Stigla je Think Ink cvjetna linija čestitki za posebne prigode
Sigurno ste ovih proljetnih dana pozvani na barem jednu proslavu krštenja, a možda i prve pričesti ili krizme. Upravo tim povodom, domaći kreativni...
Zašto ogovaramo i koliko uistinu dnevno trošimo vremena na “pričanje o drugima”?
Da baš svi ponekad tračamo potvrđuje i nova studija objavljena u časopisu “Social Psychological and Personality Science”. Otkrila je da prosječna osoba dnevno na pričanje o drugima potroši 52 minute, a većina ljudi ni ne misli da trača – jer ne idu okolo šapćući: “Jeste li čuli što je on napravio prošli vikend?” Umjesto toga, oni samo “dijele informacije o ljudima u njihovim životima s onima oko sebe”.
Prema autorima studije, definicija tračanja je jednostavna: govoriti o osobi koja nije prisutna. Nije nužno da se pritom šire zlonamjerne glasine ili neugodne priče, nego se samo dijele informacije.
Ogovarate tako, stoji u objašnjenju studije, i kad nekome kažete da vam se idući vikend rođak ženi, ili da vaš najbolji prijatelj počinje s novim poslom.
Studija je pokazala da većina ljudi u 52 minute “tračanja” zapravo samo dijeli bezopasne detalje iz svakodnevnog života.
Zašto onda trošimo gotovo sat vremena dragocjenog vremena na razgovore o detaljima života drugih ljudi? Prof. dr. Mark Leary, profesor psihologije i neuroznanosti na Sveučilištu Duke koji se specijalizirao za socijalnu i osobnu psihologiju, objašnjava to ovako:
“Ogovaranje je temeljni ljudski instinkt jer su naši životi duboko ukorijenjeni u skupine. Mi ne samo da živimo u grupama nego ovisimo o tome da i drugi u našim grupama prežive. U svjetlu toga, svi moramo imati što više informacija o ljudima oko sebe kako bi znali kakvi su, ali i kome se može ili ne može vjerovati, tko krši pravila grupe, tko je s kim, kakva su im stajališta i slično”, objasnio je Leary, koji dodaje i da ne možemo uvijek spriječiti da ogovaranje postane ružno.
Tako neki tračevi, ističe, imaju negativne posljedice na onog o kome se priča, a drugi mogu imati negativne posljedice i za onog koji priča (ako ovaj drugi sazna ili ako ostali iz skupine zaključe da je tračer nepouzdan).
“Ako vam, na primjer, majka kaže da vam je otac ostao bez posla, on bi se mogao naljutiti na majku jer mu nije dala vremena da vam kaže sam”, objasnio je Leary za Health, a dodaje i da trebamo paziti što o drugima govorimo jer nas tračanje ponekad može i udaljiti od nekoga do koga nam je stalo.
Foto: Unsplash
