Vanna o strepnjama tijekom pandemije i omiljenim ispušnim ventilima

Vanna. Glazbenica, diva. I dok mi slavimo 150. izdanje, Vanna je proslavila 30 godina svoje glazbene karijere. Vrlo uspješne karijere, reći će svi koji uživaju u njezinoj glazbi, a i glazbeni kritičari koji su je prošle godine nagradili Porinom za album godine “Izmiješane boje”, a ove godine za pjesmu “Puna memorija”. I to je samo dio nagrada i priznanja koje je dobila posljednjih godina. Tijekom godina pratili smo njezin glazbeni put od ET-a do sasvim drukčije glazbe. “Zrela žena, zreli tekstovi, savršena glazba. Vanna nikad bolja!”, jedan je od komentara ispod njezine pjesme, i još jednog hita “Puna memorija”. Možda upravo taj komentar na najbolji način opisuje Vannu sada, osobno pa tako i glazbeno. Naime, i sama će nam reći kako su glazba i pjesme za nju strast, posao, hobi i opsesija – sve u jednom. I takve pjesme pjeva, one koje poklanja slušateljima, koji nerijetko pjevaju njezine pjesme. Često ćemo čuti u mnogim emisijama mlade pjevačice kako pokušavaju zvučati kao Vanna, emotivno, snažno i zrelo. Ona ih obožava slušati, kako sama kaže, jer voli vidjeti kako ljudi osjećaju njezinu glazbu. Emocija je još jedna od stvari koja je opisuje, a možda i najviše. I nemojmo zaboraviti – uvijek je vesela, opuštena, i nasmijana, a takva je bila i na našem snimanju. Na pozornici i pred kamerama, osjeća se kao doma.

 

“Najvrjednije nagrade su ljudi koji slušaju moje pjesme”

Godina je započela nagradom Hrvatskog radija, pa nominacijama za nagrade Narodnog radija, Cesaricu, nagrade Zlatni studio, Večernjakovu ružu te za kraj Porin. Puno je to nagrada koje pokazuju kako je Vanna jedna od trenutačno naših najboljih glazbenica. “Činjenica da me nigdje nisu zaobišli ili izignorirali sasvim mi je dovoljna; to najviše govori o dometu pjesme “Puna memorija”, ali i pjesme “Loš trenutak” iako ona diskografski spada u 2019. godinu i album “Izmiješane boje”. Hoću li osvojiti još koju nagradu nije mi presudno, bilo bi mi drago da aranžer i producent s kojim radim, Goran Kovačić, dobije svoj Porin jer je napravio sjajan posao. Unatoč uvriježenom mišljenju, zapravo i nemam puno Porina. Do prošle godine nisam osvojila tu nagradu u posljednjih 20 godina, ali ove godine kolege su me nagradili nominacijom za Pjesmu godine, a to je ionako najvrjednije priznanje. Nisam u toj kategoriji nikad imala nominaciju, niti s bendom ET, a kako sam sama napisala pjesmu, osjećam se odlično. Ipak, sve bi to bilo nategnuto zadovoljstvo da nisam svjesna činjenice kako ljudi te moje pjesme vole i doživljavaju ih vrlo emotivno”, kaže.

