Agorafobija: kako prepoznati i nositi se s ovim sve češćim poremećajem?
Zamislite ovo – čim zakoračite iz svog doma, srce vam počne jako kucati. Sa svakim korakom znojenje dlanova se pojačava, krvni tlak raste, javlja se šum u ušima, vrtoglavica i nesvjestica. Upravo ovako se osjećaju osobe koje se suočavaju s agorafobijom, strahom od nekontroliranih mjesta i situacija. Nekoć osjećaj u sjeni, osuđivan od okoline, danas je strah od javnih mjesta problem mentalnog zdravlja o kojem se otvoreno govori i s kojim se može izboriti.
Agorafobija je jedan od anksioznih poremećaja koji podrazumijeva strah od situacija u kojima bi moglo biti teško pobjeći ili dobiti pomoć u slučaju napada panike ili neugodnosti. Često čujemo da se agorafobija poistovjećuje sa strahom od otvorenog prostora, ali to nije posve točno. Strah izazivaju mjesta ili situacije koje osoba ocijeni kao nesigurne i izvan zone osobne udobnosti. Za nekoga, to je prepuno javno mjesto, a za drugoga to može biti javni prijevoz, trgovački centar, bilo kakav red, ulazak u tunel. U posebno teškim slučajevima napuštanje kuće bez pratnje može postati gotovo nemoguće. Za sada znanstvenici ne znaju što izaziva agorafobiju. Jedino što je znanost do sada uspjela utvrditi jest da je povezana s napadajima panike. Čak trećina ljudi koji imaju panične napadaje razvije i agorafobiju. Ipak, to ne znači da se ova vrsta anksioznosti ne može razviti samostalno.
S kakvim se osjećajima suočavaju osobe s agorafobijom?
Svi mi ponekad imamo blagi napadaj panike ili osjećamo anksioznost zbog velike gužve, nepoznatih mjesta… Ali za osobe s agorafobijom, taj je strah toliko jak da im blokira svakodnevne aktivnosti. Klinički navedeni simptomi agorafobije jesu bol u prsima ili ubrzano lupanje srca, strah i drhtavica, hiperventilacija ili otežano disanje, vrtoglavica i nesvjestica, iznenadni naleti hladnoće, crvenilo u licu, prekomjerno znojenje, probavne smetnje. No, osobe s agorafobijom će reći da to čak i nije najgore što im se događa.
“Osjećaš se kao da ti je život stavljen na pauzu dok svi ostali nastavljaju. To je nevjerojatno onesposobljavajuće, nešto što mislim da netko može razumjeti tek kada sam to iskusi. Teško je iz puno razloga, a jedan od njih je taj što te nitko ne razumije, a neki će te čak i osuđivati i reći da si samo lijen ili da to radiš zbog pažnje. Sama pomisao na izlazak iz kuće dovoljna je da me uhvati napad panike. Osjećam se vrlo usamljeno i kao da sam teret svima ostalima, posebno roditeljima”, opisala je korisnica platforme Quora.
Pjevačica Perrie Edwards o svom iskustvu s agorafobijom
O svom iskustvu s agorafobijom nedavno je progovorila Perrie Edwards, članica popularnog britanskog benda Little Mix. Za podcast We Need to Talk otkrila je da, prije samo godinu dana, u rujnu 2024., nije bila u stanju napustiti kuću. Do tada je uspijevala funkcionirati barem na razini zadovoljavanja potreba svog trogodišnjeg djeteta. No prije 12 mjeseci dosegnula je kulminaciju svojih strahova i odlučila potražiti pomoć psihoterapeuta.
“Bilo mi je krajnje neugodno, u najmanju ruku, kada je trebalo napustiti kuću. Nisam htjela ići nigdje daleko, jer mi je bilo preteško vratiti se. Moj je dom bio moj siguran prostor na kojem se ništa ne može dogoditi i nitko ne može doprijeti do mene. Tu ne bih imala ni panične napadaje. Postalo je toliko loše da nisam mogla izaći iz kuće”, otvoreno je rekla Edwards. Baš kao i za većinu ljudi koji se bore s agorafobijom, jedino rješenje za Perrie bilo je suočiti se s problemom i započeti psihoterapiju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako prepoznati agorafobiju i nositi se s njom?
Ako se često osjećate preplavljeno, anksiozno ili panično pri pomisli na izlazak iz kuće, gužve, javni prijevoz ili druge situacije iz kojih bi vam bilo teško izaći, to bi mogao biti znak agorafobije. Simptomi mogu uključivati ubrzano lupanje srca, znojenje, drhtavicu, vrtoglavicu ili čak panične napade. Ako zbog tih simptoma počnete izbjegavati takve situacije i sabotirati svoju svakodnevicu, bilo bi dobro potražiti stručnu pomoć. Samo liječnik ili psihoterapeut mogu postaviti točnu dijagnozu i ponuditi odgovarajuće tretmane.
Ključ za borbu s agorafobijom jest postupno vraćanje samopouzdanja. Uz pomoć terapeuta, lijekova i malih koraka, postupno ćete vraćati kontrolu nad vlastitim životom. Podrška okoline je dragocjena. Liječenje agorafobije zahtijeva kombinaciju psihološke i, po potrebi, farmakološke podrške. Prvi i najvažniji korak je psihoterapija koja pomaže osobi identificirati i mijenjati obrasce razmišljanja koji izazivaju strah, a uključuje i postupno izlaganje situacijama koje izazivaju anksioznost. U težim slučajevima liječnik može preporučiti lijekove poput antidepresiva ili anksiolitika kako bi se ublažili simptomi panike. Također, važnu ulogu imaju tehnike disanja, relaksacije i podrška bliskih osoba jer osjećaj razumijevanja i sigurnosti znatno olakšava proces oporavka.
