Mogu li nam čakre uistinu biti blokirane i time nas sprječavati da budemo sretni?

Čakre su često predstavljene kao energetski centri koji mogu biti protočni ili blokirani, a u tom nam slučaju onemogućuju radostan, upotpunjen život. 

Bez sumnje u tradicionalni pristup razumijevanja čakri, za misao vodilju ovog članka možemo reći da to nije najbolja terminologija. Mi nemamo blokade koje nas sprječavaju da bismo konačno bili sretni, nismo “zaprljani” životom i traumama koje trebamo riješiti da bismo jednom zauvijek odahnuli od svih problema. Kad tako razmišljam, uvijek se pitam što kad konačno pročistim sve blokade i dođem do slobodne sretne duše?. Odgovor je uvijek isti – nema te krajnje sreće. Podložni smo bolestima, starimo i umrijet ćemo. Rastanak i bol nisu nikakve blokade na osobnoj razini upisane u našoj “natalnoj karti” već su prirodan dio tijeka života. To nije ni najmanje pesimistična kontemplacija*, navodim je kako bi se mogla nadovezati i reći da pravi mir možemo pronaći jedino u pristajanju na taj prirodan proces i tok.

Život je stalni proces nastajanja i nestajanja, sva naša stanja dolaze i prolaze, mi zapravo imamo samo doživljaj u kojem je sadašnje iskustvo prisutno iz trenutka u trenutak.

Istina je da smo odgojem pokupili uzorke djelovanja i razmišljanja koji su nas uvjetovali na ovaj ili onaj način no to je prirodno, ne možemo biti ne uvjetovani odgojem i kulturom u kojoj živimo. Na primjer; kao djete plačemo i pokazujemo nezadovoljstvo kad nešto nije u redu. Ako nam roditelji na takvo ponašanje govore “budi dobar” ili “nisi dobar”, mi smo u konfliktu – mene boli i to pokazujem kako znam, a za to sam kažnjen… Tako naučimo da nije sigurno biti iskren, da nismo prihvaćeni kada nas boli i da nemamo zaleđe u roditeljima. To je uvjetovanost odgojem. Kada odrastemo ta se uvjerenja i obrasci ponašanja ponavljaju automatski (nesvjesno) u bliskim odnosima.**

Nezadovoljstvo (od malih iritacija do duboke boli), osjećaj “blokiranosti” i frustriranosti stanja su s kojima živimo, koja učimo držati blizu srca u razumijevanju da im ne možemo pobjeći, da nije ništa krivo ako osjećamo nezadovoljstvo i bol te da živjeti cjelovit život znači dozvoliti si osjetiti sve bez obzira na to što je uzrok.

Dokle god težimo životu bez osjećaja boli i nezadovoljstva, lovimo sreću koja ne postoji, nismo si dovoljno dobri takvi kakvi jesmo (jer sigurno nešto ne valja sa mnom ako patim) i živimo s osjećajem da se još trebamo unaprijediti, “sve do kraja riješiti” da bismo bili sretni. 

Razočaranje je u uvjerenju da sada nije kako bi “trebalo biti”.

Umjesto da tražimo način za riješiti svoje “ukorijenjene probleme” i “blokade u čakrama” zbog kojih si uopće dozvoljavamo misliti da nismo dovoljno dobri i da sada nije kako bi trebalo biti, pokušajmo život vidjeti kao stalno promjenjiv proces. Svaki trenutak je nov, nijedno iskustvo se ne ponavlja. Iako se nama čini da su naša nezadovoljstva konstanta, ona su prisutna kad su uvjeti za njih prisutni. Zato palimo svjetlo svijesti, “mindfulness lampicu” upravo u onim aspektima svog života koji nam se čine kruti, nepromjenjivi i koje najradije ne bismo gledali.

Treniramo svoj um da bude prisutan sa sadašnjim trenutkom tako da možemo vidjeti pod kojim se uvjetima javljaju ta stanja uma i tijela. Ako možemo biti dovoljno svjesni (mindful) da osjetimo, pristanemo i na koncu pustimo iskustvo koje je sada tu, mi smo ga time proživjeli ali i pustili da prođe – tu naviku uma kultiviramo meditacijom. Vidimo da ta blokada nije osobna stvar koja se “meni stalno ponavlja”, već samo iskustvo koje se u tom trenutku pod tim uvjetima pojavilo i prošlo kad su se uvjeti izmijenili. Apstraktnim razmišljanjem vidimo neosobnost iskustva i uzimamo utočište u prolaznosti koja je sigurna.

Modelom joga čakri možemo se poslužiti kao sustavom koji nam pomaže da osvjetljavamo dio po dio tijela i komplekse koji su uzroci vrtloga nezadovoljstva. Kultiviramo zdravu mindful svijest sa suosjećajnim stavom za svaki dio svojeg tijela i učimo gledati novim očima, iz druge perspektive ono što osvijestimo. Malo-pomalo vidimo prirodu tog nezadovoljstva i lakše pustimo da biva i prođe u svojem scenariju dok mi, ovaj put osviješteni, reagiramo drugačije. Upravo je to “čakra koja se vrti” drugim riječima energija u tijelu koja prolazi i teče te stav u kojem život nije borba već putovanje. 

Tekst: Tena Rebernjak, certificirana učiteljica joga 

 

*Mudrost Buddhinog nauka kaže da je bol plemenita istina, kaže da bol trebamo upoznati, dozvoliti da bude, znati živjeti s njom, a ne bježati od nje. Bol (dukkha) je plemenita istina jer nas uči da vidimo pravu prirodu stvarnosti: prolaznost (anicca) i neosobnost iskustva (anata), kaže Buddha.

**S ovom se tezom bavi Gabor Mate u svojoj knjizi “Kada tijelo kaže ne”. Gabor navodi da žrtvujemo svoju autentičnost (iskrenost kako se osjećamo) za vezanost (kako nebi izgubili primarni odnos – skrbnika ili partnera). Upravo u neiskrenosti prema sebi i neizražavanju svojeg iskrenog osjećaja leži uzrok bolesti. 

Pridružite se ciklusu osvještavanja 7 aspekata bivanja – čakri OSVJETLJAVANJE od 5. 11. do  17. 12. 2022. Namjera ciklusa jest osvijetliti glavne aspekte koji pokreću naš život. Sedam energetskih vrtloga, čakri stvaraju kemiju koja nam diktira raspoloženje i kvalitetu života.

Sve oko nas i u nama je vibracija energije, uvjetovanosti i navike (pozitivne i negativne) iz kojih djelujemo i imaju svoju vibraciju. Iščitavaju se kroz tijelo u vidu držanja i kretanja tijela, boli i bolesti te kroz emocije i misli koje nam se pojavljuju. Sustavom čakri lako možemo osvijetliti svoja emotivna, mentalna i fizička stanja te spoznati aspekte sebe i svog života koji ne teku s lakoćom.

Pogledajte isječke s radionica iz prethodnog ciklusa:
Ciklus osvještavanja
YouTube Playlista

Pročitajte: Plan za zdravu trudnoću u 6 koraka donosi nam instruktorica joge Tena Rebernjak