Autorske pjesme

“Puna memorija”, pjesma nominirana za nagradu Porin, veliki je hit, i Vannina autorska pjesma, čiji su joj prvi stihovi pali na pamet dok je za kuhinjskim stolom brisala neke fotografije iz svog prekrcanog mobitela. “Mi smo još u bendu ET sami pisali i glazbu i stihove za sve svoje pjesme, a nije mi “Puna memorija” ni prva pjesma koju sam snimila, no dozvoljavam da je možda bolja od ostalih mojih autorski pa postiže takav uspjeh. Naravno da mi je teško stvarati pjesme; onaj kojemu je to lagano ili laže ili piše ozbiljno nebitne pjesme. S druge strane, zadovoljstvo stvaranja nečega iz ničega je nemjerljivo veće od onih situacija kad “samo” otpjevam nečiju pjesmu. Naravno, dobra pjesma ne može se osporiti i od koga god da dođe, dobrodošla je. Nadam se da ću i dalje surađivati s drugim autorima koje poznajem, poštujem i cijenim, a takvih doista ima nekoliko. Inspiracija je uvijek život kao takav i ljudi koji su oko mene”, naglašava. Kaže nam i kako pjesme koje piše dolaze iz njezine mašte, ali i od životnih sitnica, pa se tako i drugi lako u njima mogu prepoznati. “Voljela bih pisati i o moru, ali ne živim blizu mora i toliki ljudi to rade izvrsno. Zato u posljednje vrijeme često razmišljam o nevjerojatnom talentu Đorđa Balaševića koji je napisao romane kroz svoje pjesme a da se pritom vjerojatno nije maknuo iz svoje dnevne sobe. Kako recimo objasniti nevjerojatan Gibonnijev talent kojim uspije dočarati podvodni svijet jednog potonulog ratnog broda bez da je zaronio na te dubine”, dodaje.

Od ET-a do Vanne

Od početaka u ET-u Vanna je bila prepoznata po svom glasu, koji danas mnogi nazivaju najljepšim glasom na našoj glazbenoj sceni. A sada će još ponekad otpjevati i dobro poznati hit – “Tek je 12 sati”. “Kad na koncertu tamo negdje pred kraj dođe red na “Tek je 12 sati”, lijepo je gledati u publiku s pozornice i misliti: ‘Ajme, što smo te davne ’93. napravili… Ludilo od pjesme, gdje joj je kraj?’. No, što se teksta pjesme tiče, stvarno mi više ne pristaje, čak bi se moglo reći da je deplasirano da je u ovim godinama pjevam, ali eto, netko mora jer je pjesma odavno evergreen. Naravno, i ja je obožavam, no ponekad mi se čini da moja generacija pomalo odustaje od držanja koraka s novom glazbom općenito, pa se trudim nekako ih zainteresirati. Mladi ljudi većinom brzo pohvataju sve novitete pa tako do njih dođe i neka moja nova pjesma, ali starija generacija je malo manje na digitalnim glazbenim platformama pa zakasne koji mjesec s praćenjem aktualne glazbe. Evo, to je npr. popriličan izazov – biti ljudima uvijek interesantan i privlačan, nov i drukčiji. Nisam tip uhodanih i provjerenih stereotipa, pa tako od sebe i dalje planiram nuditi široki spektar glazbe. U posljednjih godinu dana zaredale su se balade, ali ja sam željna i drukčijih pjesama. Možda su me i zato tijekom moje karijere ljudi napuštali, gubili interes ili ih je više privukao netko drugi s pozornice; dio je tu i moje krivnje, ali sad se iskupljujem i uživam u tome”, kaže.

Godina 2020.

Većinu prošle godine proveli smo u nekoj vrsti karantene, što je bila i prilika druženje s ukućanima, obitelji. Nekima to baš i nije bio najbolji dio, dok će nam Vanna reći kako u njezinom slučaju to nije tako. “Dijelim muke, strepnju od neizvjesnosti i nesigurnosti sa svim svojim kolegama koji ne održavaju koncerte. To je vitalan i nenadoknadiv, nezamjenjiv dio našeg posla i smatram da smo stvarno grdno nagrabusili u ovom pandemijskom vremenu te se na trenutke osjećamo kao “tehnološki višak” na koji su svi zaboravili i koji nikome ne fali. Srećom, postoje neke potvrde za nekoliko ljetnih koncerata na otvorenom i ja vjerujem da ćemo svirati skoro kao nekad. Što se koronakrize tiče, ja sam srećom, u dobrim odnosima i sa sobom i sa svojim ukućanima pa ne prolazim kroz krizu tog tipa”, naglašava.

