Svaki put osobnog razvoja, kao i karijere prate brojni izazovi, a po nepisanom pravilu – što ste uspješniji, odricanja je više. U našem serijalu “Business talk”, koji možete pratiti u tiskanom izdanju, a sada i na portalu, uspješne žene otkrivaju s kojim izazovima su se suočavale da bi došle do današnje pozicije.
Pratite li fotografiju na domaćem tlu, njezino ime zasigurno znate. Maja Danica Pečanić poznata je lifestyle fotografkinja čiji radovi malo koga ostavljaju ravnodušnim. U vizualnu se umjetnost, kako otkriva, zaljubila još kao dijete, a danas njezine fotografije krase brojne publikacije – od međunarodnih food i lifestyle časopisa pa sve do marketinških kampanja. Fotografija je njezin omiljen način izražavanja, no njome se počela baviti tek za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je stekla zvanje magistra grafike. Osim što Majine fotografije hrane izazivaju zazubice, one jednostavno očaravaju i uvode u neki drugi svijet. Da Maja Danica također stoji i uz bok svjetskim fotografima dokazuje prestižna nagrada Pink Lady Food Photographer of the Year. S Majom smo razgovarali o fotografiji, pronalasku vlastitog stila, prednostima i manama ove profesije, kao i o tome kako se izdvojiti kao fotograf danas.
Food fotografiju ne volim odvajati od drugih stilova. Zapravo, radi se o temi koja je kontinuirano prisutna u mom radu, ali nije odvojena od recimo portretne fotografije ili pejzaža. Moj interes usmjeren je na hranu u širem kontekstu, ne samo kao close up fotografije tanjura nego se radi o interesu za hranu općenito, a fotografija hrane i svega oko nje zapravo je samo rezultat tog interesa.
Kao prvo, već sama činjenica da se radi o karijeri za mene je nešto što uopće nisam planirala. Gledanje na to kroz ekonomsku prizmu zapravo je nužnost življenja u sustavu preživljavanja. Biznis se sam po sebi razvio stavivši umjetnost u drugi plan.
Prednost mog posla u usporedbi s nekim uredskim poslom jest mogućnost prikazivanja neke vlastite stvarnosti, kontakt s velikim brojem ljudi, suradnicima i klijentima, odlazak na teren… Nedostatak je ulaganje u posao nauštrb slobodnog vremena, zapravo sudbina većine poduzetnika koji se bore s birokracijom i porezima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Mi ljudi na sve se naviknemo. Teško mi je pričati o uspjesima i ponosu. Subjektivno sam ponosna na zadnju fotografiju, koja je nešto u meni probudila i gdje se dogodilo nešto za mene novo. Priznanja me najmanje čine ponosnom. Razumljivo da su me činila sretnom u trenutku kad je do nekog priznanja došlo, ali generalno nije nešto s čime se intimno identificiram.
Rekla bih da je razmišljanje, odnosno gledanje svijeta utjecalo na moju fotografiju. Fotografija je zapravo samo medij kroz koji se izražavam.
Kako se radi o procesu, najviše od svega potrebni su hrabrost, upornost, ustrajnost i pozitivan stav da bi u tom procesu došlo do razvijanja osobnog stila. Nažalost, to nije dovoljno. Osim osobnog stila, potrebno je pogoditi i trend jer bez toga neće biti prilike da unovčite svoj stil.
Mislim da je danas u jednu ruku lakše postati fotograf. Živimo u vremenu u kojem nas jedan klik dijeli od bilo koje informacije. To je, zapravo, u jednu ruku i prokletstvo jer dolazi do gubitka autentičnosti izraza i više-manje se sve svodi na imitaciju. Mobiteli nam daju mogućnost lagane dokumentacije ili igre, ali, na kraju krajeva, ono što čini fotografiju nije fotoaparat ili mobitel, nego osoba koja nešto vidi te način na koji prenosi to što vidi, odnosno osjeća. Postoji još jedan trend dosta specifičan za vrijeme u kojem živimo, a to je neka lakoća davanja na vlastitoj važnosti, što je najviše prisutno na društvenim mrežama. Pri tome ne mislim da su društvene mreže loše kao takve, nego mislim da tek sada polako dolazi do
spoznaje u društvu da je sâm rad bitniji od nabrajanja zanimanja ispod potpisa i da sve što je objavljeno nije nužno prikaz ispunjenja i sreće.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Mislim da vlastiti fotografski stil mora doći iznutra. Jasno da svi imaju neke uzore i da se inspiriraju nekim tuđim radom ali kad se postigne da taj stil postane specifičan i prepoznatljiv, to znači da je rezultat rada. Dogodi se u nekom trenu i ostane tu da nas prati. Nekad kad i želimo, teško ga se rješimo.
Teško je dati konkretan savjet. Zapravo, sve ovisi iz kojih motiva netko polazi i što želi postići. Kako posao ovisi o preporukama, osim razvijanja stila, bitno je raditi i na načinu na kojem komuniciramo s klijentima. Izgradnja ravnopravnog odnosa bit će nešto što će odrediti kako se osjećamo dok radimo na projektu, što će u završnici utjecati i na to kako radimo. I na kraju, mislim da je ključno znati pravni dio vezan za otkup autorskih prava jer u konačnici od toga i živimo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Foto: Maja Danica Pečanić
Neplodnost je tema koja zahtijeva otvoreni dijalog i podršku, a šesti po redu humanitarni event Andree Solomun posvećuje se upravo tome. &Body:...
U posljednje vrijeme turizam postaje sve važniji segment gospodarstva, no s njegovim rastom dolazi i povećana svijest o očuvanju autentičnih destin...
Hidracija je ključna za zdravlje i dobrobit, a korištenje staklenih boca za vodu može biti izvrstan način osiguravanja čiste i sigurne vode tijekom...
Koje cvijeće odabrati za balkone ovog proljeća - pitanje je koje, vjerujemo, muči mnoge. Upravo sada vrijeme je da odlučite što posaditi na svom vr...
