Bili smo na prvoj Write&bite radionici u Hrvatskoj: ovo su naši dojmovi
U vremenu kad stalno jurimo od jedne obveze do druge, pronaći trenutak samo za sebe, za vlastite hobije i nova poznanstva postalo je pravi luksuz. Često nam nedostaje i onog prostora za igru i uključivanje kreativnih vijuga (da, čak i nama koje od pisanja živimo), pa sam baš zato odlučila isprobati nešto sasvim novo – Write&bite radionicu, prvu takvog tipa u Hrvatskoj, ali i šire.
Tako sam se u četvrtak predvečer uputila na Medveščak, u coworking prostor BIZkoshnica, gdje se održavala ova drukčija i meni itekako primamljiva radionica. Njezin koncept nadovezuje se na sve popularniji paint&wine format – večeri uz čašu (dvije, tri…) vina u kojima sudionici otpuštaju svoju kreativnost slikajući na platnu. Samo što je ovdje platno zamijenio papir, a kist olovka. Vino je, naravno, ostalo, uz kiflice i pokoji slatki zalogajčić koji su dodatno upotpunili ugođaj.
Mene i još šest djevojaka u Koshnici je dočekala organizatorica Stella Zavišić, profesorica hrvatskog i autorica knjige “Kako naručiti dečka preko interneta” koju je, kako nam je otkrila, prošle godine samostalno izdala. Prije radionice poručila nam je da je jedino što trebamo ponijeti naša omiljena knjiga (moram priznati, ovo mi je predstavilo priličan izazov, budući da mi skoro svaka koju pročitam postane omiljena) i dobra volja. Sve ostalo – papiri, olovke, vino i grickalice dočekali su nas u simpatičnom i baš ugodnom prostoru.
Među okupljenim mlađim ženskim društvom, od početka je vladala topla, opuštena atmosfera, a prostorija je postala svojevrsna no judgement zona – realno, ono što nam svima pomalo nedostaje. Radionicu smo započeli kratkim upoznavanjem i predstavljanjem svojih omiljenih štiva. Neke su djevojke ponijele više njih, a neke su zaboravile, no niti to nije bio problem. Knjige su u radionici služile samo kao “alat” za pisanje vlastitih tekstova, pa je Stella imala spremnih nekoliko svojih koje im je posudila.
Prije radionice nismo točno znale što nas čeka – osim obećanja da će nas u ta dva sata Stella voditi kroz vježbe pisanja koje otključavaju kreativnost, potiču iskrenost i snalažljivost. Jasno, ovo nije bila radionica na kojoj smo učile o tehnikama pisanja i pripovijedanja, već kroz ugodno druženje i razgovor, upoznavanje i pisanje ponovno trenirale svoje kreativne vijuge i izlazile iz svoje zone comforta. Zapravo, za mene je baš to bio najvažniji aspekt – isprobati nešto novo, tvrde čak i psiholozi, ipak je jedan od najboljih načina za izgradnju samopouzdanja.
Nego, vratimo se na samu radionicu. Stella ju je započela jednostavnim pitanjem, na koje svaki dan barem jednom odgovorimo. “Kako si?”. Samo što ovaj puta nismo govorile, nego pisale – i to olovkom na papir (za mene gotovo pa zaboravljeno umijeće, nažalost se ne sjećam kada sam zadnji puta napisala nešto a da to nije bilo pomoću tipkovnice laptopa ili mobitela, čak i popis za dućan pišem u Apple bilješkama).
Nakon što smo terapeutski posložile vlastite misli i osjećaje, uslijedio je niz slatkih spisateljskih zadataka – svoju smo priču (ili pjesmu) započinjale nasumičnom rečenicom iz svojih omiljenih knjiga, što se pokazalo baš zabavnim kreativnim zadatkom. Bilo je tu još puno sličnih, koje zainteresirane mogu isprobati već na sljedećoj radionici, 16. listopada, a više informacija dostupno je na Instagramu organizatorice Stelle.
Dojmovi? Meni se baš svidjelo, a cure su podijelile svoje. “Ovo je bio baš izlazak iz zone komfora, ali u safe spaceu”, rekla je jedna sudionica dok smo se družile nakon završetka radionice, a sve smo se složile da je definitivno zanimljivo i iskustvo koje bismo ponovile. Zapravo, pisanje je bio tek jedan od aspekata radionice. Bila je to prava mala pauza od svakodnevnog kaosa, prilika da zastanemo i provedemo dva sata samo za sebe. Za mene, kojoj je pisanje svakodnevica, ono je tih dva sata postalo način da se opustim, izbacim misli koje mi se neprestano vrte po glavi, upoznam nove sebi slične cure i zaboravim na sve obveze koje me čekaju…
FOTO: Privatni album, IG @stella_pise