Glazba kao strast i hobi

Iako će neki pomisliti kako je pisanje stihova način s kojim se nosi sa stresom, nekakav ispušni ventil, Vanna će se opuštati ipak nekim drugim hobijima. “Ispušni ventili su šetnja psa ili kad uređujem svoj vrt. Pisanje pjesama znači nesanicu, vječno preispitivanje svakog tona i stiha, potraga za idealnom riječi koja fali, sumnju u sebe i na kraju strah od neprihvaćanja od strane publike. Svejedno, kao što sam rekla, zadovoljstvo je golemo i zapravo mogu reći da mi je to strast, posao, hobi i opsesija – sve u jednom. I zbog toga želim pjevati pjesme koje ljudima nešto znače, koje su stvarne, pjevne, zavodljive. Takve su mi pjesme uostalom poklanjali i drugi autori i imam obvezu nastaviti niz, ne pokvariti ga”, naglašava. Uživa u stvaranju nove glazbe. Sada trenutačno snima tri nove pjesme, maksimalno je posvećena svom radu i veseli se nastupu pred velikom publikom iako joj snimanja i svirki ni u ovo vrijeme pandemije ne manjka. “Uživanje u stvaranju nove glazbe – to mi je najdraži dio u cijelom mom glazbenom poslu. Sjediti satima u studiju i sudjelovati u stvaranju nečeg što će nekome nešto značiti i što će ostaviti traga u nečijim životima. I mene samo stvaranje glazbe jako veseli i ispunjava. To su obično samački sati uz jednog suradnika, ili više, ovisno o stilu rada, potpuna koncentracija na cilj”, dodaje.

Ljubiteljica je sporta, posebno nogometa, pa tako ima i svoju omiljenu momčad. No nogomet sama ne igra, nego svoju liniju u 50-ima održava šetnjom, vježbanjem, i pravilnom prehranom. Voli kuhati i voli jesti, i zato se često odriče i onoga što voli, te tako pazi na kilograme. Kako kaže, nije tip osobe “sve za ljepotu”, pa će tako isprobati i neke novosti u uljepšavanju te kupiti skupu kremu čiju je kupovinu odgađala. “Prije nekoliko godina tijekom ljetovanja dobivala sam ružne, tamne mrlje po licu (usprkos kremama s faktorom 50, šeširima i hladu) kojih se nisam mogla riješiti do Božića pa sam dosta toga isprobala i ništa mi zapravo nije puno pomoglo. Jednostavno sam prestala dobivati “fleke” po ljeti, valjda je stvar hormona. Tada su mi svi uglavnom savjetovali da se klonim sunca, ali to je zbog moje naravi jednostavno bilo – neizvedivo”, rekla je. U nastupima na pozornici Vanna će nerijetko zablistati u večernjim haljinama, no u svoje privatno vrijeme najviše uživa u trapericama i haljinama. Iako obožava shopping, trudi se biti razumna, otkriva nam. “Drži me ta radost zbog neke nove haljine ili cipela, ali ne zalijećem se u nerazborito trošenje. Scena ima svoje zakonitosti i stvarno nema nikakve veze sa mnom u kućnoj verziji. Mogu proći potpuno nezapaženo kad hoću (a to je često), ali znam kako ostaviti dojam. Najmanje se šminkam; tonirana krema i maskara uglavnom su sve što stavim na sebe, ali zato za scenu može sve”, kaže.

Najdraži trenutak na sceni

“Mi ljudi sa scene smo, nažalost, ovisnici o pljesku. To ne znači da smo egoistični samoljupci, upravo suprotno – to znači da volimo ugoditi ljudima koji nas za to nagrade pljeskom. Eto, svaki iskreni pljesak malobrojne ili masovne, dvoranske publike je najdraži trenutak. Svaki slučajni susret s pristojnim neznancem koji započne rečenicom: ‘Vanna, ova vaša zadnja pjesma mi je divna…’ najljepši je trenutak. Nisam retrospektivni tip i slabo se prisjećam prošlosti i bivših uspjeha. Bitni su mi ovi sadašnji, u njima uživam. Oni iz prošlosti su u mojoj memoriji, ali me ne hrane”, kaže.

Razgovarala: Antonija Vrčić

Fotografije: Matea Smolčić Senčar
Styling: Ivan Friščić
Make-up: Sanja Agić
Frizura: Ruža Pure Aveda