Upitali smo 7 žena s kakvim se stereotipima najčešće sreću u poslu

Žene se svakodnevno susreću s predrasudama vezanima za njihove sposobnosti i kvalitete, osobito u poslovnom smislu. U 2021. godini vrijeme je da tome stanemo na kraj. Ovih sedam žena, svaka na svoj način, zalažu se za rušenje barijera koje su im nametnute uvriježenim društvenim očekivanjima.

Nama su u jednom od prošlih tiskanih izdanja ispričale o svojoj profesiji, uspjesima, ali i najčešćim predrasudama s kojima su se susretale. Sada njihove odgovore donosimo i u nastavku…

ONA PUNO PRIČA…
… jer je voditeljica
ANA RADIŠIĆ, voditeljica, urednica i novinarka na RTL televiziji

PROFESIJA ILI POZIV
Svoj posao smatram svojom velikom ljubavi! Ljubavi koja ima svoje faze, od nevjerojatne zanesene zaljubljenosti koja prolazi uspone, padove, krize pa do najvažnijeg – goleme sreće kad se osvrnem, pogledam unazad, no i kad razmišljam o svemu onome što je iza, ali i ispred mene! Stvarno sam sretnica što imam priliku raditi ono što volim.

NAJVEĆI USPJEH
Uspjehom smatram konstantu kojom radim, rastem i gradim se kao osoba. Ostajem čovjek i ona ista Ana, karakterno iskrena ispred, ali i iza malih ekrana.

U BORBI PROTIV STEREOTIPA
Ne borim se. Posebice što sam starija, nemam se potrebu zamarati njima. Čemu otpor? Svatko ima pravo misliti što hoće, ali moram priznati da mi je slatko kad mi netko osvješteniji nakon nekog perioda (nakon što me upozna) kaže za neku predrasudu koju je imao u vezi mene, a još mi je draže kad se ta ista osoba sama uvjeri u suprotno!

OD 2021. ŽELIM…
Voljela bih da ima manje kolektivnog straha, više empatije, ljudskosti, zdravlja i da smo dobro sa sobom samima jer kad smo to – onda se i sve ostalo prirodno slaže i preslaguje u najboljem mogućem redu za nas, ali i za sve one koji nas okružuju!

LAKO JE PLESATI…
… jer je profesionalna plesačica
VALENTINA WALME

PROFESIJA ILI POZIV
Svoj posao smatram i profesijom i pozivom. Osjetila sam već sa šest godina da se želim baviti plesom i svime što on nosi.

NAJVEĆI USPJEH
Inače sam jako samokritična pa ne smatram da sam dosad napravila nešto što bi se moglo smatrati najvećim uspjehom u karijeri. Mislim da me to tek čeka, ali sam jako ponosna na to što se s 2019. i 2020. godinom počelo više pričati o plesačima te nas se počelo više cijeniti.

U BORBI PROTIV STEREOTIPA
Najveća predrasuda s kojom sam se susrela jest ona da je lako plesati, da to zapravo i nije posao i da nas za to ne trebaju adekvatno platiti. Protiv ove predrasude borim se edukacijom i komuniciranjem s ljudima. Voljela bih napraviti više.

OD 2021. ŽELIM…
Promjena koju želim vidjeti u novoj godini je ljudska solidarnost koje najviše nedostaje u ovim vremenima.

 

DOVOLJNO JOJ JE SAMO BITI NA TELEVIZIJI…
… jer je glumica
MARTINA STJEPANOVIĆ

PROFESIJA ILI POZIV
Gluma je s jedne strane područje mog rada, učenja i školovanja, ono što sam po struci, moje zanimanje. Ali s druge strane, gluma je također i dio mene, dio moje osobnosti, ono što radim srcem i ono što me ispunjava; ono što mi daje smisao i pomaže mi da rastem, spoznajem i učim.

NAJVEĆI USPJEH
Kad sam dobila svoju prvu ulogu u main castu, bila sam presretna. Već samo poziv na audiciju je odlična stvar kada dolaziš iz manjeg mjesta, iz provincije, i kad teško da netko uopće zna za tebe i tvoj rad. Da mi je netko prije rekao kako ću tri godine uzastopno snimati, rekla bih mu da mi kaže nešto realnije. Ni sama nisam bila svjesna toga dok mi jedna kolegica nije rekla da vjeruje kako se još nikad nije dogodilo da jedna glumica dobije četiri uzastopne uloge u main castu na jednoj televiziji, da je to presedan.

