Zašto je posebno važno da djeca piju dovoljno vode?

by | 21 kolovoza, 2019

Iako smo tijekom ljetnih mjeseci već navikli na učestala upozorenja o važnosti hidratacije, ova je tema jednako važna tijekom cijele godine. Naime, s vremena na vrijeme važno je zapitati se unosimo li dovoljno tekućine u organizam, pogotovo vode, koja je neizostavan dio zdravijeg životnog stila. Jeste li znali da je djetetu uzrasta do osam godina potrebno 4- 5 čaša vode dnevno, a onim malo starijima preporučuje se čak 6 – 8 čaša? Unošenje vode važno je za sretno i zdravo odrastanje, ali postoji i nekoliko dodatnih razloga zbog kojih je voda za one najmlađe jednako važna, kao i za odrasle, ako ne i važnija.

  • Djeca brže dehidriraju. Ako ste roditelj, baka, djed ili ste barem jednom u svom životu čuvali nekog mališana, znate koliko su aktivni i živahni. One najmlađe sve zanima – oni otkrivaju svijet na način da stalno trčkaraju, jure, skaču i igraju se. Uz sve te aktivnosti, oni, naravno, puno brže gube vodu iz organizma u usporedbi s prosječnom odraslom osobom, pa je važno voditi računa o tome da vodu unose u optimalnim količinama. Imajte na umu da je oko 60 posto organizma prosječne odrasle osobe voda, a kod mališana je taj postotak još veći te iznosi oko 80 posto pri rođenju, a oko 75 posto do trenutka kada, uglavnom, kreću u prvi razred.

  • Mališani često zaborave da su žedni. Od mnoštva zabavnih avantura, možemo razumjeti zašto klincima ne ostaje previše vremena za jednu tako “dosadnu” aktivnost poput čaše vode. Stoga, obratite pažnju i svog mališana naučite da vam kaže kada je žedan, isto kao što govori kada je gladan – avanture neće nigdje pobjeći, a uz pravilnu hidrataciju za njih će imati samo još više elana. Rješenje leži u tome da i vi u početku budete „dosadni” te ih stalno pitate jesu li žedni i nudite im vodu, dok oni sami ne steknu naviku redovite hidratacije.

  • Nedovoljna hidratacija može imati negativan utjecaj na dječje zdravlje. Neka istraživanja* pokazala su kako neadekvatno i nedovoljno unošenje vode može imati nepovoljan utjecaj na zdravlje mališana, uključujući njihov kognitivni performans i rezultate u školi. Primjerice, određene studije** pokazale su kako mališani čiji je organizam dobro hidratiziran, to jest oni koji redovito unose dovoljno vode, pokazuju značajno bolje rezultate u kognitivnim testovima.

Neki od znakova dehidracije kod djeteta, na koje je potrebno obratiti pažnju, mogu biti: umor, glavobolja, manjak koncentracije, nedostatak pažnje, suha koža, nervoza i tamno žuta mokraća.

Dodatno, kada govorimo o unošenju tekućine, nutricionisti uvijek preporučuju da djeca piju vodu i svježe cijeđene sokove (sokove od svježeg voća i povrća), a izbjegavaju gazirane napitke i slatke sokove. „Voda je savršen izvor hidratacije, i uz to nema kalorija ni šećera“, ističe Koraljka Novina Brkić, nutricionistica kompanije Nestlé. „Postoje razni trikovi kojima ispijanje vode možete učiniti zanimljivim za najmlađe – na primjer, pomoću kockica leda u raznovrsnim oblicima, koje možete napraviti uz posebne kalupe, ili dodajući u njih zanimljivo isječene komade voća i povrća. Djeca odlično reagiraju na ove male promjene, a vi im pomažete da u ranom djetinjstvu steknu izuzetno zdravu naviku“, objašnjava Novina Brkić.

Dakle, uz malo promišljanja i pažljivog planiranja, voda, osim izvora zdravlja, može biti i izvor zajedničke zabave te uživanja. I ne zaboravite – zdrava djeca odrastaju u zdrave odrasle osobe, a izbori koje im ponudite dok su mali itekako utječu na njihove samostalne izbore u zreloj dobi.

Upravo zato su, u protekloj osmoj sezoni projekta „Vrtim Zdravi Film“ koji u suradnji provode Hrvatski školski sportski savez i kompanija Nestlé, učenici sedmih razreda diljem Hrvatske kroz četiri predavanja stekli osnovna znanja o pravilnoj prehrani i njenom planiranju te utjecaju hrane na tijelo, a dobili su i praktične savjete o tome kako primijeniti stečena znanja. O važnosti unosa vode, naročito spomenutih osam čaša dnevno, govorit će se u devetoj sezoni projekta koja kreće u rujnu.

*(npr. Goodman et al. 2013.)
** (Khan et al. 2015. i Booth et al. 2012.)