Sunčani bregec – utočište gdje farmske životinje dobivaju novu priliku za život

U Općini Maruševec kraj Varaždina smjestio se Sunčani bregec, maleno utočište gdje priroda, ali i životinje dišu punim plućima. Ovo utočište za farmske životinje nastalo je iz iskrene potrebe da se pomogne onima čiji se glas rijetko čuje. U razgovoru s osnivačem utočišta Nikolom Bosakom otkrivamo kako je sve započelo, što podrazumijeva svakodnevica na Bregecu, koje su radosti i izazovi života okruženog životinjama te zašto ovaj način života nosi posebno značenje. Kroz jednostavne, tople odgovore provlači se duboka posvećenost i nježnost prema svakom stvorenju. Otkrijte priču o utočištu gdje svaki novi početak vrijedi slaviti – bez obzira na to odakle netko dolazi.

Za početak, možete li nam reći kako je nastao Sunčani bregec? Što Vas je motiviralo na to da krenete ovim putem?

Par godina prije otvaranja Udruge Sunčani bregec već smo reagirali na neke slučajeve spašavanja farmskih životinja. Kasnije, kad smo shvatili da to nisu bili samo izolirani slučajevi i da se broj utočišta za farmske životinje u Hrvatskoj može izbrojiti na prste jedne ruke, odlučili smo se i na taj korak.

Jeste li oduvijek imali ljubav prema životinjama, ili je ta povezanost došla kasnije?

Mislim da je oduvijek postojala ljubav prema životinjama, ali mogu reći da je kroz projekt utočišta svakako sve više intenzivnija ta povezanost s njima. Prvo smo udomili psa, koji je i danas s nama u utočištu, a onda je tek kasnije krenulo s kokošima, kozama, svinjom i tako dalje.

Kako danas izgleda Vaša svakodnevica na Bregecu? Možete li nas provesti kroz jedan prosječan dan i koje životinje imate?

S obzirom na to da smo na novoj lokaciji tek godinu dana te da i dalje ima puno posla oko uređenja samog utočišta, raspored je dosta natrpan i šarolik. Ustajanje, hranjenje, pojenje, a iza toga, ovisno o vremenu i hitnosti nekog projekta, rješavamo stvari. Još uvijek smo u fazi proširenja pašnjaka te rekonstrukcije postojećih objekata u štale i nastambe za životinje. U utočištu imamo 70-ak životinja, a to su kokoši, guske, purani, patke, svinje, koze, ovce, mačke i psi. Što se tiče dolaska novih životinja, ljudi nas ili kontaktiraju ili sami reagiramo na neke slučajeve.

Koje su Vam situacije najizazovnije – u smislu brige, financija ili emocija? Imate li podršku društva?

Briga oko njih ima neku svoju rutinu koju pratimo, naravno, ovisno i o novom slučaju koji preuzmemo. Financijskih izazova zna biti, ali je svakako prvo to da je njima sve osigurano i ponuđeno pa su iza toga ti neki projekti u utočištu i nadogradnja samog utočišta. Podrške u smislu lijepih riječi ima uvijek i to nam je baš drago jer to nas nekako i gura najviše naprijed. Susjede često vidimo kako šeću uz naše utočište i uživaju pogledom na pašnjake dok bregeci pasu, a neki su nam i puno pomogli u fazi samog preseljenja, tako da smo im iznimno zahvalni.

Što Vama osobno znači život na ovakav način, okruženi životinjama i prirodom? Kakvi su budući planovi?

Ja to zovem “ima ono nešto”, ali za sada nisam uspio definirati taj osjećaj. 😁 Sanjali smo o preseljenju na veću lokaciju, a na kraju smo uspjeli to i realizirati. Trenutačno radimo na tome da dovedemo u red to staro seosko gospodarstvo na koje smo se preselili i završimo te neke projekte pa da nam se oslobodi više vremena za neke druge aktivnosti u utočištu, a o njima ćemo kada dođe vrijeme za to.

Ako bi vas netko želio podržati – kako to može učiniti?

Može nas se podržati volontiranjem u utočištu, žitaricama sijenom ili slamom, financijskom podrškom, drvenim materijalom koje koristimo za njihove nastambe.

Za kraj, postoji li neka priča o jednoj od vaših životinja koju posebno volite i koju biste podijelili s nama?

Iskreno, nama su sve priče iste jer znamo da svi oni kod nas kreću s novim životom. Neovisno iz kakvih uvjeta dolaze ili zbog čega stižu, pokušavamo njihovim dolaskom zaboraviti na to te krenuti zajedno u novo, ljepše i drukčije. Što se tiče toga kako se nosimo s odlascima životinja, na taj dio nikad se nismo i sigurno se nikad ni nećemo naviknuti, ali isto tako svjesni smo da niti mi tu nismo vječno, no za to vrijeme potrudit ćemo se tako da svi zajedno uživamo u našem druženju.

Foto: Privatne fotografije