U BORBI PROTIV STEREOTIPA
U jednoj televizijskoj kući gdje sam prošla casting i dobila ulogu, susrela sam se s koktelom predrasuda od strane tadašnje produkcije na prvom razgovoru, pa su mi tako ponudili simbolične uvjete za ulogu i snimanje koje bi osam mjeseci trajalo po 12 sati, s kojima se možda neću vratiti u svoje mjesto s novom bundom, kako su rekli, ali ću barem biti na televiziji, i to mi je velika prilika. Naravno, odbila sam tu ulogu.

OD 2021. ŽELIM…
Željela bih svima što više zdravlja. Za sve ostalo smo sami zaduženi, sposobni te možemo popraviti i učiniti ovo mjesto boljim za život.

OBITELJ I KUĆANSTVO SU ŽENSKI POSAO
… jer je poduzetnica i modna dizajnerica
JELENA HOLEC

PROFESIJA ILI POZIV
Vjerujem da je moj poziv bio stvaranje, a igrom slučaja i životnih odluka, to je postalo dizajniranje odjeće. Ne pamtim da me ikada zanimalo išta osim kreative. Kao dijete, mislila sam da je moj put slikanje ili kiparstvo, a kasnijim istraživanjem sam otkrila dizajn, i tu sam se zadržala. Često u povijesti imamo primjere gdje su kreativci putovali iz jedne zone stvaralaštva u drugu, jer su zapravo sve grane usko povezane. Dizajniranje i stvaranje me zaokuplja od jutra do mraka i maksimalno ispunjava, ali imam otvoren um i istražujem i druge oblike dizajna i umjetnosti.

NAJVEĆI USPJEH
Ne smatram nijedan događaj nekom prekretnicom, nego taj dizajnerski kontinuitet koji uspješno “vozim” već nekoliko godina. Možda sam mogla odabrati neki lakši put, no odluka o odabiru profesije dizajnera i kasnije bacanje u poduzetničke vode za mene su najveća postignuća. Hrvatska nije lako tlo za pokretanje posla “od nule” i kažu da ako preživite prvih pet godina, možete preživjeti sve. Naše mikropoduzeće preživjelo je i ovu COVID-19 godinu te i dalje idemo uzlaznom putanjom, a to me čini daleko ponosnijom nego sve izložbe, projekti i revije.

U BORBI PROTIV STEREOTIPA
Biti poduzetnik u današnje vrijeme je vrlo opsežan posao bez radnog vremena, a biti žena poduzetnica je još kompleksniji zadatak s obzirom na tradicijski usađeno mišljenje o obvezama ženskog spola. Aktivno se trudim svojim primjerom na svakodnevnoj bazi osvijestiti okolinu o jednakosti spolova, ali i proporcionalnoj podjeli odgovornosti i obveza. Ne bih voljela odgajati nove generacije u svijetu gdje su obveze definirane rođenjem, i gdje je potrebno odabrati između sretnog partnerstva i obitelji ili karijere. Jako mi je simpatično kad me upravo žene znaju pitati kako moj suprug podnosi moje radne sate ili kako uspijevam balansirati između privatnih i poslovnih obveza. Sigurna sam da mom suprugu kolege na poslu nisu nikad postavili takvo pitanje.

OD 2021. ŽELIM…
Voljela bih da se svi više posvetimo sebi i ljudima koji čine naš maleni svijet jer upravo nakon ove pandemije vidimo koliko nam malo treba i što nam je najbitnije. Smatram da smo se svi jako udaljili zbog tempa života koji vodimo te da nas je ova grozna situacija morala nešto naučiti. A što se poslovnog plana tiče, da ljudi još više cijene hrvatski proizvod i proizvodne djelatnosti općenito jer od nas sve kreće.

