbacivanja
- čestu samokritičnost i preuzimanje krivnje za probleme
- teško prepoznavanje vlastitih želja i potreba
- rijetko traženje pomoći od drugih
- izrazito razvijenu empatiju
Ehoizam ne treba miješati s normalnom skromnošću i sramežljivošću. Prirodno povučenije osobe možda preferiraju izbjegavati središte pozornosti (što je također jedna od odlika ehoizma), ali su van toga svjesne svojih kvaliteta, uspjeha, želja i identiteta.
Ehoizam u vezama
Ehoisti kao veliki people pleaseri često privlače upravo narcise jer osobe kojima trebaju neprestana pozornost i divljenje naginju ljudima koji to najviše pružaju. Budući da teško izražavaju vlastite potrebe i izbjegavaju sukobe, često se prilagođavaju partneru čak i kada to ide na njihovu štetu. U takvim odnosima ehoisti mogu postupno izgubiti osjećaj vlastitog identiteta jer se cijela dinamika veze počinje vrtjeti oko želja, emocija i problema druge osobe.
Ipak, karakteristike ehoizma odražavaju se i na ne-romantične aspekte života. U poslovnom smislu, ehoisti se često ustručavaju tražiti ono što zaslužuju, povlače se u pozadinu u korist drugih, a budući da teško ističu vlastite uspjehe i ne vole privlačiti pažnju, mogu ostati neprimijećeni unatoč trudu i sposobnostima. Sličan obrazac pojavljuje se i u prijateljstvima te obiteljskim odnosima, gdje često preuzimaju ulogu osobe koja sluša, pomaže i pruža podršku, dok vlastite probleme i potrebe zadržavaju za sebe.
Kako se razvija ehoizam?
Ove se karakteristike razvijaju u djetinjstvu, a iza njih stoji odnos s roditeljima. Ehoizam nastaje kao metoda “preživljavanja”, a često se razvija kod onih koji su se kao djeca osjećali da moraju biti nezahtjevni, kako bi bili voljeni i prihvaćeni. Terapeutkinja Donna Savery, autorica knjige o ehoizmu, ističe kako osobe sklone ehoizmu često odrastaju uz narcisoidnog roditelja. Također je primijetila da kasnije u životu često ulaze u veze s partnerima koji pokazuju narcisoidne osobine. Isto tako, osobe koje su odrasle s roditeljima koji nisu uspješno regulirali svoje emocije, naučene su da svojim ponašanjem ne smiju “izazvati” tuđu neugodnu reakciju.
Kako se nositi s ehoizmom?
Za razliku od narcističkog poremećaja ličnosti, psiholohija ehoizam ne smatra mentalnim poremećajem ni poremećajem ličnosti. Ipak, ako se prepoznajete u ovim karakteristikama i one značajno utječu na vaš život i dobrobit, uvijek možete porazgovarati sa psihologom ili raditi na tome da promijenite način razmišljanja.
Stručnjaci zato savjetuju da osobe najprije pokušaju prepoznati obrasce ponašanja povezane s ehoizmom, nauče jasnije izražavati vlastite osjećaje i potrebe te grade odnose s ljudima koji ih potiču da budu autentični. U tome mogu pomoći vođenje dnevnika, kreativno izražavanje, ali i razgovor s terapeutom, osobito ako su takvi obrasci prisutni godinama.
FOTO: Dupe Photos