 

FOTOGRAFIJA NIJE OZBILJAN POSAO…
… jer je fotografkinja
MATEJA VRČKOVIĆ

PROFESIJA ILI POZIV
Odgovor na ovo pitanje “ruši” tanke granice između ta dva termina. Kada jedno postaje drugo i je li uopće moguć taj simbiotski život? Moja definicija poziva je ono zanimanje koje postaje dio tvog opisa kao osobe. Fotografiju živim, sanjam i zapravo je ona prizma kroz koju gledam na svijet. Službeno obrazovanje i dugogodišnje iskustvo učinilo je fotografiju mojom profesijom, ali ponosno mogu reći da je to posao koji me definira kao osobu te sam sretna što imam mogućnost živjeti kvalitetan i ispunjen život od svog poziva.

NAJVEĆI USPJEH
Iako ne mogu definirati određeni trenutak, sama činjenica da spol nije relevantan faktor za uspjeh u ovoj profesiji je postignuće samo za sebe. Fotografi se (uglavnom) biraju na temelju svog dosadašnjeg rada, društvene prilagodbe te profesionalnosti i zbilja je jedno od rijetkih zanimanja u čijim sferama granice za žene ne postoje i u kojem, kad se dokažemo – možemo same postavljati pravila i uvjete poslovanja.

U BORBI PROTIV STEREOTIPA
Najveća predrasuda kad je riječ o mojoj profesiji jest mišljenje da fotografija nije “ozbiljan” posao. Ne krivim ljude koji tako misle te smatram da je moja dužnost educirati sugovornike što sve točno podrazumijeva posao jednog fotografa te da on nije samo kreativac, nego i poduzetnik sa svim obvezama i izazovima koje poduzetništvo nosi sa sobom.

OD 2021. ŽELIM…
Uspjeh što više žena – poduzetnica, i da što više ljudi dobije mogućnost slijediti svoj poziv. Iako prije toga stoji pitanje dubljih sustavnih problema, sanjam o pomalo utopijskom svijetu gdje grad i država imaju sluha za kreativce koji žele komercijalizirati svoje sposobnosti i proizvode te gdje se ne zanemaruju financijske činjenice koliko ti pojedinci doprinose proračunu i zajednici. Premda kreativna zanimanja nisu esencijalna, imaju mogućnost unaprijediti i poboljšati stanje duha pa tako i cijelog života.

 

VODI NEUREDAN, BOEMSKI ŽIVOT…
… jer je glazbenica
ŽELJKA VEVEREC

PROFESIJA ILI POZIV
Smatram da glazbu ne možete raditi ako niste osjetili poziv i ne radite to iz srca, ali opet, morate se prema tom poslu odnositi kao profesiji, što znači da ona, osim srca, zahtijeva i jako puno rada i svih onih tehničkih stvari koje zahtjeva svaka profesija. Glazba je i poziv i profesija, ali i puno više od toga.

NAJVEĆI USPJEH
Imala sam nekoliko tih trenutaka, oni dolaze polako, zapravo, stvaramo ih. Ali evo, prvo je to bila rasprodana velika Tvornica kulture kao velika stvar za bend Mangroove. Suradnja s Josipom Lisac – sjećam se kako sam među publikom u Lisinskom slušala kako pjeva moju pjesmu i pomislila: “Ooo, ovo je prekrasno”. Suradnja s Jazz orkestrom HRT-a došla je u ovoj groznoj godini kao svjetlo, kao velika čast, ali i odgovornost, a evo sad i moj solo album Je Veux I Glow, puštanje nečega što si radio među ljude – za sve to treba preskočiti, ako ne i srušiti dosta barijera.

U BORBI PROTIV STEREOTIPA
Predrasuda je sigurno da glazbenici ne rade težak posao, da bismo trebali biti zahvalni na tome da uopće sviramo jer to volimo, a ima i onih koji još uvijek misle da je riječ je o nekom neurednom, boemskom životu s puno pića i opijata. S druge strane, pogledate li bilo kojega profesionalnoga glazbenika, riječ je o ljudima koji ne samo da sviraju ili stvaraju, oni su često i vozači, menadžeri, nosači teške opreme, organizatori proba i komunikatori, s time da sam nabrojala samo par stvari. U svom glazbenom okruženju imala sam sreću raditi s ljudima koji ne samo da su super glazbenici nego su i super ljudi, i tu nisam osjećala razliku između mene kao žene i njih kao muškaraca jer glazba nas sve izjednačava. No daleko od toga da ne postoje predrasude i stereotipi o ženama u glazbi. To je pitanje i odnosa prema ženama u društvu, a tu smo još u procesu kao društvo. Dovoljno je samo da pogledamo koliko ima žena koje sviraju u nekom jazz bendu, a koliko ima pjevačica – to govorim iz razloga jer smo i dalje društvo koje usmjerava djecu u zadane ladice baš tamo tamo gdje kreće rušenje stereotipa i predrasuda – u obitelji, vrtiću i školi. Vremena se mijenjaju, stvari kreću nabolje, ali sporo. Ja borbu protiv takvih predrasuda rješavam radom i primjerom, ali sklona sam i raspravljati te objasniti ljudima što mislim.

OD 2021. ŽELIM…
Da pronađemo modus kontroliranja ili življenja s virusom tako da se ljudi mogu vratiti na posao i da možemo opet biti u punom smislu socijalna bića. Da, bilo bi lijepo da ljude ovo iskustvo oplemeni i da postanemo svi odgovorniji jedni prema drugima, a onda i prema sebi, što bi svakako značilo i onu staru – “što ne želiš sam sebi, nemoj činiti ni drugima”. Iako zvuči utopijski, s obzirom na to da smo svi povezani, ima jako puno smisla. Sebi želim mentalno i fizičko zdravlje da mogu pjevati i stvarati.

 

NE MOŽEŠ USPJETI SAM I BEZ FINANCIJSKE PODRŠKE…
… jer je uspješna direktorica tvrtke
KRISTINA UKALOVIĆ, direktorica tvrtke Kris Derma

PROFESIJA ILI POZIV
Moj posao direktorice Kris Derme, zastupnika za REVIDERM dermokozmetiku, posao edukatorice i voditeljice Reviderm akademije te ravnateljice Adrianus učilišta uistinu smatram pozivom. Kroz sve ove uloge gledam kako da se razvijam, napredujem, prenosim znanje i stvaram nove lidere.

NAJVEĆI USPJEH
Uvijek ističem svoje početke koji nisu bili nimalo jednostavni. Kad sam odlučila krenuti u beauty industriju i s partnericom otvoriti centar, željele smo imati uređaj koji je još uvijek bio nepoznanica za naše tržište. Naravno, uređaj je trebalo kupiti, a mi za to nismo imale novaca. Nevjerojatno mi je danas da sam sa svoje 24 godine napisala planiranje poslovanja, predstavljala uređaj bankama koje su me redom odbijale, sve dok me jedna banka nije podržala i odobrila mi leasing na četiri godine. Nevjerojatna je bila to upornost, dosljednost, strastvena vizija uspjeha, i to bez backup opcije i ičije podrške.

U BORBI PROTIV STEREOTIPA
Susretala sam se s predrasudom da nešto što je novo i nepoznato ne može uspjeti, da to ne valja i da samo ako imaš iza sebe nekoga tko te financira, možeš uspjeti. Također, da je u našoj državi nemoguće nešto pokrenuti, napraviti i biti uspješan jer te država u tome ne prati. Moja 21 godina u poslu dokazuje da ništa od toga nije istina.

OD 2021. ŽELIM…
Želim se maksimalno posvetiti edukaciji i radu s ljudima, pokazati da ako postoji pozitivan stav, pravilan pristup i dosljednost, sve je moguće. Želim pomoći centrima s kojima radim da postanu uspješni i prepoznatljivi te da se iza uspješnosti krije predani rad. Nadam se da će se stanje u cijelom svijetu stabilizirati, da ćemo svi iz ovoga izvući pouku i jači nego ikada, s puno više entuzijazma pokretati nove stvari. Život je lijep ako se živjeti zna, rekla bih i kroz posao u kojem uživaš, ostvaruješ se i samo ti je nebo granica. Ne trebamo čekati da drugi, a tu mislim na državu, različita gospodarstva i udruge, rade za nas, nego hrabro krenimo prema naprijed i svemir će se posložiti da dođemo do ostvarenja svojih vizija.

Pripremila: Matea Martek